Izgleda da je Ivica Todorić jedini hrvatski bjegunac hrvatskog pravosuđa, koji je spas potražio u svjetskoj metropoli. Za razliku od njega koji već godinu dana živi u Londonu, lista onih koji su spas potražili u susjednoj BiH je mnogo duža.
Drago Tadić, osječki poduzetnik pravomoćno osuđen za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u suđenju Branimiru Glavašu za ratne zločine, ovih se dana javio iz susjedstva. Spas je pronašao u idiličnom mjestašcu Kongora nedaleko Tomislavgrada i zatražio da u BiH služi i dvogodišnju zatvorsku kaznu. Hrvatsko pravosuđe shvatilo je da nije u RH tek kad se nije pojavio na izdržavanju kazne.
I Branimir Glavaš svojedobno je napravio isto. Kad je 2010. godine osuđen na deset godina zatvora s putovnicom BiH pobjegao je u glavni grad susjedne države. Tamošnji sud potvrdio je presudu hrvatskih sudova, pa je najprije poslan u ozloglašeni KPD Zenica, no ubrzo je prebačen u mostarski zatvor gdje mu je bilo puno lagodnije. Ovdje je imao radno vrijeme - preko dana obavljao društveno koristan rad, a nakon toga se nije vraćao u ćeliju, nego u kuću koju je izgradio u selu Drinovci, 20-ak kilometara južnije od Kongore.
U Hrvatsku se vratio dvije godine kasnije kad je Ustavni sud poništio peresudu i vratio suđenje na početak.
Miroslav Kutle - čovjek je zbog kojeg je u hrvatski svakodnevni govor uvedena riječ tajkun. Tijekom 90-ih bio je najmoćniji biznismen, posjedovao je 60 tvrtki, a 1992. postao je i menadžer godine po izboru CROMA-e udruge hrvatskih menadžera. Počeo je kao ugostitelj, a onda u privatizaciji širio vlasništvo na banke, medije, tvornice... a na vrhuncu moći imao je 60-ak tvrtki. Prije osam godina osuđen je na 2,8 godina zatvora ali je prije no što je presuda postala pravomoćna, prešao granicu i od tada živi u BiH.
Ugledni riječki šef Kardiokirurgije u KBC Rijeka Ognjen Šimić, postao je još poznatiji 2008. godine kad je osuđen na devet godina zatvora i kad je postao najpoznatiji slučaj korupcije u zdravstvu. Teretilo ga se da je od pacijenata primao mito u najmanje 18 slučajeva ne bi li ih preko reda stavio na popis za operacije, čime je protupravno priskrbio više od 200.000 kuna, a krunska svjedokinja bila je bivša rukometašica Ljerka Krajinović. Pobjegao je u rodno Sarajevo, a dvojno državljanstvo omogućilo mu je utočište. Kako se saznalo, sud nije imao pojma da ga Šimić ima.
Jozo Ćurković - nekoć vlasnik kompanije "Salonit", koja je neslavno propala, pobjegao je iz Hrvatske prije 14 godina, čim je saznao da bi protiv njega mogla biti podignuta optužnica u kojoj je pisalo da je tvrtku iz Vranjica oštetio za 100 milijuna kuna.
U Sarajevo je odletio avionom, uhićen je na aerodromu i uskoro pušten jer je i on imao dvojno državljanstvo. Skrasio se 20 km sjevernije od Glavaševih Drinovaca i 20-ak kilometara zapadnije od Tadićeve Kongore - ponad jezera Buško blato. Danas tamo ima eko-selo i bavi se turizmom. Na najvišoj točki imanja 2015. godine izgradio je kapelicu na kojoj je i križ visok 22,5 metra. S općinom Grabovica 2010. godine dogovorio je i da na obali jezera izgradi gat za vezanje brodova.
U susjednoj državi je već pet mjeseci i Zdravko Mamić. Hrvatsku je napustio dan prije izricanja presude na osječkom sudu. Netom prije, navodno je pribavio dokumente i ishodovao dvostruko državljanstvo. Njegova adresa danas je u poznatom svetištu u Međugorju, gdje je predvodio molitve, a organizira i nogometne turnire.
