U gradovima poput Beča ili Bruxellesa, gdje osim bilateralnih veleposlanstava postoje još i diplomatska predstavništva pri međunarodnim tijelima koje ondje imaju svoja sjedišta, tajnim je službama lakše prikriti svog agenta pod krinkom diplomata jer je more diplomata u svim tim diplomatskim predstavništvima veće nego u običnom glavnom gradu u kojem nema toliko međunarodnih institucija.
"Hladni rat se vratio", citira portal Politico.eu neimenovanog visokog dužnosnika belgijskog sigurnosno-obavještajnog sustava.", Kinezi, Rusi, Amerikanci i Marokanci imaju veliku prisutnost", dodaje taj izvor.
Kad je bivši katalonski predsjednik Carles Puigdemont pobjegao u Bruxelles nakon neuspjelog referenduma za neovisnost Katalonije od Španjolske, španjolske su tajne službe, naravno, pokrenule operaciju njegova praćenja i nadziranja u egzilu. Ali mali politički problem za Belgijance nastao je kad su posumnjali da španjolski špijuni neke svoje aktivnosti rade i bez znanja belgijskih domaćina. Političari iz Flandrije, koji sa simpatijama gledaju na katalonsku borbu za neovisnost, tražili su istragu.
Bivši američki veleposlanik u Belgiji Howard Gutman za Politico je kazao da je njegov ured redovito bio pretraživan u potrazi za mogućim prislušnim uređajima. U ured nije bilo dopušteno unositi telefone, kaže Gutman, ali izvan tog ureda polazio je od pretpostavke da svi sve mogu slušati.
"Rezidenciju uopće nismo češljali (u potrazi za prislušnim uređajima koje bi netko mogao posaditi, op.a.). Toliko ljudi prolazi kroz rezidenciju da je to nemoguće spriječiti. Jednostavno trebate u svakom trenutku pretpostavljati da vas Rusi ili Kinezi slušaju. Ja sam se u šali derao prema stropu spavaće sobe "laku noć" prije no što bih išao spavati", kaže bivši američki veleposlanik u Belgiji.
U sjedištu NATO-a", i u staroj i u novoj, ljetos useljenoj zgradi", mogu se vidjeti natpisi na zidovima koji upozoravaju da "nema telefona iza ove točke". U kantini su dozvoljeni, u hodnicima koji vode od kantine prema uredima već nisu… No pri gradnji i nakon useljenja u novu zgradu sjedišta NATO-a moglo se neslužbeno čuti nezadovoljstvo zbog činjenice da je zgrada sva u staklu i da je stoga lakša za prisluškivanje.
S druge strane, čuo se i kontraargument da je ionako to "samo" političko sjedište NATO-a, a vojno zapovjedništvo je 60-ak kilometara jugoistočno, kod grada Monsa, i to je vojno sjedište saveza ipak sigurnosno čvršće i nepropusnije od briselskih stakala na političkom sjedištu, gdje se, kao, slijedom te kontraargumentacije, "ionako ništa tajno ne događa". Ali, u Bruxellesu vam ni ne trebaju neprijatelji ili politički suparnici da bi vas špijunirali ili barem stvorili oprez i kontramjere za zaštitu od špijuniranja.
Ima toga i među prijateljima i saveznicima, kao što je pokazala priča, objavljena u moru podataka koje je bivši suradnik američkih tajnih službi Edward Snowden ponudio za javnu objavu, o tome da su američke službe prisluškivale komunikaciju unutar EU institucija u Bruxellesu. Europljani, i posebno Nijemci, su vrištali da je to skandal, tražili od tadašnje administracije predsjednika Baracka Obame da provjeri jesu li objavljene informacije točne i, ako jesu, da takvu praksu zaustavi.
"Špijuniranje prijatelja, to se ne radi", rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel kad se otkrilo da je i njezin mobitel bio među američkim ciljevima na listi za prisluškivanje.
No, kad se par godina kasnije otkrilo, kroz ekskluzivnu priču njemačkog magazina Der Spiegel, da je i njemačka tajna služba BND pomagala američkom NSA-u u prisluškivanju EU institucija i ureda francuskog predsjednika u Parizu, te da je BND u svojim operacijama targetirala i američku Bijelu kuću, State Department i ministarstvo financija, europsko zgražanje nad "prijateljskom vatrom" američkih tajnih službi nekako je utihnulo.
Jer, svi prate sve. Barem oni kojima je to u opisu posla, i barem pokušavaju pratiti sve. Kad se, u travnju 2015., otkrilo da su i Nijemci pomagali Amerikancima u prisluškivanju sjedišta Europske komisije, baš se poklopilo da njemački novinari o tome pitaju predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera na dan kad je on primao hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović u nastupni posjet.
"Možda je BND malo prisluškivao dok ste vi razgovarali. Kako to komentirate", pitao je novinar ARD-a na press konferenciji.
Juncker je uzvratio prijedlogom da bi i Europska komisija trebala imati svoju tajnu službu.
"Jer znam da su agenti aktivni oko Komisije. I znam iz osobnog iskustva u Luksemburgu da ih je vrlo teško držati pod kontrolom", rekao je Juncker. Svojim odgovorom tada se na to nadovezala i hrvatska predsjednica:
"Uvijek sam svjesna da bi netko mogao prisluškivati. Ali ja nemam ništa za kriti. Naši su razgovori o zajedničkom interesu Hrvatske, EU, pa i Njemačke. Kako bilo, očekujem da sigurnosne službe, pa i u Hrvatskoj, budu korištene striktno u skladu s pravnim propisima", rekla je tada Kolinda.
