Razočarani Mostovac: "Petrov satima drži sastanke bez dnevnog reda i zaključaka"

Božo Petrov nema nikakvu svijest o svojim glasačima. Nema pojma zašto smo dobili tako puno mandata. Budući da zbog toga nema baš nikakve ideje kojoj bi se stranci priklonio, najskloniji je novim izborima, uvjeren kako ćemo opet trijumfirati, kaže u razgovoru s novinarima Expressa jedan od razočaranih zastupnika Mosta.

"Ali nećemo, u to sam siguran. Nećemo, jer nikad više nećemo biti na okupu. Biračko tijelo upravo nas sad testira. Sve što smo pokazali nakon izbora isprazni je gubitak vremena."

Doista, kako vrijeme odmiče od parlamentarnih izbora 2015., to je sve dublji jaz između graje o radikalnim reformama koja je obilježila rađanje i političku afirmaciju “platforme Most” u odnosu na pokazane pregovaračke učinke posljednjih dana.

Najilustrativnija runda sastančenja Mosta sa SDPom i HDZ-om, 23. studenoga, završila je zapanjujućim zaključkom: o instaliranju nove, do sada nepostojeće državne kancelarije, unatoč servisnoj mreži ekspertnih instituta i zavoda.

Riječ je o uredu za upravljanje javnim dugom koji bi postojećem činovničkom aparatu pod kontrolom Banskim dvora trebao pridružiti dodanu količinu birokrata na proračunskoj plaći.

Robert Anić (PIXSELL)

Premda je kontrola javnog duga prirodna zadaća svake smislene vlade, ovdje je na djelu samo redistribucija državnog troška: čak da se ukinu parazitske županije i općine, kako se obećavalo na početku, sve govori da će se ušteđeni rashodi preusmjeriti na računovođe zvučnih obrazovnih titula, zagnjurene u kamate i datume njihova dospijeća u nekoj od državnih rezidencija. 

A tu operaciju, budimo realni, obavlja svaka hrvatska kućanica kad mjesečne režije navale na njezino domaćinstvo. Je li to imao na umu onaj značajni uzorak glasačkog tijela koje je Mostu donijelo 19 mjesta u Saboru? Dakako da nije: Most je oduševio obećanjem da će kresati državnu i javnu upravu nedodirljivih dvostranačkih sinekura, kako bi se privatni sektor rada i kapitala oslobodio neizdrživih fiskalnih dadžbina.

Tu rundu pregovora vodio je Ivan Lovrinović, ekonomski mozak Mosta. Izvan svake sumnje, vrlo osjetljiv na bankarsku nepravdu i imovinsko- socijalne razlike u društvu, otjelovljuje nevolje koje proizlaze iz njegove sveučilišne karijere. 

Dostojno svake pohvale i ugleda u prosvjećivanju javnosti dok čita kreditne ugovore, ali vrli profesor nema pojma o mukama stvaranja poduzeća, obrta, čak ni birtije - ukratko, radnog mjesta i poduzetničkog samozapošljavanja na hrvatskim terenima. U tom pogledu, pak, dijeli sudbinu većine mostovaca, sve redom učenih ljudi, nakrcanih globalnim receptima gospodarskog rasta i upravne efikasnosti. 

I tako je deklarativno započeo s jednim, da bi upravo “uletio” u nešto suprotno. Jedan od rijetkih izuzetaka je Jure Martinović, pravnik tzv. slobodne profesije s vlastitom kancelarijom koju je gradio ni iz čega, živeći isključivo od svoje klijentele. Do čega je došao čavrljajući o pravosuđu s SDP-om, a potom i s HDZ-om?

Dvjema vodećim strankama postavio je uvjete koje su one vrlo laskavo prihvatile: nekoliko točaka o “transparentnijem” radu suda (što god to značilo), veća informatizacija sudskih predmeta, manje trošenje i bolja zaštita dužnika u svojim domovima. Najradikalnije - djelomična promjena sastava Državnog sudbenog vijeća.

Budući da je u Mostu, na drugoj strani, bilo zahtjeva da se - u prisili na veću pravosudnu odgovornost - inzistira na reizboru sudaca, jasno je da je Martinović iz svoje egzistencijalne pozicije maksimalno ublažio početnu zamisao: ako se sudačkom staležu zamjeri tako drastičnim zahtjevom, dok se on realizira - kako će tek proći njegovi tekući predmeti pred gospodom koja imaju ovlast pravdu dijeliti manje-više po vlastitom nahođenju?

Da, kolega, apsolutno ste u pravu, uzvraćao je Orsat Miljenić, SDP-ov ministar pravosuđa, na svaku Martinovićevu primjedbu, ozareno kimajući glavom. 

Drugim riječima, “diferencijacija” koja je počela spektakularnim izbacivanjem Drage Prgometa, nastavlja se u redovima Mosta, za sada još šapatom i tihim rogoborenjem zbog ciljeva koji njegovi pregovarački timovi iznose u komuniciranju s HDZ-om i SDP-om. 

Ali je sve manje moguća jedinstvena gesta zajednice, bilo da krene u nove izbore, kako sanja Božo Petrov, bilo da se prikloni ovoj ili onoj velikoj stranci.

Po prvim dojmovima, to stanje više pogoduje SDP-u, kojemu do sastavljanja Vlade nedostaje samo sedam saborskih potpisa. Naprotiv, HDZ-u je potreban puno veći zalogaj.

"Želim da Most ostane homogen", reče ovih dana Tomislav Karamarko. 

Premda to više nije moguće, što se želje tiče nije lagao. Ipak, to ne znači da je u ovom trenutku sve izgubio. Primjerice, Radimir Čačić je jasno i glasno rekao da se svrstava na SDP-ovu stranu ako ne prevagne HDZ. 

Zato se u političkim kuloarima Markova trga upravo vodi psihološki rat - da se osvojenim naklonostima mostovaca, realnim ili fiktivnim, priskrbi još više poklonika.

Prgometovo osnivanje vlastite stranke, nazvane Hrid, prilično je sigurni znak da računa ili na frakcijski raskol Mosta ili na nove izbore. 

U najbližoj budućnosti bivši, odstranjeni i poniženi HDZ-ovac, vidi Hrid kao lovca na glasove, koliko iznevjerenih Mostovih birača, toliko na HDZ-ove sljedbenike nakon eventualnoga Karamarkova poraza jer je kroz prste propustio saborsku većinu.

Grgur Zucko (PIXSELL)

Relikt je to ignoriranja ozbiljnih političkih analitičara (posve tipično za poklonike modernoga PR-a) koji su s TV ekrana, uz prilične simpatije, slali vrlo mudre poruke Boži Petrovu, Dragi Prgometu i Ivanu Lovrinoviću dok su još predstavljali pobjednički trijumvirat: da u svojoj heterogenosti, moraju stvoriti konsenzus o zajedničkoj temi koja apsolutno nadvadava njihove ideološke i svjetonazorske razlike.

No Most se, eto, upustio u paletu pitanja, oponašajući pregovarački proces između Hrvatske i Europske unije. Nikakvi prioriteti nisu definirani nego su pregovaračka “poglavlja” određena prema profesijama u 19 saborskih zastupnika.

"Svaki normalni sastanak trebao bi imati zakazani dnevni red. Naša nezavršena klauzura na Plitvicama trajalaje deset sati, bez dnevnoga reda i bez ikakvih zaključaka", veli jedan od njezinih sudionika, dajući na znanje kako je stvar spasilo - ružno vrijeme.

Odgođeni nastavak klauzure nikad se više nije održao. Umjesto summita 19 saborskih zastupnika, odnekud je iskrsnulo Nacionalno vijeće, nazvano u Mostu kolegijem, društvom koje interno dogovara iduće poteze. 

Bez obzira što nije zacrtano statutom platforme - zapravo krovne organizacije raznih aktivističkih inicijativa i neovisnih lista - nije izvan pameti iz kolegija isključiti čovjeka kojemu se ne vjeruje. 

Ali je intrigantno da je “kolegij” okupio još raznorodnije profile od izborne platforme. Kad su Prgometa izbacivali iz Nacionalnog vijeća, ono je imalo 15 ljudi.

Do ovog trenutka njihov se broj zamalo udvostručio. U tom nabujalom sastavu, koji vlastitim primjerom pokazuje stvarni upravni nacrt, ugovorno- koalicijski partneri i izabrani saborski zastupnici Mosta postali su velika manjina, dok je gomila izbornih gubitnika dobila moć diktirati ponašanje Mostovih pregovaračkih timova. 

Nisu se oni samoincijativno ugurali kao spretni uljezi nego su Božo Petrov i Ivan Lovrinović, zapanjeni izbornim uspjehom, kleknuli pred “srodne duše” od osobnog povjerenja. 

Tako se Most u hipu izvitoperio u nakupinu lokalnih aktivista za zdravu hranu i okoliš, načelnike patuljastih općina koje bi se prve trebale naći na udaru upravnih reformi te nekolicine hrastovskih moralizatora u jurišu na skarednost školskog odgoja... 

Sve što je imalo ostati privatno opredjeljenje 19 mostovaca u odnosu na njihovu javno relevantnu platformu, izokrenulo se naglavačke.

"Našli su se pod nezamislivim pritiskom", svjedoči bliski prijatelj družine koji je mostovce motrio kao jedan od gostiju njihovog izbornog stožera.

"Drago Prgomet je lebdio, Petrova, Lovrinovića i Martinovića zasuli su pozivi rodbine, kolega, prijatelja, ne samo da čestitaju već sa rezolutnim savjetima njihova daljnjega ponašanja. Izluđeni ljudi, nezrela politička dječica i ponajbolja građa za manipulacije svake vrste."

I što je opstalo za dostojnu medijsku prezentaciju: povik kako će Most prisiliti HDZ ili SDP na tzv. stručnu vladu. U čemu je trik? Nisu li posljednjih desetljeća Banskim dvorima prodefilirali sve sami doktori i magistri, članovi elitnih zananstvenih ustanova, pa i samog HAZU-a? I koji je učinak? Družina sluđenog Mosta.