I njezina stranačka kolegica, HNS-ovka, ministrica graditeljstva Mrak Taritaš prešla je u zabranjenu zonu. Njezin suprug dobio je posao u Plinacrou, na čijem je čelu HNS-ovac. Sumnjali su da je natječaj za njegov posao bio fiktivan. Zbog velikog pritiska na kraju je dao ostavku.
S druge strane, unatoč očitom sukobu interesa, isto se nije odigralo u slučaju supruge šefa Milanovićeva kabineta Tomislava Sauche. Zoran Milanović na izvanrednoj konferenciji za novinare progovorio je o poslu koji je Plinacro dao odvjetničkom uredu u kojem vlasnički udio od oko 23 posto ima Sauchina supruga.
- Tomislav Saucha mi je u srijedu navečer napisao ostavku. Nisam znao radi čega. Rekao sam mu da želim vidjeti o čemu je je riječ. Sad mi je sve postalo jasno. Tu ostavku neću prihvatiti jer je neutemeljena. Ona je data u namjeri da se ne našteti ugledu Vlade, međutim ugled Vlade apsolutno ničim nije načet niti dotaknut, ali ni Sauchin osobno jer za ove ugovore o kojima pišu novine nije znao, a ja još manje - rekao je Milanović.
Rastrošni i toga se ne srame
Ministar Željko Jovanović, čovjek koji je na početku mandata obećao isušiti nogometnu močvaru - pa su osim Mamića s užasavanjem reagirala i društva za zaštitu prirode - nedavno je žestoko naljutio javnost kad se otkrilo da će, samo koji dan nakon izbijanja afere Audi u Sisku, i on dobiti limuzinu iste marke, samo još skuplju.
- Hoćete da dođem kočijom u Ministarstvo!? Tako je glasio njegov odgovor na pitanje novinara je li mu neugodno što će uskoro dobiti novi Audi A6.
Zakotrljala se lavina. Uslijedila su odlučna opovrgavanja da su ministri uopće naručili skupocjene aute. Jesmo ih naručili, ali ne te, neke jeftinije, ured za Javnu nabavu nam ih je odabrao... Muljaže. Ministar obrazovanja, čini se, uvijek misli unaprijed.
Medicinski fakultet u Osijeku objavio je u siječnju 2013. natječaj za radno mjesto na neodređeno vrijeme u svojoj nastavnoj bazi Thalassotherapia u Opatiji. Na natječaj je pristigla jedna jedina prijava. I to ne bilo koga nego glavom i bradom - ministra Jovanovića u čiji resor potpada i Medicinski fakultet Osijek.
Fakultetsko vijeće osječke medicine ubrzo potom donosi odluku o izboru kandidata Jovanovića na predmetno radno mjesto. No s obzirom na to da je Jovanović zaposlen kao ministar znanosti, on to radno mjesto nije aktivirao, odnosno zamrznuo ga je.
Jovanović si je tako osigurao posao i nakon što prestane biti ministar ili ne postane opet saborski zastupnik. No kad je “pukla bruka” Jovanović je odustao od rezerviranog radnog mjesta.
No Jovanović se našao i u srcu mnogo teže afere. Jutarnji list prozvao ga je da je pogodovao Riječkom sveučilištu u dobivanju 24 milijuna eura iz EU.
Viša inspektorica Ministarstva financija Marija Grbić-Padjen u proljeće 2012. godine dovršila je zapisnik o proračunskom nadzoru u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, napisao je Jutarnji list. Provjeravala je prve projekte za koje je Hrvatska trebala povući sredstva iz EU fondova. Prema obavljenom nadzoru ispalo je da je projekt kampusa u Zagrebu vrijedan oko 800 milijuna eura, a kampusa u Rijeci oko 24 milijuna eura.
Rektori sveučilišta u Zagrebu i Rijeci, Aleksa Bjeliš i Pero Lučin javno su se sukobili o tome kome je prvo potreban novac netom prije nadzora. Ministarstvo je zaključilo da je to Rijeka i prijavilo ga kao velik projekt jer su na vrijeme dovršili pravnu dokumentaciju. Međutim, u zapisniku stoji da je “prepiska o projektima između službenika Ministarstva znanosti i dvaju sveučilišta neuredna do nerazumljivosti pa prema tome protivna Zakonu o općem upravnom postupku”.
Ministarstvo je platilo 2700 eura konzultantskoj kući iz Novog Sada, koja je bila tehnička podrška riječkom Sveučilištu. Nadzor je zaključio da se tako moglo pomoći i Zagrebu.
Tada je počela prepiska Jovanovića i Šegona (tadašnjeg Linićeva pomoćnika). Jovanović je uvjeravao kako je riječko Sveučilište najspremnije za financiranje, a zatim i da ljudi nisu imali iskustva u pripremanju dokumentacije za EU. Šegon mu je proslijedio osam odbijenica.
Nadzor na kraju nije mogao zaključiti je li poštovana odredba Sporazuma potpisanog između Vlade Republike Hrvatske i Europske komisije. Ministarstvo znanosti tvrdi da nisu pogodovali Rijeci. Činjenica je da su oni odradili posao, a Zagreb nije.
Ipak, priznali su da je bilo aljkavosti u poslu.
Bilo je i seks afera, kao i onih bez novaca
Europski horizont ova je vlada osvojila i plasiranjem prve hrvatske seks afere, čiji je glavni akter bio glavni tajnik SDP-a Igor Dragovan.
No najveći je vladin skandalmajstor Zoran Milanović - premda u njegovim aferama nema novca.
Milanović je kao čelni čovjek vlade odgovoran i za Linića (predstečajne nagodbe) i za Ostojića (nabave automobila) i za Jakovinu (problematične kvote za šećer i, još više, potpunu propast hrvatskog mljekarstva, odumiranje poljoprivrede i dramatičan rast uvoza mesa, svinjetine, mlijeka, jaja i brojnih drugih namirnica koje Hrvatska pametnijom politikom može izvoziti, umjesto da ih uvozi).
Tu je i niz političkih afera. Egzekucije protivnika pod parolom “visoki izvor iz Vlade javio nam je da...” ili izbacivanje neistomišljenika iz stranke ili barem, kruga povlaštenih, Milanovićeva su praksa koja nema veze s Bundesligom - ona naprotiv znači pad i u odnosu na domaće kriterije.
Tu je i sukob s glasnogovornicama, besmisleni, a skupi put sa suprugom u Australiju, lišen ikakvih rezultata, Lex perković, zakon o 25.000 riječi dok zemlja tone u gospodarski ponor...
Kad se sve zbroji, Milanovićev kabinet najveća je afera ove zemlje - toliko ljudi koji majstorski znaju trošiti državni proračun, ali dosad nisu pokazali ni jednu jedinu ideju kako da ga napune - osim povećanjem poreza - samo po sebi je skandal.
Zoran Milanović shvatio je da je jedini politički kapital koji je njegova vlada imala - uverenje birača da su oni drukčiji, pošteniji i nekorumpiraniji iako ne i sposobniji - prokockan i to prije zadnjih izbora. Zato je iz dana u dan počeo davati intervjue, obraćati se javnosti i sve koji ga žele čuti uvjeravati u to kako su oni neusporedivo bolji od HDZ-a, do te mjere da su “dva svijeta” koji ne mogu stati ni u istu rečenicu, a kamoli u istu političku galaksiju.
Da je malo bolje razmisljao, uočio bi da su njegovi ministri neko vrijeme proizvodili samo skandale, dok je HDZ imao neko vrijeme imao samo Milijana Brkića, odnosno, njegovu prepisanu policijsku diplomu. Da mu je uistinu stalo do čistoće i sposobnosti ministara, Milanović bi za većinu stvari koje smo ovdje nabrojili tražio ostavke.
Ne može se zaboraviti prijaviti imovina, ne može se jedne porezne obveznike tretirati kao zločince, a druge kao svece, ne može se razbacivati državnim novcem, ne može se zapošljavati ljude bez kvalifikacija...
