Počevši od ponoći na Novu godinu, Kijev i Kišinjev su zajedničkom i tihom akcijom zatvorili sve preostale opskrbne rute prema Pridnjestrovlju, odmetnutoj regiji u Moldaviji koja je nakon raspada SSSR-a proglasila nezavisnost pod ruskim utjecajem. Time je ova odmetnuta moldavska regija pod ruskom kontrolom efektivno izolirana, a Moskva je ostala bez svog dugogodišnjeg vojnog i političkog uporišta na pragu Europske unije, piše Euromaidan Press.
Kraj sive zone duge desetljećima
Pridnjestrovlje je desetljećima funkcioniralo kao siva zona duž istočne granice Moldavije, zamrznuti sukob koji je tiho oblikovao regionalnu politiku, ali uglavnom ostajao izvan fokusa međunarodne javnosti. Ta je ravnoteža narušena koordiniranim potezom koji je regiju transformirao iz propusnog koridora u čvrsto kontroliranu enklavu. Međunarodno priznato kao dio Moldavije, Pridnjestrovlje uživa diplomatsko priznanje samo od strane dviju separatističkih tvorevina koje također podupire Rusija: Abhazije i Južne Osetije. Parlamentarna skupština Vijeća Europe (PACE) je otišla i korak dalje, proglasivši Pridnjestrovlje teritorijem pod ruskom okupacijom.
Blokada zakonom, a ne silom
Nove mjere predstavljaju potpunu blokadu, ali provedenu administrativnim i zakonskim sredstvima, a ne vojnom silom. Ukrajina je hermetički zatvorila svoju granicu s Pridnjestrovljem dugu otprilike 450 kilometara, uvodeći potpune inspekcije i sigurnosne provjere za svaki promet ljudi i robe. Istovremeno, moldavske vlasti ojačale su kontrolne točke, proširile mobilne patrole i pooštrile unutarnju kontrolu kako bi spriječile bilo kakve propuste. Zračni prostor je također zatvoren za isporuke, dok je cestovni i željeznički promet zaustavljen osim ako ne prođe zajedničke inspekcije. Svaki pokret sada zahtijeva odobrenje obiju država, čime su zatvorene sve rupe u zakonu koje su prethodno omogućavale nesmetan protok zaliha.
Odsječeni od zaliha i opreme
Strateški cilj ove operacije je potkopati rusku prisutnost u Pridnjestrovlju bez izazivanja izravne vojne konfrontacije. Procjenjuje se da se oko 1500 ruskih vojnika stacioniranih u regiji sada nalazi potpuno odsječeno od redovitih isporuka goriva, opreme i logističke podrške. Godinama se Moskva oslanjala na neformalne trgovačke rute, naklonjene tvrtke i slab carinski nadzor kako bi održala svoje snage i utjecaj. Zatvaranjem tih kanala, održavanje značajne vojne prisutnosti postaje sve teže i politički skuplje. Blokada također oduzima separatističkom vodstvu u Tiraspolu autonomiju koju je nekoć uživalo. S ograničenim vanjskim pristupom, regija gubi sposobnost neovisnog djelovanja ili služenja kao poluga ruskog pritiska u blizini Europske unije.
Reakcija Moskve i strah u Tiraspolu
Rusija se sada suočava sa suženim izborom opcija. Bez pristupa moru, bez funkcionalnog zračnog koridora i s kopnenim putovima pod potpunom kontrolom Ukrajine i Moldavije, opskrba ili rotacija trupa više nisu izvedivi bez privlačenja međunarodne pažnje. Moskva je, očekivano, reagirala optužbama, tvrdeći da Kijev i Kišinjev stvaraju "humanitarnu katastrofu" i gomilaju trupe na granici, za što nisu ponudili dokaze. Takva retorika nije novost; sličan obrazac viđen je i u drugim zamrznutim sukobima, poput onih u Gruziji. Zapovjednik ruskih snaga u Pridnjestrovlju, general Boris Sergejev, upozorio je da se "ne smije dopustiti zaoštravanje situacije u sigurnosnoj zoni", dok lokalni čelnici strahuju od drastičnog smanjenja prihoda od krijumčarenja, koje je bilo ključan izvor financiranja za separatistički režim.
Ovaj potez označava jasnu promjenu u strategiji suprotstavljanja ruskom utjecaju. Umjesto otvorenog sukoba, Moldavija i Ukrajina odabrale su metodu kontinuiranog pravnog i ekonomskog pritiska. Zatvaranjem trgovine i logistike koje su Pridnjestrovlje održavale izvan moldavske kontrole, obje zemlje jačaju svoj suverenitet bez ispaljenog metka. Ako se ova strategija održi, ona postupno slabi poziciju Rusije, istovremeno jačajući put Moldavije prema čvršćoj sigurnosnoj i političkoj integraciji s Europom. Moldavski premijer Dorin Recean već je ranije predstavio plan za reintegraciju regije, naglašavajući da ona na kraju mora doći pod potpunu kontrolu vlade u Kišinjevu.
