Odmah pored dvorane "Lisinski", poprišta prvog Sabora HDZ-a, na kojem je Tuđman ustašku NDH proglasio "izrazom povijesne težnje hrvatskog naroda za državom", dobiva spomenik, i to nekoliko tjedana nakon godišnjice prosvjeda za Radio 101, koji je Tuđman iskoristio za prozivanje "zelenih i žutih vragova".
Dvadesetak godina nakon Zagrebačke krize u kojoj je kao predsjednik odbio četiri oporbena gradonačelnika. Godinu dana nakon micanja Trga maršala Tita, čije je ukidanje Tuđman zabranjivao. Ali i godinu dana nakon haške presude Franji Tuđmanu zbog podjele BiH.
Simbolika je u ovom slučaju sve.
Simbolično je i to što se spomenik instalirao kod "Lisinskog" upravo tijekom posjeta mađarskog autokrata Viktora Orbana, koji je upravo protjerao Sorosevo sveučilište iz Budimpešte. Gdje je on bio dok je Franjo Tuđman ganjao "soroševce"? Ah da, glumio je liberala. Uglavnom, ono što se prije desetak godina - nakon što se Ivo Sanader na čelu HDZ-a ispričao zbog Tuđmanove vladavine - činilo nezamislivim, ipak se dogodilo. Tuđman je dobio spomenik u Zagrebu. Monumentalan kao i politička ambicija gradonačelnika koji ga je postavio.
Usput, bi li bilo Milana Bandića da je Franjo Tuđman još malo poživio? Teško.
Ali pustimo sad povijest, zapitajmo se što spomenik Tuđmanu danas simbolizira. Što nam poručuje? Kome je značajan? Zašto bi nas bilo briga?
Treba li nas možda podsjećati na famoznu pomirbu Hrvata? Pa i ne baš, imajući u vidu činjenicu da su se razbuktali ratovi ustaša i partizana. I nema baš pomirbe u izbacivanju Tita iz centra Zagreba i jačanju povijesnog revizionizma i rehabilitacije ustaštva. Osim ako se ne sjetimo da je Tuđman bio Titov partizan i general JNA.
Treba li nas Tuđmanov spomenik podsjetiti na mirnu reintegraciju Podunavlja? I to nasljeđe se ruši HDZ-ovim progonom srpskih ratnih zločinaca i politiziranjem Vukovara u svrhu obračuna sa srpskom manjinom i Miloradom Pupovcem. Koji je, sjetimo se, spašavao Tuđmanove promjene Ustava u Hrvatskom saboru.
I ono najvažnije, treba li spomenik Tuđmanu učvrstiti političke parole o hrvatskom Zajedništvu? E to bi tek bilo nemoguće. Jer upravo je Franjo Tuđman godinama radio na podjelama u hrvatskom društvu. Podjele između Hrvata i onih drugih. Pa između dobrih i loših Hrvata. Pa između nacionalista i "komunista".
Između "lojalnih" Hrvata i "zelenih i žutih vragova". Između HDZ-ovaca i oporbenjaka. Popisu naprosto nema kraja. U što god se Franjo Tuđman dirnuo, kreirao je podjele: tražio je neprijatelje, prozivao izdajnike, prisluškivao političke protivnike, optuživao novinare...
Ako bi nas, dakle, Tuđmanov spomenik danas trebao na nešto asocirati, onda su to svakako brutalne podjele u društvu.
Ono famozno Zajedništvo moguće je jedino pod paskom HDZ-a. Baš kao u Tuđmanovo doba.
