Repetitorij sukoba o izboru predsjednice Vrhovnog suda

Sukob predsjednika Republike Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića s pridruženim Vladinim i saborskim dužnosnicima na čelu s predsjednikom Hrvatskog sabora Gordanom Jandrokovićem, uz prateći veliki orkestar drugih političara, novinara i profesora, već dulje vrijeme svakodnevno puni medije oprečnim stanovištima o tome kako izabrati predsjednicu ili predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH). Ne manjka argumenata, zanimljivih, kvalitetnih, ali i sasvim promašenih, da ne kažem neznalačkih, ali i grubih uvreda koje razmjenjuju vodeći akteri spora. Spor je pravne i političke naravi. Pravno, ključno je pitanje je li članak 44.a Zakona o sudovima sukladan članku 116. stavak 2 Ustava i nekim drugim ustavnim odredbama.  Ako je zaključak analize ustavnosti navedene odredbe Zakona o sudovima taj da je Zakon neustavan, postavlja se pitanje kako provesti postupak izbora predsjednika ili predsjednice Vrhovnog suda i može li se uopće provesti. Politički aspekt sukoba višedimenzionalan je. S jedne strane, predsjednik Republike tvrdi da je neustavna odredba članka 44.a uvedena u Zakon 2. s namjerom da okrnji izvornu ovlast predsjednika Republike da predlaže predsjednika VSRH. Također, sukob se interpretira kao pokušaj združenih snaga vladajuće većine i moćnog, HDZ-u sklonog pravosudnog lobija da spriječe izbor profesorice Zlate Đurđević ili drugoga kandidata sklonog reformama pravosuđa, koje, barem prema mnogim medijima, stručnjacima i anketama, slovi kao neefikasno, nestručno, čak i korumpirano, potpuno nesklono bilo kakvim ozbiljnim reformama.