Između 1914. i 1929. godine, skupina žena danas poznata kao „Anđeli ubojice iz Nagyréva“ u Mađarskoj otrovala je oko 40 muškaraca i djece u svom malom selu, premda neki procjenjuju da je broj žrtava bio bliži 300. Predvođene babicom Zsuzsannom Fazekas, ove udovice ostale su slabo shvaćene među povjesničarima. Neki su ih uspoređivali s mizandričnim harpijama, dok su drugi tvrdili da su „Anđeli ubojice“ imale i više nego razumljive razloge za trovanja, piše All that is interesting.
Sve je počelo zbog striktnih kršćanskih tradicija u Mađarskoj na početku prošlog stoljeća. Žene su se obično udavale kao tinejdžerice, ponekad već s 14 godina i nisu imale slobodu izabrati vlastitog muža. Budući da je Mađarska tada bila duboko katolička zemlja, razvod nije dolazio u obzir, čak ni ako je muž bio alkoholičar, zlostavljač ili preljubnik. Bile su i one koje su pokušale pronaći izlaz iz takvog zagušujućeg okruženja, uključujući sredovječnu babicu po imenu Zsuzsanna Fazekas, koja je između 1911. i 1921. obavila najmanje deset ilegalnih pobačaja.
Vojni zarobljenici
S početkom Prvog svjetskog rata 1914. godine, čak devet milijuna muškaraca iz bivše Austro-Ugarske Monarhije bilo je regrutirano, a broj poginulih bio je golem. Tijekom rata, Nagyrév je služio kao logor za ruske ratne zarobljenike, a mnoge žene iz tog mjesta postale su udovice koje su započele afere s vojnim zarobljenicima. Ipak, neki muževi su preživjeli rat i vratili se kući u potpuno drugačije okruženje. Mnoge žene iz Nagyréva postale su financijski i emocionalno neovisne te se nisu željele vratiti životu pokornosti. No, razvod i dalje nije bio opcija u duboko katoličkoj zemlji. Zato su se mnoge mlađe žene u selu obratile Fazekas za savjet, a ona im je navodno odgovarala:
- Ako s njim imaš problem, imam jednostavno rješenje - predložila je Fazekas. Rješenje koje je Fazekas nudila bio je smrtonosni arsen, tada čest sastojak u kozmetici i lijekovima. Navodno je otrov prvi put isprobala na svojoj suparnici u ljubavi, a kada je to bilo uspješno, Fazekas je u tome prepoznala savršenu priliku za zaradu. Za određenu naknadu, Fazekas je obećavala da će osloboditi te iscrpljene žene njihovih mučnih muževa.
Stvar dodatno eskalirala
Za određenu naknadu, Fazekas je obećavala da će osloboditi te iscrpljene žene njihovih mučnih muževa, naknadu koju su mnoge bile itekako spremne platiti. No, plan je postao previše uspješan. Žene iz sela više nisu dolazile Fazekas samo po arsen kako bi se riješile svojih muževa, počele su koristiti otrov i kako bi se domogle nasljedstva ubijanjem roditelja, uklanjale su ljubavne suparnice, pa čak i vlastitu djecu. Fazekas je uspjela dugo držati cijelu zavjeru u tajnosti uz pomoć Susi Oláh, žene koja je svog muža otrovala već s 18 godina. Poduzetna Oláh popunjavala je smrtovnice svih žrtava „Anđela ubojica iz Nagyréva“, a nijedan državni službenik nije ništa posumnjao.
No, fatalne Mađarice nisu zauvijek uspjele skrivati tajnu i s vremenom su otkrivene iako se ni dan danas ne zna tko ih je denuncirao. Bez obzira na to tko je prvi pokazao prstom, Fazekas je na kraju proglašena vođom, ali kada ju je policija došla uhititi, već je bila mrtva, popila je dio vlastitog arsena kako bi izbjegla zatvor. Na kraju je u ovom slučaju ekshumirano gotovo 40 leševa, od kojih su svi sadržavali arsen. Kasnije su studije pokazale da je zapravo između 100 i 300 muškaraca ubijeno masovnim trovanjem. Trideset i četiri žene i jedan muškarac, svi Fazekasini klijenti uhićeni su, optuženi i osuđeni za ubojstvo. Dvanaest počinitelja osuđeno je na doživotni zatvor.
