Top News
4280 prikaza

Raketiranje Zagreba: Dan kad je grad gorio

Isječak snimke posljedica raketiranja Zagreba
screenshot/youtube
Kao odmazdu za Bljesak, Milan Martić naredio je raketiranje Zagreba za što je kasnije i osuđen u Haagu

Pitaju me o ožiljku kada se presvlačim nakon nogometa ili pri zdravstvenom pregledu. I 20 godina poslije s kuglicama zvončića u plućnom krilu i velikim ožiljkom preko cijelog tijela, taj dan stalno nosim u sebi i na sebi, govorio je prije dvije godine Damir Bebić, jedan od teško ranjenih ljudi tijekom raketiranja Zagreba 2. i 3.svibnja 1995.

U 10,23 sati nekoliko je projektila ispaljeno na zagrebačko gradsko središte u Šoštarićevu ulicu, u blizini križanja Vlaške i Draškovićeve ulice. Napad je ponovljen i sutradan, 3. svibnja 1995. Projektili su tada pali i na Dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, Dom umirovljenika "Centar", Akademiju dramskih umjetnosti te na dvoranu Hrvatskoga narodnog kazališta u kojoj su vježbali baletani, među kojima je bilo i nekoliko stranaca. Ranjeno je 17 baletnih umjetnika, a ispred Akademije je poginuo student 1. godine filmske režije Luka Skračić. Osobito su opasni bili mnogobrojni neeksplodirani 'zvončići', njih oko 500, koje je deaktivirala policija, pri čemu je jedan policajac poginuo.

To je bila odmazda pobunjenih Srba za vojni poraz u akciji Bljesak. U raketiranju Zagreba kasetnim bombama koje je naredio Mile Martić poginulo je sedmero ljudi, ozlijeđeno ih je 181, oštećeno je 277 automobila. Upravo je i Bebić osjetio svu razornost zvončića koji su zasuli Zrinjevac, dječju bolnicu u Klaićevoj ulici, Vlašku, Draškovićevu i ulice oko HNK.

- Tog 3. svibnja krenuo sam u smjeru Trga bana Jelačića. Čuo sam nešto poput grmljavine i trenutačno osjetio bol u lijevoj podlaktici i na desnom bedru. U šoku sam, krvareći, pretrčao ulicu i došao do Etnografskog muzeja - prisjetio se Damir. Već je počeo gubiti svijest pa su ga ljudi koje je unutra zatekao posjeli na pod. Hitna pomoć odvezla ga je na Sveti Duh, a njemu je bilo sve gore i u grudima je osjećao rastući pritisak koji mu je otežavao disanje. Završio je na hitnoj operaciji.

- Probudio sam se nakon dva dana na odjelu intenzivne njege. Čuo sam da sam zadobio tri prostrjelne rane srca, prostrjel trbuha, da mi je u jednom trenutku srce prestalo kucati, da sam nakon prve operacije još imao unutarnje krvarenje te da su me podvrgnuli drugoj operaciji - rekao je Damir. 

Također je imao rane po stopalima, pogođeno mu je koljeno i ruka. Liječnici i medicinsko osoblje na čelu s kirurgom dr. Tomislavom Trajbarom stalno su ga bodrili. - Takav odnos, uz njihovo znanje i sposobnost, uvelike je pridonio mom preživljavanju. Dr. Trajbar mi je poslije rekao da sam ja ‘njegovo umjetničko djelo’ - prisjetio se Damir koji od 1996. godine živi u Americi, gdje je godinama radio u Glasu Amerike. Kada se prisjeti svog ranjavanja, kratko kaže da je dobio prigodu za novi život.

A prvi dan raketiranja Zagreba dok je živ neće zaboraviti ni Branko Lazarević, u to vrijeme šef odjela za očevide. Upravo je on radio uviđaj na Zrinjevcu, a pet operativaca izveo je bez odobrenja nadređenih.

- Naredba je bila da čekamo da pirotehničari odrade svoje, no ja sam pet operativaca na svoju ruku odveo na Zrinjevac. Ispred policijske stanice na Strossmayerovu trgu gorjelo je osam automobila, ozlijeđeni su jaukali, a Hitna pomoć vozila ih je po bolnicama. Vladala je opća zbrka - ispričao je Lazarević. 

Spis od od 1500 stranica radio je 40 dana, a 2006. je u Haagu svjedočio protiv Milana Martića.

  • xnet0822 18:10 27.Listopad 2018.

    Martića su trebali osuditi na doživotni zatvor, a ne na 35 godina !

  • Karl_Parenzium 10:51 02.Svibanj 2017.

    Četnici bi i danas to ponovili... Nikad im dat da uđu u EU!