Nova era hipersoničnog naoružanja otvorila je bojno polje na kojem se sekunde broje kao vječnost, a brzina postaje apsolutni vladar. U središtu ove tehnološke utrke stoje dva sustava koja redefiniraju pojmove napada i obrane: američki ofenzivni projektil Dark Eagle (Crni orao) i ruski obrambeni sustav S-500 Prometej. Dok Washington razvija oružje dizajnirano da probije svaku obranu, Moskva tvrdi da posjeduje štit sposoban zaustaviti i najbrže prijetnje. No, tko je uistinu u prednosti u ovoj smrtonosnoj igri mačke i miša?
Američki "Crni orao": Kirurška preciznost kao strategija
Američki hipersonični projektil Dark Eagle, službeno poznat kao Long-Range Hypersonic Weapon (LRHW), predstavlja vrhunac ofenzivne tehnologije. Njegova primarna uloga nije masovno uništenje, već izvođenje brzih i preciznih konvencionalnih udara na strateški važne ciljeve s velike udaljenosti. Dizajniran je da neutralizira sofisticirane protuzračne sustave, zapovjedna središta i druge ključne mete prije nego što protivnik uopće stigne reagirati.
The U.S. Army successfully launched an intermediate-range, surface-to-surface hypersonic weapon from Cape Canaveral's Space Launch Complex 46 (SLC-46) in Florida. This latest test of the Long-Range Hypersonic Weapon (LRHW), commonly referred to as the Dark Eagle. The successful… pic.twitter.com/nkdtzWgzNZ
— OSINTWarfare (@OSINTWarfare) December 12, 2024
Riječ je o takozvanom "boost-glide" sustavu. Snažan raketni potisnik prvo podiže projektil na veliku visinu, nakon čega se od njega odvaja klizno tijelo (Common-Hypersonic Glide Body - C-HGB) koje nastavlja put prema meti hipersoničnim brzinama, klizeći kroz gornje slojeve atmosfere. Njegova brzina je zapanjujuća - iako se službeno navodi da premašuje pet Macha, analize i testiranja sugeriraju da može doseći između deset i čak sedamnaest Macha. To mu omogućuje da udaljenost od 3.500 kilometara prijeđe za manje od dvadeset minuta.
Ono što Dark Eagle čini posebno opasnim nije samo brzina, već i nepredvidivost. Za razliku od balističkih projektila čija se putanja može izračunati, C-HGB može manevrirati tijekom leta, naglo mijenjajući visinu i smjer. To obrambenim sustavima gotovo onemogućuje predviđanje točke presretanja. Uz to, cijeli sustav je cestovno mobilan, što ga čini iznimno teškim za lociranje i uništenje prije lansiranja.
Ruski "Prometej": Štit koji doseže rub svemira
S druge strane stoji S-500 Prometej, najnovija generacija ruskog protuzračnog i protubalističkog sustava. Predstavljen ne kao zamjena, već kao nadopuna moćnom S-400, Prometej predstavlja kvantni skok u obrambenim sposobnostima. Njegov je zadatak braniti ruski zračni prostor od najnaprednijih prijetnji, uključujući interkontinentalne balističke projektile, satelite u niskoj orbiti i, što je najvažnije, hipersonično oružje.
🚨Russia's S-500: US air force's horror is now deployed 🇷🇺
— NewRulesGeopolitics (@NewRulesGeo) December 29, 2025
Russia declares its S-500 “Prometheus” air defense system operational, claiming it can target everything from ballistic missiles to US 5th-gen stealth fighters like the F-22 & F-35.
🔸Engages targets at ~600km range,… pic.twitter.com/SSiOqQ43cW
Njegove specifikacije su impresivne. S dometom od 600 kilometara i sposobnošću gađanja ciljeva na visini do 200 kilometara, S-500 doslovno djeluje na rubu svemira. Jedna od njegovih ključnih prednosti je iznimno kratko vrijeme reakcije od samo tri do četiri sekunde, što je presudno u borbi protiv projektila koji se kreću brzinom od nekoliko kilometara u sekundi. Za presretanje koristi nove hipersonične presretače serije 77N6, koji prema navodima dostižu brzinu od oko šesnaest Macha unutar nekoliko sekundi od lansiranja. Cijeli sustav, od radara do lansera, potpuno je mobilan, omogućujući brzo premještanje i izbjegavanje protivničkih udara.
Ključno pitanje: Je li presretanje uopće moguće?
Ruski vojni analitičari uvjereni su da je S-500 sposoban nositi se s prijetnjama poput Dark Eaglea.
- S-500 je multifunkcionalni sustav dizajniran da, između ostalog, uništi mete u niskoj orbiti. On će neutralizirati strateški potencijal neprijatelja, osiguravajući pouzdano presretanje hipersoničnih projektila - izjavio je Aleksandar Stepanov za rusku agenciju TASS.
Međutim, izazovi su ogromni. Prvi problem je fizika. Za pouzdano presretanje, obrambeni projektil mora biti osjetno brži od mete. Ako Dark Eagle zaista leti brzinom od sedamnaest Macha, presretač S-500 sa svojih šesnaest Macha bio bi u problemu. Drugi, još veći problem, jest nepredvidivo manevriranje američkog projektila. Klasični obrambeni sustavi rade na principu izračuna putanje i gađanja točke susreta. No, kako izračunati točku susreta s metom koja neprestano mijenja smjer?
Dodatnu komplikaciju stvara i oblak plazme koji se zbog trenja formira oko kliznog tijela pri hipersoničnim brzinama. Ta plazma može ometati ili čak blokirati radarske signale, čineći precizno praćenje gotovo nemogućim. To je kao da pokušavate pogoditi automobil koji vijuga kroz gustu maglu. Iako S-500 koristi napredne projektile s aktivnim radarskim tragačima koji im daju određenu autonomiju u završnoj fazi leta, pitanje je je li to dovoljno protiv tako brze i agilne mete.
Na kraju, tu je i pitanje brojeva. Rusija trenutačno raspolaže s vrlo ograničenim brojem operativnih sustava S-500, čija je proizvodnja skupa i spora. Čak i uz pojačanu proizvodnju, teško je zamisliti da bi Moskva mogla zaštititi sve svoje strateške ciljeve. Mobilnost Dark Eaglea omogućuje Amerikancima da biraju mete koje nisu pokrivene sustavima S-500.
Ishod ovog dvoboja vjerojatno neće ovisiti samo o sirovim performansama, već o strategiji, mobilnosti i sposobnosti da se protivnika nadmudri. Jedno je sigurno: utrka u hipersoničnom naoružanju tek je započela, a pravila ratovanja zauvijek su se promijenila.
