U knjizi "Deset dana u travnju" - koja se po cijeni od 99 kuna može kupiti na svim boljim kioscima u zemlji - izdvojili smo dnevničke zabilješke, dijelove povijesnih studija, judikaturu, fragmente memoara, zapisnika i drugih dokumenata u kojima akteri velike povijesti iznose svoja sjećanja, ali i novinske tekstove koji u realnom vremenu oslikavaju život i mišljenja suvremenika.
Razdoblje od puča do prvog dana travnja 1941. čini prvo, uvodno poglavlje, a u ostalima donosimo pregled tiska od 1. do 10. travnja, izvorne priče aktera povijesti, kao i svjedočenja o njima, sadržaje naslovnica i članaka koje su pisali ozbiljni ljudi i veliki novinari. U dva završna poglavlja prikazujemo rasplet povijesne drame poslije 10. travnja te sudbine aktera.
Zahvaljujemo Hrvatskom državnom arhivu, čijom smo ljubaznošću dobili uvid u dosjee Slavka i Dide Kvaternika, Branka Benzona, Ante Pavelića, dr. Vladka Mačeka, Đure Vranešića (Jure Vranešića) i Mirka Puka.
I Kaptol sa zebnjom iščekuje razvoj događaja. Stepiničev tajnik tog drugog travnja zapisuje u nadbiskupov dnevnik: „Situacija je ovih dana veoma teška. Mobilizacija se provodi punom parom, ali oduševljenja nema u našim krajevima nikakvog. Hrvati, dobar dio da ne kažem svi, najvolili bi da se zauvijek otcijepe od Srba, jer je razuman život s njima nemoguć. Zato je i nacionalistički pokret sve jači. No i HSS za sada se odlučno odupire Beogradu, a vidi se u 'Hrvatskom Dnevniku' što Hrvati misle. Nijemci upravo bjesne što su ih Srbi ovako prevarili i nude Hrvatima nacionalistima pomoć za otcjepljenje od Srba. Međutim, dr. Maček još nije izgubio nade i čini se da će se nagoditi s novom vladom…”
Očigledno svi znaju ili bar slute da njemački špijuni vršljaju Zagrebom pokušavajući vrbovati Mačeka ili bilo koga drugoga tko ima dovoljnu moć za svoju stvar. Hitler je nakon puča bio zatečen zbivanjima u Beogradu. „Kada je mislio da je problem Jugoslavije riješio, on se ponovno pojavio“, piše Hrvoje Matković. „Sada je njegova reakcija bila munjevita: na vijest o vojnom puču u Beogradu odlučio je Jugoslaviju vojnički uništiti. Simovićeva vlada preko njemačkog poslanika u Beogradu uputila je u Berlin uvjeravanja da je sve što se dogodilo unutarnja stvar jugoslavenske države i da nova vlada ostaje uz potpisani dokument o pristupu Jugoslavije Trojnom paktu. No, Hitler nije mijenjao svoju odluku. Dao je nalog zapovjedništvu njemačke vojske da pripremi plan napada na Jugoslaviju (šifra mu je bila Pothvat 25) i da se pripremi za akciju.“ Tome je dakako prethodio operativni terenski rad špijuna, poklisara, novinara, utjecajnih ljudi.
U međuvremenu Zagreb kao da je napao val bizarnih zločina – gradom haraju „ringaši“ – uigrani parovi prevaranata koji igraju uhodanu igru. Najprije izaberu žrtvu: jedan se pretvara da je našao iznimno vrijedan prsten, drugi obeća da će ga kupiti za masne pare, ali mora doma po novac, a prvi, naravno, nema vremena čekati, pa kaže žrtvi da mu da koliko ima. Kad naplati od „kupca“, dobro će zaraditi. Kad „kupac“ uđe u kuću po novac, odmah nestane na druga vrata. Kuzma Kardun tako je ostao bez 1030 dinara, ali je imao sreće pa je drugi dan sreo na ulici „ringaša“ Milana Pavlovića, poznatog policiji.
Ništa bolje nije prošla ni sluškinja u Mihanovićevoj ulici kojoj su prevaranti prodali jabuke „koje je milostiva baš sad na Dolcu naručila da donesu“ i pritom je prevarili za kusur, uvalili joj krivotvorenu kovanicu, a još je dobila „jezikovu juhu“ od milostive koja nit' je na Dolcu bila nit' je jabuke naručila. Bizarnom nizu zločina koji je zahvatio grad pridružilo se i ucjenjivačko pismo vlasniku kuće u Ilici (R. P.), od kojeg se traži 200.000 dinara. U svakom trenutku prati ga čak trinaest ljudi i neka mu ne pada na pamet išta prijaviti. Policija je „ucjenjivača“ otpisala kao bedaka koji je „previše potpao pod utjecaj američkih gangsterskih filmova“. U valu zločina uslijedila je i krađa čak triju kanalizacijskih šahtova u Savskoj ulici.
Iz ostatka Hrvatske stižu pak tragične priče o nesretnim ljubavima: „Objesila se mlada seljakinja razočarana u šest tjedana bračnog života!“ Marica Šempet iz sela Popovac (kraj Varaždina) objesila se jer se razočarala u braku, premda kažu da je živjela u najboljim odnosima sa svojim mužem.
U Polju kod Varaždina odigrava se tragedija Romea i Julije, ali ne na daskama već u životu. Pod naslovom „Dvostruko samoubojstvo zbog roditeljskog protivljenja vjenčanja“, čitamo kako su se ljepuškasta Katica Leskovar (20) i Milan Drvodelić (21) objesili jer im roditelji nisu dali da se vjenčaju.
Nešto bolja je vijest da će Marija Bistrica, inicijativom nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, za Uskrs biti obasjana električnim svjetlom.
„Ante Pavelić je prvih dana travnja", navodi D. Kvaternik, „boravio u Rimu. Vratio se u Firencu s viješću da će Nijemci, vjerojatno, prvi prodrijeti u Jugoslaviju, "da bi Talijanima otvorili put", i to iz strateških razloga. Upravo kad se poglavnik s takvim vijestima vratio iz Rima, osvanuo je kod tog ustaškog društva u Firenci dr. Erich Fuehrer, advokat iz Beča i SS-ovac Heinricha Himmlera, sa željom da sondira teren i ispita na licu mjesta (u Firenci) postoji li mogućnost da Pavelić pođe u Berlin na sastanak s Hitlerom. Kvaternik navodi i to da po običaju nije prisustvovao Pavelićevu razgovoru s drom Fuehrerom, ali je primijetio da se Nijemac nakon razgovora, držao vrlo rezervirano i neraspoloženo. Pavelić je zbog spomenutih obveza prema Rimu otklonio taj prijedlog o sastanku. Prema tome, doktorova misija u Firenci nije uspjela", piše Dido Kvaternik, a u svojoj knjizi „Ante Pavelić i ustaše“ navodi Bogdan Krizman.
Knjigu '10 dana u travnju' možete naručiti OVDJE.
