Otkako je kao student imao svoje prvo otkriće, grobove još iz željeznog doba i novčiće stare 3000 godina, Emil Slamkov kaže da je htio biti arheolog. Toliko tisuća godina povijesti fasciniralo je reporterku New York Timesa koja je na njegovom slučaju sagradila beskonačnu priču o imenu Makedonije kao neovisne republike. I istina je, što je reporterka primijetila, da je na Balkanu kopanje po povijesti, posebno davanje smisla, često zastrašujući posao.
Posljednjih godina 52-godišnji Slamkov svoje sposobnosti je upregnuo u iskopavanja koja je financirala vlada kako bi pronašla poveznicu Makedonije danas s antičkom grčkom pokrajinom i tako prisnažila legitimitet svog prava na ime ove republike. To nije akademsko pitanje. Više od dva desetljeća ova zemlja od samo dva milijuna stanovnika bori se s južnim susjedom, Grčkom, o pravu na ime Makedonija.
Problem je sada opet isplivao na površinu jer makedonska vlada iznova pokreće projekt punog članstva u NATO-u i EU-u. I zbog siromaštva u koje je potonula i zbog izolacije. Grčka osporava pravo Makedoniji na takvo ime, tvrdeći da ono implicira pravo na njenu sjevernu pokrajinu Makedoniju. No, rješenje bi moglo biti bliže nego ikada jer grčki ministar vanjskih poslova uskoro planira posjetiti Skopje.
A i prošlog tjedna pomoćnik državnog tajnika SAD-a za europska i euroazijska pitanja kazao je novinarima u Skopju da su uvjeti za kompromis „bolji nego što su bili ikada prije“. A trenutak je svejedno osjetljiv. Samo i spominjanje mogućeg kompromisa posljednjih je mjeseci na ulice izvuklo tisuće Grka. Pa ako se s ovime ne bi postupalo kako treba, pitanje bi imalo potencijal razbiti krhke vladajuće koalicije u obje zemlje.
Oni koji žele rješenje problema strahuju od toga da vanjski čimbenici koji ne bi htjeli vidjeti širenje NATO-a, dakle Rusija, potpiruju opoziciju protiv kompromisa. Rusija je nedavno upozorila Makedoniju da bi njen ulazak u NATO „mogao imati negativne posljedice po regionalnu sigurnost i bilateralne odnose“. A čak i bez izvanjske agitacije, spor oko imena toliko je dugo bio izvorom gnjeva s obje strane jer se dotiče pitanja i identiteta i povijesti i kulture.
Što se EU-a tiče, unija je dijelom i osnovana zato da se nadiđi plemenske identitetske politike i neobuzdani nacionalizmi. Rješenje Makedonije predstavljalo bi za EU lijepu vijest u doba kad se u regiji suočava s nizom drugih problema. U slučaju neuspjeha, bio bi još jedan gadan izvor napetosti na Balkanu. Kako bi udovoljili Grčkoj, Makedonci su mijenjali svoj ustav, svoju zastavu, odustali su od „Sunca iz Vergine“ jer Grčka smatra taj simbol svojim i zamijenili ime države onim „Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija“.
Čak i Slamkov, jako ponosan na svoje naslijeđe, voljan je pronaći kompromis. Do neke granice. Njemu ne smeta koje god će ime političari izvući tako dugo dok se u njemu nalazi riječ Makedonija. Dok stoji okružen arheološkim iskopinama nekoliko kilometara udaljenih od granice s grčkom, gdje je njegov tim pronašao novčiće s likom Aleksandra Velikog, on kaže da, kao i artefakti u tlu, su neke stvari naprosto ono što jesu.
„Nitko vam ne može narediti kako da sebe nazivate u vlastitom domu“, kaže on. Korijen spora oko imena istančani su kao najfiniji nakit od tkanog srebra po kojem je ova regija čuvena. Za neke, spor se proteže sve do četvrtog stoljeća prije Nove ere kada su Filip II i njegov sin Aleksandar Veliki pokorili najveći dio poznatog svijeta i uspostavili kraljevstvo koje se protezalo od Mediterana do Indije. Obje vlade polažu pravo na taj dio povijesti.
Za Grke je očito: Filip i Aleksandar rođeni su i živjeli u onome što se danas zove Grčka. Za Makedonce jednako je očito: Antičko makedonsko kraljevstvo obuhvatalo je veliki dio njihove zemlje. To je ime kojim su oni oduvijek nazivali sebe. Milan Boškoski, predavač na Insitutu za nacionalnu povijest u Skopju kaže da je za razumjeti spor najbolje početi s razdobljem u kojem su otomani vladali ovim teritorijem, 500 godina do početka 20. stoljeća.
Istražujući knjigu o povijesti imena Makedonije, kaže da je pronašao dokument iz 1902. kojim se zabranjuje korištenje izraza Makedonci jer su se otomanski vladari tukli protiv nacionalista i zabrinjavalo ih je da bi ime pobunjenicima moglo dati osjećaj identiteta. „To je povijest koja se ponavlja. Ali ako bi ovo mjesto razorila i atomska bomba, mi bismo se i dalje zvali Makedoncima“, kazao je.
Prvi balkanski rat okončao je 1913. tako što je Makedonija podijeljena između tri zaraćene strane; Grčke, Srbije i Bugarske. Dio pod Srbijom naknadno je ušao u sastav Jugoslavije. Ali čak i tada, kaže profesor, kao ustupak Grčkoj, udžbenici su isključivali skoro svaku diskusiju o antičkom makedonskom kraljevstvu. Loša krv potekla je tijekom Grčkog građanskog rata, kada su slavenski Makedonci pristali uz grčke komuniste.
1948., nakon što su poraženi, mnogi su protjerani iz sjeverne Grčke. Neki Grci su zabrinuti da bi ta zemlja, ako bi joj Grčka dopustila korištenje tog imena, mogla tražiti obeštećenje protjeranih. I čim je Makedonija postala neovisna republika 1991., Grčka se odmah usprotivila međunarodnom priznanju te zemlje. Kompromis iz 1995. značio je da je Makedonija pristala privremeno se zvati FYRM, a izmijenila je i ustav tako da bude jasno da nema nikakvih teritorijalnih ambicija.
Grci sada nisu zadovoljni promjenom takvog stanja. Političari se o toj zemlji i dalje referiraju skoro isključivo po akronimu FYRM ili po glavnom gradu Skopju. „Vjerujem da ću uspjeti završiti pregovore prije NATO-ovo samita u srpnju“, kazao je nedavno Zoran Zaev, premijer Makeodnije. Samo, em su po Grčkoj prosvjedi već i zbog pregovora, em zapadni diplomati upozoravaju na dezinformativnu akciju Rusije.
Primjerice, premijer Grčke Aleksis Cipras nedavno je u intervjuu rekao da u antičkom dobu nikada nije bilo nacije poznate kao Makedonija. A onda su prvo internetski portali povezani s Rusijom, potom i drugi, to izvrnuli kao da je Cipras rekao da nikada nije bilo nikakve zemlje Makedonije. Sve s namjerom da se dolijeva benzin na vatru.
