Ako je itko od zapadnih novinara mogao dobiti intervju s generalom Jamilom Hassanom, onda je to Robert Fisk. Indepententov bliskoistočni i ratni izvjestiteljski veteran, koji je nekoć uspijevao intervjuirati čak i notornog Osamu bin Ladena, razgovor sa zapovjednikom najmoćnije i najnemilosrdnije obavještajne agencije u Siriji, "Obavještajne službe Sirijskih zračnih snaga", dobio je, kako je sam napisao, a da to uopće nije tražio. Za generala Hassana Zapad smatra da je poginuo u ratu još prije četiri godine, u dobi od 59. Još i prije toga i EU i SAD Hassanu su odredili zabranu putovanja po Zapadu i zamrzavanje svih financijskih sredstava. Fisk sada dokazuje da je general Hassan živ i zdrav, te da ima vlastito viđenje što se moglo napraviti još 2011. da do eskalacije užasnog rata u Siriji uopće ne dođe. "Da smo tada (2011.) upotrijebili taktiku iz Hame 1982., rat bismo zaustavili već tad", kazao je general Hassan.
Riječ je bila o pobuni koju je u gradu Hama u Siriji prije 34 godine pokrenulo Muslimansko bratstvo. General je tada bio tek mladi poručnik. "U Hami sam se tada borio protiv ekstremista u tunelima koje su iskopali pod zemljom", opisao je što se događalo u doba predsjednika Hafeza al-Assada, oca današnjeg predsjednika Bashara al-Assada. General Hassan stvari ne uljepšava, procjenjuje da je 1982. žrtava bilo ukupno oko 20.000. U to ubraja i pripadnike Stranke Baath, koje su pobunjenici iz Muslimanskog bratstva tada krenuli ubijati, kao i civila i pobunjenika koje su pobile snage sigurnosti. "Da smo sada na početku krize učinili ono što smo učinili u Hami, spriječili bismo prolijevanje puno sirijske krvi", zaključio je general Hassan. Do danas je u ratu u Siriji izginulo ili pobijeno, procjene su različite, ali se uglavnom kreću oko 400.000 ljudi. Fisk je susret s njim opisao kao susret s ljutitim ispitivačem, njegov stitsak ruke opisao je kao stisak škripca. General Hassan mu je otvoreno rekao da sumnja da će Independent objaviti razgovor s njim.
"Za zapadne medije ja sam ratni zločinac", napisao je Fisk da je ovaj "zarežao" na njega. Rekao mu je potom i to da je spreman za svoju zemlju ići i na Međunarodni sud za ratne zločine, "jer Sirija je vrijedna svake žrtve". No Fisk na to nije pao. Fisk je, naime, primijetio da protiv generala Hassana još nitko nigdje nije podigao baš nikakvu optužnicu za ratne zločine. "On malo preuveličava svoju ozloglašenost", napisao je Fisk. Tri sata razgovora Fiska i Hassana dvojica su proveli u Hassanovom uredu popunjenom knjigama iz povijesti, zapalivši cigaru, dotaknuli su se i ličnosti poput Hitlera, Rommela, Montgomeryja, Churchilla. General Hassan Nema dvojbi oko toga tko je kriv za rat u Siriji. "Prvo Izrael, kao glava zmije i svi oni koji podržavaju njegovu politiku, skupa s arapskim režimima predvođenima Saudijskom Arabijom. Ne govorim o Saudijcima kao narodu, nego o kralju i kraljevskoj obitelji, toj sebičnoj i narcisističkoj obitelji koja ima krajnje prljav stav prema Arapima, posebno prema državama kao što je Sirija, koja ima discipliniranu vlast i mladog vođu", nabrojao je general Hassan. Svaku od tih zemalja optužio je da su djelovali iz vlastitih političkih planova, koji su se preklopili na tome da im je svima smetala Sirija. "Veliku ulogu u tome su imali vahabisti (Saudijska Arabija, op. a.) i al Kaida sa svojim crnim doktrinama (zastave al Kaide i ISIL-a su crne, op. a.)", kazao je Fiskov sugovornik.
Za Izrael je primijetio da al Kaidine jedinice bez problema napadaju Siriju s područja Golanske visoravni pod kontrolom izraelske vojske, da al Kaidine militante prevoze i liječe u bolnicama u Izraelu, čak da Izrael nikada nije napadao ISIL, niti kad je ISIL ovladao manjim područjem uz samu granicu s Izraelom. Zapravo, Izrael je slučajno odmah nakon objave intervjua po prvi put, točnije u nedjelju, s nekoliko projektila napao teritorijalni džep ISIL-a na samom jugozapadu Sirije. Zanimljivo je da je general Hassan otvoreno priznao da smatra da je predsjednik Bashar al Assad pogriješio što odmah 2011. nije primijenio svu silu koju je imao na raspolaganju. Pritom je naveo da je i njegova agencija griješila u nekoliko navrata. O čemu je riječ, nije detaljno govorio, ali se iz konteksta moglo protumačiti da je mogla biti riječ o nerazumijevanju opasnosti od rata već 2011. godine, a s druge nerazumijevanja tadašnje situacije u Siriji u kojoj su se istodobno pojavili i građanski prosvjedi i naoružani islamisti. Jedni su šarali po zidovima, drugi su pucali na vojnike. Tada, na samom početku, očito nisu bili dijelom istih, čak niti sličnih političkih pokreta.
Za pokušaj razbijanja Sirije kroz rasplamsavanje vjerskih sukoba, odnosno ono između sunita i šijita, kršćana, alevita..., general Hassan optužio je Muslimansko bratstvo, za koje je rekao da ga je podupirao Katar. Na kraju je prozvao Veliku Britaniju, Francusku i SAD. "Vjerujem da će europski narod najviše stradati ako se Sirija raspadne. Amerikanci i Europljani su poput pastira koji su dopustili vuku da im uđe u kuću. A taj vuk će im pojesti sve kokoši i sve ovce", slikovito je opisao islamističku terorističku prijetnju. "Jedino rješenje za Siriju je da Zapad prestane podržavati teroriste... Prilično je redikulozno da Amerikanci govore da tu postoji 'umjerena' opozicija", kazao je general Hassan. O umjerenim opozicijskim snagama svoje je mišljenje iznio i Fisk, navevši da je Slobodna sirijska vojska (FSA), dakle pobunjenička, "umjerena". Odnosno, i Fisk je FSA stavio pod navodnike kao "umjerene". O samoodređenim džihadistima poput ISIL-a, al Kaidinih Jabhat Fatah al-Shama, Harakat Ahrar al-Sham i sličnima da se ne govori. General Hassan je također naveo da je Zapad bio užasno licemjeran kad godinama nije reagirao na to što su militanti iz istočnog Alepa užasno granatirali civile u zapadnom Alepu dok je zapadni Alepo pod vladinim snagama bio u okruženju pobunjenika, što džihadista, što FSA, svih mogućih.
Ali, kada su vladine snage oslobodile pristupe zapadnom dijelu grada, a potom i okružile militante u istočnom dijelu grada, svijet je odjednom počeo govoriti o zločinačkom bombardiranju. Ni Fisk u članku ni general Hassan nisu spomenuli što bi mogao biti pravi razlog zašto je do ovog razgovora došlo upravo sad. Odgovor se, međutim, očito krije u tome što je u posljednja tri dana Sirijska vojska uz pomoć paramilitarnih organizacija iz Libanona, Iraka i Sirije, čak i uz pomoć Kurda, krenula je u veliki napad na islamiste u okruženju u istočnom Alepu. Sjeverni dio enklave praktično je pao, a tu se pokazao niz zanimljivih situacija. Prvo, ispostavilo se da su pobunjeničke snage puno slabije nego što se mislilo, imaju samo jednu liniju obrane. Drugo, najmanje 5000 civila iz istočnog dijela grada iskoristilo je priliku i pobjeglo u zapadni dio grada pod kontrolom vladinih snaga već u prvim satima prodora SIrijske vojske u istočni Alep. To pak ukazuje da su tvrdnje vlade iz Damaska bile točne kad je zasipala UN-ove predstavnike informacijama da pripadnici al-Kaide u istočnom dijelu grada ne dopuštaju civilima da pobjegnu iz istočnog Alepa.
Lako moguće da je vlada u Damasku govorila istinu i kad je tvrdila da onaj islamistički dio pobunjenika ne dopušta dopremu humanitarne pomoći u istočni Alepo. Treće, neki islamisti pohrili su se predati čim je Sirijska vojska u nedjelju sasvim prodrla kroz linije obrane. Samo, skupine poput Nour Din al-Zinki pohrlile su se predati Kurdima u kurdskoj enklavi na sjevernom obodu Alepa. Očiti razlog je to što su njihovi militanti svjetski poznati postali snimkom prije nekoliko mjeseci na kojoj su zabilježili kako su nožem odrezali glavu 11-godišnjem bolesnom palestinskom dječaku kojega su oteli iz bolnice. Nedavne procjene pojedinih američkih umirovljenih najviših vojnih časnika o tome da će Alepo do kraja godine biti u cijelosti pod vladinom kontrolom ovime se pokazuju kao proročanske. A još od početka 2012. stvar oko koje su se apsolutno svih uključeni u rat u Siriji slagali bilo je da je Alepo "majka svih bitaka". Tko dobije bitku za Alepo, taj će dobiti rat. Ako Sirijska vojska doista zauzme grad do kraja, odjednom će imati desetke tisuća vojnika za premjestiti ih po frontovima diljem zemlje, i protiv islamista na zapadu i protiv ISIL-a na istoku.
Konačno, sve ovo događa se u američkom političkom vakuumu u trenutku dok se SAD bavi postizbornim problemima s Donaldom Trumpom, koji je ionako rekao da mu se ne da ulaziti u sukob s Vladimirom Putinom. U takvoj situaciji službeni Damask očito osjeća da je došao trenutak da prisili i Zapad da ga opet počne diplomatski uvažavati, te da Zapad prizna nove političke i vojne okolnosti u Siriji. Od početka godine, inače, pojedine zapadne zemlje, članice EU-a, obnovile su svoje diplomatske odnose s vladom predsjednika Bashara al-Assada u Damasku. Fisk je očito izabran da bude taj koji će prenijeti poruku. No, Fisk je pritom intervju iskoristio i da generala Hassana prvo dovede do toga da kaže da on "nikada nije bio brutalan prema Sirijcima bez ljute potrebe", potom da on "ne ubija zatočenike po svojim zatvorima" konačno da mu obeća – njemu, Fisku – da će učiniti sve što god je na njemu da baš nitko od zatočenih u sirijskim zatvorima ne bude ubijen. Ovaj mu je dao riječ da će učiniti sve da sudovi nikoga ne osude na smrt, a da u zatvorima neće biti ubijanja. Fisk ga je ovime javno obavezao da će ga držati za časno danu riječ, te mu je poručio da će intenzivno provjeravati što je na stvari.
