Za Moskvu Srbija više nije važna samo zbog plina, Naftne industrije Srbije, pitanja Kosova ili političkog savezništva koje se desetljećima hrani pričom o "slavenskom bratstvu“. U današnjem odnosu Kremlja i Beograda postoji mnogo manje romantike nego što se često prikazuje. Riječ je prije svega o hladnom političkom računu - a u njemu Srbija, prema kaže ruski novinar Andrej Kalitin za srpski Radar.rs, ima posebno mjesto kao jedna od najvažnijih preostalih točaka ruskog utjecaja u Europi.
Kalitin ide i korak dalje. Tvrdi da je Beograd za ruske sigurnosne službe postao čvorište iz kojega se mogu voditi operacije, održavati kontakti i preko Balkana prebacivati ljudi prema državama Europske unije.
Takve tvrdnje iznio je u razgovoru za Radar.rs, koji piše da je Kalitin iza sebe ostavio više od tri desetljeća istraživačkog novinarstva, izvještavanja o ratovima, organiziranom kriminalu i korupciji te rada za neke od najpoznatijih nezavisnih ruskih medija. Radio je još u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza, izvještavao iz Čečenije, razgovarao s Mihailom Gorbačovom, Billom Clintonom, Françoisom Mitterrandom i Henryjem Kissingerom, a posljednjih godina našao se izravno na udaru ruskih vlasti. Godine 2024. bio je uhićen i protiv njega je pokrenut postupak povezan s njegovim tekstovima o ulozi FSB-a u pripremama vojnih operacija. Rusko Ministarstvo pravosuđa proglasilo ga je i „stranim agentom“.
Upravo zato njegove tvrdnje o načinu na koji ruski sigurnosni aparat vidi Srbiju posebno privlače pozornost.
Vučić Moskvi treba, ali mu potpuno ne vjeruje
Odnos Moskve prema Aleksandru Vučiću, prema Kalitinu, nema mnogo veze s osjećajima, povijesnim vezama ili deklarativnim prijateljstvom dvaju naroda. Vladimir Putin politiku prema Srbiji vodi na isti način na koji vodi odnose sa svim drugim državama - prema trenutačnoj koristi.
Za Kremlj je nakon početka invazije na Ukrajinu postalo presudno zadržati barem nekoliko europskih zemalja koje nisu potpuno zatvorile vrata Rusiji. Srbija se nije pridružila europskim sankcijama Moskvi, održava otvorene političke i diplomatske kanale te godinama balansira između europske perspektive i tradicionalnih odnosa s Rusijom.
Upravo je to ono što Moskva želi sačuvati. Vučića se zato, smatra Kalitin, istodobno promatra kao korisnog partnera i kao političara kojemu se nikad ne smije potpuno vjerovati. Kremlj zna da Srbija formalno želi članstvo u Europskoj uniji, ali također procjenjuje da si Beograd teško može priuštiti potpuni prekid odnosa s Moskvom. Rusiji danas ne treba Srbija koja će slijepo podržavati svaki potez Kremlja.
- Dovoljno je da mu ne stvara probleme - kaže Kalitin.
Zbog toga ni činjenica da je srpsko oružje preko posrednika završavalo u Ukrajini, prema Kalitinovoj procjeni, nije napravila nepremostiv problem u odnosima Moskve i Beograda. Ruske službe, tvrdi on, vjerojatno su za takve isporuke znale unaprijed. Za Kremlj postoji nešto važnije od ograničenih količina srpske municije na ukrajinskom bojištu. To je mogućnost da Srbija ostane prostor u kojem ruske službe imaju slobodu kretanja i djelovanja.
Beograd kao baza i tranzit prema Europi
Kalitin tvrdi da je Srbiju potrebno promatrati i kroz sigurnosnu, a ne samo diplomatsku ili ekonomsku prizmu.
Prema njegovoj procjeni, ruskim strukturama posebno je važno zadržati mogućnost korištenja prostora u Srbiji i drugim dijelovima Balkana za obuku prikrivenih vojnih skupina, političko djelovanje i tranzit agenata prema europskim državama. Beograd opisuje kao svojevrsno logističko čvorište ruskih sigurnosnih službi. Međustanica prije nastavka puta prema Europskoj uniji.
- Kremlj je racionalan, razumije da od Beograda ne može da dobije široku političku podršku. Za ruske sigurnosne službe Beograd funkcionira kao kao stožer, čvorište, centar aktivnosti. Moskva se kategorički protivi uvođenju ulaznih viza za svoje građane u Srbiji u velikoj mjeri upravo zbog toga - potrebno joj je da u Srbiju može slati ljude koje obaveštajne službe EU ne vide. Moskva se kategorički protivi i ulasku Srbije u EU i NATO - rekao je Kalitin za Radar.
I upravo je zbog toga Srbija Rusiji politički vrjednija nego što sugeriraju sami gospodarski pokazatelji. Rusija i dalje ima ekonomske interese u Srbiji. Tu su prije svega energetika, trgovina plinom i ruski udjeli u NIS-u. No Kalitin smatra da je njihova politička vrijednost danas važnija od njihove čiste financijske vrijednosti. Moskvi treba primjer države koja se nalazi u Europi, pregovara s Bruxellesom, ali se istodobno nije pridružila sankcijama i nije potpuno raskinula veze s Rusijom. Srbija tako služi i kao dokaz koji Kremlj može pokazivati vlastitoj javnosti: Zapad nas ipak nije potpuno izolirao.
Propaganda je prvo oružje
Rusija pritom ne mora nužno posezati za spektakularnim tajnim operacijama kako bi održala utjecaj. Najjednostavniji i najjeftiniji alat ostaje propaganda.
Kalitin tvrdi da je interes Moskve da se politički odnosi u Srbiji što manje mijenjaju. Aktualna vlast poznata je Kremlju, odnosi su izgrađeni, komunikacijski kanali postoje, a dok god Srbija ne uvodi sankcije i ne prekida kontakte s Moskvom, Rusija nema poseban razlog riskirati promjenu. Informacijski prostor zbog toga postaje jedna od ključnih bojišnica.
Ruske i proruske mreže godinama djeluju kroz portale, društvene mreže i medijske platforme koje šire poruke Kremlja. Cilj nije uvijek uvjeriti građane da je Rusija u pravu. Dovoljno je stvoriti sumnju u Europsku uniju, NATO, Ukrajinu ili zapadne institucije, relativizirati informacije i održavati dojam da postoje dvije potpuno jednako vjerodostojne verzije svakog događaja.
I Putin je prije raspada DDR-a bio sovjetski špijun u Istočnoj Njemačkoj
'Srbija nije jedina, ali je Rusima najvažnija'
Balkan, prema Kalitinu, za Moskvu nije izgubljen teritorij. Rusija će nastaviti tražiti političke partnere i kanale utjecaja u Bugarskoj, Slovačkoj, Moldaviji, Crnoj Gori i drugim državama srednje i jugoistočne Europe. No Srbija među njima zauzima posebno mjesto. Nije jedina zemlja u kojoj Rusija može pokušati održavati svoj utjecaj, ali je, smatra on, najvažnija.
U pozadini je i mnogo šira Putinova vizija Europe. Kalitin smatra da Kremlj rat u Ukrajini ne promatra samo kao sukob za nekoliko ukrajinskih regija. Putinov krajnji politički cilj vidi u novoj podjeli europskog kontinenta na interesne sfere. Rusko vodstvo, prema njegovoj procjeni, vjeruje da vrijeme radi za Moskvu i čeka jačanje desnih i radikalnih političkih snaga u velikim europskim zemljama poput Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske.
Ako bi takve političke promjene oslabile europsko jedinstvo, Moskva bi dobila prostor za povratak u zemlje iz kojih je nakon napada na Ukrajinu politički potisnuta. U takvoj zamišljenoj podjeli Balkanu bi ponovno pripala posebna uloga.
Rusija ne može završiti rat bez pobjede
Kalitin je vrlo pesimističan i kada govori o mogućem kraju rata u Ukrajini. Prema njegovu tumačenju, Putin ne može jednostavno prekinuti rat i vratiti se u stanje prije invazije. Rat je postao temelj cijelog političkog sustava, gospodarstva i propagandnog aparata. Za njegovo okončanje Kremlju je potrebna pobjeda koju može prodati ruskoj javnosti.
A kriteriji takve pobjede vrlo su visoki. Moskva bi željela priznanje osvojenih teritorija, slabljenje NATO-ove prisutnosti na istočnom krilu Europe i politički ishod u Kijevu koji bi mogla predstaviti kao poraz sadašnjeg ukrajinskog vodstva. Sve što je manje od toga moglo bi u Rusiji izgledati kao poraz.
Istodobno, rat sve snažnije nagriza civilni dio ruskog gospodarstva. Novca za nastavak vojne proizvodnje još ima, smatra Kalitin, ali ga je sve manje za socijalne potrebe i normalno funkcioniranje države.
Novinar kojega je režim označio neprijateljem
Kalitin dobro poznaje i drugu stranu Putinove Rusije. Godine 2007. preživio je pokušaj ubojstva u Moskvi. Kasnije je nastavio istraživati ruske sigurnosne službe, organizirani kriminal i korupciju. Nakon invazije na Ukrajinu prostor za neovisno novinarstvo gotovo je nestao.
U rujnu 2025. ruske vlasti označile su ga "stranim agentom“, a kažnjavan je i zbog objavljivanja podataka o poginulim i zarobljenim ruskim vojnicima. On tvrdi da je javnosti u Rusiji danas uskraćen golemi dio informacija – od stvarnog broja vojnih žrtava do gospodarskih pokazatelja i različitih statističkih podataka. Cenzura formalno možda nije dopuštena ruskim ustavom, ali je u praksi, tvrdi, postala temelj sustava.
Velik dio njegovih kolega zbog toga novinarski posao više ne može raditi unutar Rusije.
Radar.rs u razgovoru s Kalitinom donosi sliku Beograda koja je znatno drukčija od službene priče o prijateljstvu dviju država: Srbija se u toj interpretaciji pojavljuje kao politički oslonac, propagandni prostor, energetski partner, ali i potencijalna logistička baza ruskih službi prema ostatku Europe. Zanimljivo je, međutim, da Kalitin povlači jasnu granicu između srpske države, politike vlasti i samih građana. Podsjeća na velik broj Rusa koji su upravo u Srbiji pronašli utočište nakon početka rata – ljude koji su pobjegli od mobilizacije, represije ili Putinova režima. Zbog toga odbija cijelu Srbiju svrstati na stranu Kremlja.
Upravo tu leži i paradoks odnosa Beograda i Moskve. Za tisuće Rusa Srbija je mjesto bijega od Putinove države. Za Putinovu državu, prema Kalitinovim tvrdnjama, istodobno je jedan od najvrjednijih preostalih političkih i sigurnosnih oslonaca u Europi.
