Sedam članova obitelji Sanader živjelo je, šezdesetih godina prošlog stoljeća, u četrdeset kvadrata potleušice u splitskom predgrađu.
Na vrhuncu moći Ivo Sanader, tridesetak godina poslije, živjet će u luksuznoj rezidencijalnoj vili u srcu Zagreba, a samo je prostor Mirjanine teretane veći od doma u kojemu je proveo djetinjstvo.
Ivo Sanader, osramoćen, kriminaliziran, središnji je lik drame u kojoj je Hrvatska operušana do kože, oštećena za osamdesetak milijardi kuna, što je iznos ravan proračunu koji je zatekao kad je 2004. preuzeo vlast...
Tko je čovjek koji je odrastao kao Oliver Twist, vladao Hrvatskom šest godina, da bi bio uhićen na štajerskoj autocesti i priveden u zatvor poput najobičnijeg prijestupnika?
“Teško možete i zamisliti bijedu iz koje je on potekao”, rekao je jednom Denis Kuljiš, koautor knjige “Čovjek koji je pokušao ukrasti Hrvatsku”. A gdje se mogao roditi takav halapljivi karakter, vječno željan novca, moći i statusnih simbola?
Premijer koji je, prema izračunu Kuljiša i Dražena Rajkovića, drugog autora knjige, Hrvatsku na razne načine oštetio za 80 milijardi kuna (kad je preuzeo vlast, 2004., toliko je iznosio cijeli državni proračun!), kolekcionar najskupljih satova na svijetu, vlasnik milijunskih umjetničkih zbirki, formirao se kao ličnost u splitskoj faveli, u okolici teretne luke, provodeći djetinjstvo uglavnom na rubu gladi.
Ivo Sanader morao je postati hrvatski Gordon Gekko, nezajažljivi antijunak iz filma “Wall Street”, borac koji uvijek želi više, brže, jače, beskrupuloznije, kako bi svladao prizore krajnjeg poniženja koji su ga do polovice života pritiskali poput noćne more.
“Možete misliti koje je to poniženje bilo, imati kuću u Splitu a biti prinuđen na internat, gdje su vam društvo, prema tamošnjim kriterijima - tek polusvijet kojega u Splitu od prezira može spasiti samo dragi Bog ili vrhunski uspjeh, a ni to ne sasvim pouzdano... Tu se morate visoko izdići, inače ste otpisani kao dio nekog boljeg društva”.
Vladao je investicijama, proračunom, medijima. Prema nekim svjedočenjima, koristio se metodama koje doista ne priliče politici, čak ni ovakvoj kakva je naša.
Suradnike je tretirao kao mušice, čak i najjače.
“Vladao je željeznom rukom u svilenoj rukavici”, priznat će kasnije Šeks.
Izolirao je gotovo sve džepove otpora. Europa ga je obožavala. Nakon nepopularnog i svojeglavog Tuđmana, Sanader je bio tretiran kao prosvjetitelj, možda prosvijećeni apsolutist, moderni hrvatski faraon, pa ga nitko nije puno propitivao, kao ni sustav koji je gradio - a koji se kasnije pokazao kao “hobotnica”.
Sedmero članova obitelji Sanader živjelo je u jednoj potleušici, u prostoru od 40 kvadrata. Tu se mučno odrasta, a život je prepun neugodnih iskušenja.
Ootac je bio soboslikar, alkoholičar, koji je šezdesetih otišao u Njemačku i nije se vraćao. Stric je bio oficir JNA u Tivtu. Otac je, kao mali čovjek, bio kompleksaš.
On nema nikakve sličnosti s Ivom. I zaselak je dobio ime Mali Sanaderi jer su svi bili niski. Majka mu je pravi dinarski tip, na nju je nalik. Sanadera je majka morala dati u crkveni internat jer nisu imali uvjeta za normalan život.
"To je strašno poniženje. Takva je sudbina zadesila svu djecu. Ona je razgovarala osobno sa splitskim biskupom kako bi joj pomogao u odgoju djece. Znate kako je njemu bilo živjeti u internatu s ovima sa sela? On se uopće nije družio s njima, nije uopće htio razgovarati.”,
Sanader je u tim uvjetima razvio sposobnost snalaženja pod velikim pritiscima. Društvo su mu činili i neki poznati ljudi. U istom sjemeništu bio je kasniji legendarni pobjednik kvizova Radoslav Dodig, dvostruki pobjednik Kviskoteke, don Anđelo Kaćunko, Augustin Bašić.
Sanader je nakon gimnazije otišao studirati u Rim, ali je, nakon dvije godine studija, odustao. Čim se iz Rima vratio u Split, spetljao se s Mirjanom i otišao živjeti kod njezinih roditelja. Danas ih zna cijela Hrvatska.
U Splitu je radio u Logosu, izdavačkoj kući koju je izdavanje goleme kolekcije Marxovih djela dovelo do propasti, pa je tadašnji urednik morao odstupiti, što je Sanadera diglo jednu stepenicu više.
Čim se uspeo, počeo je raditi neku knjigu Anatolija Kudrjavceva, splitskog teatrologa, i odmah je za nju naručio originalne radove hrvatskih slikara.
Izdao je i “Razvratna i filozofska pisma dviju časnih sestara” u kojima se tematizira seksualna veza predstojnice samostana s dječakom Etienneom. Uopće, kao izdavač Sanader nije bio konzervativan, ali, na njegovu žalost, nije bio ni uspješan. Ta orijentacija nije bila ništa komercijalnija od prethodne, pa je poduzeće preuzeo neki autsajder, akviziter, koji je izdao knjigu o mornarskim čvorovima i odmah Logos digao na noge.
Kako je znao francuski i njemački, Sanader je nakon Logosa neko vrijeme radio u poslovnici Dalmacijaturista na Rivi, kao turistički radnik.
Osamdesetih je, pak, majstorski zavaljao Predraga Matvejevića, šefa sveučilišne komisije za nostrifikacije. Matvejeviću je rekao da je ljevičar, pa mu je komisija bila blagonaklonija nego što bi trebala, i austrijsku je diplomu prevela u hrvatski doktorat. (Obmane mu nisu bile strane. Pa na Rivi je obmanuo birače vatrenim nacionalističkim govorom koji svi tako dobro pamtimo!)
Iz splitskog je Logosa zapalio bez riječi objašnjenja, pa su se Matvejević i Duško Čizmić Marović čudom čudili kad su, čekajući Sanadera da promovira neku knjigu, u sobi našli samo cedulju s porukom “Otišao sam...”
Sanader se, prema riječima autora knjige, u Austriji okušao kao biznismen, ali to nije išlo. Radio je kao dopisnik Sportskih novosti na zimskoj Olimpijadi 1976. u Innsbrucku, pa kao posrednik u trgovini erotskim fotografijama Mayer Pressa.
Te je materijale otkupljivao zagrebački dvotjednik Start, no nije mogao mnogo zaraditi. Kuljiš je tvrdio da je godišnji ugovor Starta i Mayer Pressa vrijedio 3000 dolara pa Sanaderova provizija nije mogla biti velika.
Sanader se iz Austrije vratio bez dinara. Stanovali su blizu teretne luke, u krajnjoj bijedi. Svi su ih u Splitu znali kao romantičan, siromašan par. To se kasnije dosta promijenilo...
Šarmantan je i dobar dio svoje energije posvetio je tome da zavodi ljude, ali ga je krasio snažan narcizam.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
A GDJE JE LOVA????????????????????????????????? IVO.
domoljub
A vi srbine2 imate vučića na slobodi pa si mislite!