Ovo su zemlje koje dižu zidove protiv izbjeglica

Velika Britanija je šesta članica EU-a koja je počela graditi zidove na svojim granicama, odnosno treća članica EU-a koja je odlučila cijelu ili dio granice s nekom drugom članicom EU-a pregraditi fizičkom preprekom. Riječ je o zidu visokom četiri metra koji će se pružati s obje strane glavne ceste koja vodi do francuske like Calais. Pariz je Londonu dao sve potrebne dozvole da izgradi zid koji bi trebao sprečavati izbjeglice iz divljeg izbjegličkog naselja "Džungla" u neposrednoj blizini da se domognu bilo luke bilo ceste. "Džungla" je zapravo slum u pravom smislu riječi u kojem živi 7000 ljudi, dovoljno očajnih da vrlo često dovode u opasnost vlastite živote kako bi se domogli željenog odredišta.

Prije samo nekoliko dana, pokušavajući skočiti na kamion koji je prolazio cestom do luke, poginuo je 14-godišnji dječak iz Afganistana koji je sam prevalio put iz svoje zemlje sve do samo malo nadomak Calaisa. U "Džungli" je čekao skoro tri mjeseca da vlasti u Londonu riješe njegov slučaj, u kojem je tražio da mu dopuste da dođe do svog brata koji u Velikoj Britaniji živi legalno. Dječak je zapravo bio sasvim legalni doseljenik, ali ga je birokracija zbog svoje sporosti držala na čekanju, iako je mlađi maloljetnik. Naposljetku je skočio na kamion, skliznuo, pao na cestu, da bi ga pregazio automobil koji se nije ni zaustavio. Plan izbjeglicama je iz luke Calais brodom stići do Velike Britanije, a to se podizanjem zida sada namjerava zaustaviti ili maksimalno otežati.

Radio slobodna Europa napravila je interaktivnu kartu pomoću koje se može pratiti epidemija podizanja ograda i zidova diljem EU, superdržave koja se sve donedavno dičila svojim civilizacijskim iskorakom i izgradnjom demokratskog, nadnacionalnog prostora slobodnog kretanja slobodnih ljudi. Danas su mnoge zemlje zbog izbjegličkog vala podigle ograde na svojim granicama, a tri su čak ispresijecale sam unutarnji teritorij EU-a. Prva koja je podigla ogradu, visoku, ali običnu žičanu, bila je Španjolska koja je još prije više od 10 godina njom nastojala zaustaviti tisuće izbjeglica koji su se odasvud iz Afrike nastojali domoći španjolskih eksteritorijalnih enklava na marokanskoj obali Mediterana Ceuta i Melila. Koju godinu potom, na udaru povećanog priljeva izbjeglica počeli su se nalaziti i južni otoci Italije.

screenshot/youtube

A onda, s rušenjem Gadafija u Libiji i njegovim ubojstvom, Italija je počela primati tisuće i tisuće ljudi. Mnogi od njih su se utapali po Mediteranu – bez razlike muškarci i žene, djeca i odrasli, mladi i stari. Mnoge članice EU-a tada nisu marile za probleme vlade u Rimu, još manje su si priznavale da je riječ o direktnoj posljedici nepromišljene politike EU-a prema Libiji kojom danas vladaju razne varijante islamističko ekstremnih pokreta. Uslijedio je rat u Siriji, a potom i 2015., godina u kojoj je Recep Tayyip Erdogan uputio milijun izbjeglica iz Sirije, Iraka, Afganistana, Pakistana, odasvud s turskog teritorija prema Grčkoj, u manjoj mjeri Bugarskoj i dalje prema ostalim članicama EU-a. Početkom 2015. Grčka se našla na udaru vala tisuća izbjeglica.

Neki su se utapali u Egejskom moru, Atena je upozoravala da se ne može sama nositi s tolikim tražiteljima azila, a ostatak EU-a nije reagirao kao niti u slučaju Italije nekoliko godina ranije. U kolovozu 2015. Bugarska je podigla 4,5 metara visoku NATO-ovu žilet žicu uzduž granice s Turskom. Dva tjedna poslije Estonija je histeriju koja je izbila iskoristila za podizanje ograde prema Rusiji. Do polovice rujna Njemačka i Austrija su uvele granične kontrole na granicama prema Austriji, odnosno Sloveniji. Izbjeglička kriza bila je već u punom zamahu, nacionalne vlade su se užasno svađale, suradnje jedva da je bilo, da bi Mađarska tada podigla ogradu prema Srbiji, a do sredine listopada i prema Hrvatskoj. Prema posljednjim podacima, u Mediteranu se u dvije godine utopilo 10.000 izbjeglica.

U međuvremenu je Slovačka uvela kontrolu granice prema Mađarskoj. U studenom Francuska je uvela čvrstu kontrolu svih svojih granica zbog terorističke prijetnje i napada, a Slovenija je podigla žilet žicu prema Hrvatskoj. Još malo i čvrste kontrole svojih granice ponovo su uvele Danska, što je bio izrazito šašav potez jer je zemlja debelo okružena članicama EU-a, a potom i Norveška, prema Švedskoj i prema Rusiji, odnosno Švedska prema Danskoj. Makedonija je podigla žilet žicu i uzduž granice prema Grčkoj, a mađarski premijer Viktor Orban, najradikalniji državnik u EU koji vodi nacionalističku, rasističku i ksenofobnu politiku, najavio je u siječnju 2016. podizanje ograde i prema Rumunjskoj, ako bi izbjeglički val krenuo tom rutom.