Podsjetit ću da smo od 2003. do 2007. djelovali sa 77 zastupnika. Važno je da Vlada ima jasan cilj koji će prezentirati javnosti. Vi kažete reforme, ja kažem da. Razlika u odnosu na to razdoblje je da nije bilo krize kao što je Agrokor i ovako duboke političke krize, koju imamo u političkim strankama, javnosti i društvu te ozbiljnim ultrakonzervativnim napadima na sve politi??ke institucije. Otvoreni problem Agrokora iscrpljuje energiju Vlade kada su u pitanju ostali programi, koji bi trebali donijeti reforme. No to sve mora poslužiti predsjedniku Vlade kao kohezivni faktor, nužno je prepoznati glavne politike oko koje će se okupiti koalicija kako bi se povratilo povjerenje u funkcioniranje države, a time i otpor onima koji ga destruiraju iz različitih razloga.
Kako gledate na oporbu, poput čelnika SDP-a, koji zazivaju prijevremene izbore?
Opozicija ponekad mora govoriti ono u što ne vjeruje previše. Sasvim sam siguran da ima mnogo onih koji govore "izbori" i "ostavka Vlade" sad, a mole Boga da do toga ne dođe. Osim onih koji su se za to već pripremili ili se pripremaju da preuzmu vlast, a koji imaju debelu pozadinu koja nije političko-stranačka nego je druge vrste. A to je druga priča.
Na koga mislite?
Na one koji se pokrivaju kritikom politike, a zapravo imaju vrlo netransparentne i opasne političke ciljeve.
Imamo dvije referendumske inicijative. Osvrnut ćemo se na onu za promjenom izbornog zakonodavstva, kojom se žele smanjiti prava nacionalnih manjina odnosno onemogućiti ih da se odlučuju o povjerenju Vladi i proračunu. Očekujete li zaštitu Sabora?
Prema dosadašnjoj praksi Ustavnog suda temeljne ustavne vrijednosti, a među kojima su ljudska i manjinska prava, ne mogu se mijenjati na referendumu. Referendum u zemljama koje nemaju razvijenu tradiciju, koje su opterećene nacionalističkim, ratnim i drugim sukobljavanjima mogu biti vrlo opasni za postignuti nivo prava, ustavne vrijednosti i ustavnu stabilnost zemlje. Ustav ne trpi i ne voli da se njime rješavaju pitanja poput izbornih jedinca ili preferencijalnog glasanja. Ustavni sud to ne bi smio ili ni trebao dozvoliti. Nisam siguran da ljudi, koji su pokrenuli inicijativu, imaju na pameti išta od toga. Oni imaju svoje političke ciljeve, a to je da na nezadovoljstvu ljudi i animozitetu prema nacionalnim manjinama pokušaju mobilizirati građane za svoje političke ambicije. Njihove političke ambicije su poznate, a to je ne otkrivati što hoćemo, a istovremeno voditi zemlju što je više moguće unazad, pokrivajući se voljom naroda, kao što su se znali pozivati pojedini desni ultrakonzervativni i opasni historijski pokreti.
Europska komisija upozorava da nam u zemlji rastu govor mržnje i netolerancije. Smatrate li se dijelom odgovorni za ovakvo stanje? Dio ste vladajuće koalicije. Jeste li premijera upozorili, ako to ne prestane, da više nećete moći biti dio te većine?
To je otvoreno nakon što smo ušli u EU. Pojedini crkveni krugovi su smatrali da se tim činom oni koji su osuđeni kao ratni zločinci mogu slaviti kao nacionalni heroji, određivati kakva će Hrvatska biti i pisati svoju povijest što dovodi do rehabilitacije ustaštva i ultrakonzervativne ideologije. Istovremeno smo imali stanje u HDZ-u, koji je 2015. sastavio Vladu, koja je bila na tome valu. Sad se tome treba suprotstaviti jer taj val nije slab.
Ima li Andrej Plenković snage to presjeći?
Ako želi da Vlada opstane i da zemlju ponovno ne pokrije val ultrakonzervativnog, profašističkog, totalitarnog desnog političkoga kursa, morat će on, ali i predsjednica te sve državne institucije i stranke, odlučnije djelovati protiv toga. To je stvar obrane parlamentarizma, europskih vrijednosti i Hrvatske same od najcrnjeg dijela njezine povijesti.
Hrvatska i Srbija često zaoštravaju odnose. Kako relaksirati odnose nakon posljednjeg incidenta, koji je rezultirao prekidom službenog posjeta Beogradu hrvatskog izaslanstva?
Loši odnosi i njihovo obnavljanje loše je za Hrvatsku i Srbiju. Prošlo je vrijeme kad se moglo misliti da od toga može prosperirati bilo koji Srbin ili Hrvat ili bilo koja od država. Sve iza nas pokazuje da to nije tako. Hrvatska i Srbija moraju se usmjeriti prema suradnji, a ljude koji to ometaju smjestiti na mjesto s kojega to neće moći činiti. Zato su potrebni lideri i jasne političke poruke s jedne i druge strane. Nismo više u situaciji da jedni drugima držimo lekcije. Jedni i drugi mnogo smo izgubili i gubimo iz dana u dan demografski, ekonomski i geopolitički. Ako to ne shvaćamo, radimo protiv interesa vlastitih naroda i država. Ako se išta u ovom trenutku nameće kao imperativ Hrvatskoj, kao članici EU, je to da zauzme politički smjer te da učini sve što je moguće da dođe do suradnje čak i onda kad se nailazi na nesporazume. Potrebno je što prije obnoviti komunikacije koje su narušene i vratiti se u normalno stanje.
Srbijanska premijerka zvala je Andreja Plenkovića, on se tada nije javio. Smatrate li da bi premijer sad trebao uzvratiti poziv.
Sad u Hrvatskoj nije taj trenutak. Premijer ima prečeg posla, ali čim se političke prilike i situacija oko Agrokora konsolidira nema sumnje da komunikacija treba otpočeti. Gospođa Brnabić je opredijeljena za europsku perspektivu Srbije i dobre odnose za Hrvatskom, to znam. Nema potrebe da se ona isključuje iz toga da se odnosi grade na dobrobit obije zemlje.
Kako vidite Hrvatsku budućnost, što su najveće prijetnje, a koji su izazovi?
Velika odgovornost je na Vladi, predsjednici i političkim strankama da se sačuva ono što je dobro i vratiti povjerenje građana u državu, političke institucije, jer toga nema. Bez povjerenja ne može nitko raditi niti se može vidjeti bilo koji pozitivan cilj. To je ono što predstavlja alarmantnu potrebu Hrvatske, koja se našla u jednoj vrsti zrakopraznog prostora i situaciju u kojoj ne zna što bi sa sobom, a nude se rješenja koje možemo kratko definirati: Bože me sačuvaj takvih rješenja i takvih planova. To je razlog zašto je potrebno da se probudimo i da ovo što se dogodilo s Agrokorom i Martinom Dalić posluži kao okidač da se trgnemo za širi kontekst i šire politike, kako sami sebe ne bismo zakopali.
