Suptilni Flamanac koji govori šest jezika 'ohladio' Slovence

Mnogi su bili iznenađeni kad je krajem prošlog tjedna predsjednik Suda Europske unije Koen Lenaerts pročitao sažetak presude u sporu Slovenije protiv Hrvatske na neočekivano razgovijetnom hrvatskom jeziku. Međutim, riječ je o uobičajenoj praksi, s obzirom na to da je prema pravilima Europskog suda službeni jezik ovog postupka bio hrvatski, jer je Hrvatska bila tužena stranka. 

U samo nekoliko minuta, koliko mu je trebalo da pročita sažetak presude, Lenaerts je u potpunosti pokopao očekivanja slovenske strane. Predsjednik Suda EU, zaduženog za tumačenje i primjenu europskog prava u svim članicama Unije, objavio je da Sud EU nije nadležan za tužbu što ju je Slovenija podnijela protiv Hrvatske zbog nepoštovanja arbitražne odluke. 

Time je samo potvrdio mišljenje nezavisnog sudskog odvjetnika Priita Pikamäea, koji je krajem prošle godine predložio sudu da se proglasi nenadležnim za odlučivanje o slovenskoj tužbi. I da, Lenaerts je prošlog petka u cijelosti ispunio očekivanja hrvatske strane, kojoj se uporno odbijanje kompromitirane arbitraže i inzistiranje na argumentima na kraju isplatilo. 

Arbitraža Top News Kraval kod Slovenaca: Svi su u svađi zbog Hrvatske

Odluka Velikog vijeća konačna je i na nju se Slovenija ne može žaliti, čime je ovaj sudski postupak automatski zaključen.

Tko je Koen Lenaerts, sudac koji je zbog hrvatsko-slovenskog arbitražnog spora progovorio hrvatski? To mu, vjerojatno, nije bio osobit problem, s obzirom na to da taj 66-godišnji Flamanac tečno govori francuski, nizozemski, njemački i španjolski, a služi se i talijanskim i portugalskim jezikom. Lenaerts je rođen u belgijskom gradiću Mortselu, koji je bio poprište jedne od najvećih kolateralnih tragedija u Drugom svjetskom ratu. 

Ciljajući tvornicu automobila Minerva u tom gradiću pokraj Antwerpena, čije je pogone njemački Luftwaffe u to vrijeme koristio za popravak svojih letjelica, američki su bombarderi u jednom napadu u proljeće 1943. godine promašili tvornicu i pogodili civilni dio mjesta, ubivši 936 civila, od čega 209 djece, dvostruko više od broja civila stradalih u zloglasnom napadu na Guernicu.

Danas vodeći europski sudac završio je pravo i stekao doktorat iz pravnih znanosti na Katoličkom sveučilištu Leuven, a studirao je i na Harvardu, gdje je završio magisterije iz pravnih znanosti i javne uprave. Zatim se vraća u Belgiju, gdje počinje znanstvenu karijeru, najprije kao asistent, a potom i kao profesor europskog prava na Katoličkom sveučilištu Leuven, gdje je svojedobno predavao i Tomislavu Sokolu, današnjem HDZ-ovu europarlamentarcu. 

U drugoj polovici osamdesetih Lenaerts postaje član odvjetničke komore u Bruxellesu, profesor na Collège d’Europe u Brugesu i gostujući profesor na Harvardu. Paralelno sa znanstvenom teče i njegova sudačka karijera. Već 1984. postaje sudski savjetnik, zatim prvostupanjski sudac, a 2003. godine i sudac na europskom sudu u Luksemburgu. Lenaerts 2012. godine postaje potpredsjednik, a 2015. i predsjednik Suda EU sa sjedištem u Luksemburgu. 

Krajem 2018. godine dobio je još jedan mandat, koji mu završava krajem 2021. godine. Belgijski kralj Albert II. dodijelio mu je 2004. titulu baruna. Lenaerts je katolik, oženjen je i ima šestero djece. 

Tanja Fajon Top News "Schengen ste dobili zbog veze Plenkovića i Junckera"

Ovaj prominentni pravni stručnjak i istaknuti branitelj europskog prava - što je pokazao u nizu slučajeva posljednjih nekoliko godina, poput odlučnog nastupa u obranu neovisnosti poljskog pravosuđa, kad je jasno poručio poljskim vlastima da u EU nema mjesta za zemlju koja nema neovisno sudstvo, ili kad je ustao u zaštitu europskih potrošača u slučaju švicarskog franka - u samo nekoliko minuta, čitajući sažetak presude, razmontirao je godinama brižno građenu slovensku argumentaciju u arbitražnom sporu s Hrvatskom. 

Slovenija je tužila Hrvatsku tvrdeći da Hrvatska nepoštovanjem arbitražne odluke krši europsko pravo, no Sud EU presudio je da su slovenski prigovori o kršenju europskog prava akcesornoga karaktera u odnosu na navodno kršenje obaveza iz arbitražnog sporazuma, u kojem Unija nije stranka i čiji je predmet izvan njezinih nadležnosti. To je ujedno ključan razlog zbog kojeg se europski sud proglasio nenadležnim. 

Taktika slovenske strane, koja je ovim postupkom željela putem Suda EU primorati Hrvatsku na priznanje i implementaciju arbitražne odluke, urušila se poput kule od karata. Lenaerts je poručio Ljubljani i Zagrebu da se tek moraju dogovoriti kako će riješiti spor, a u presudi je zapisano da Slovenija i Hrvatska prema članku 4. europskog ugovora moraju uložiti lojalne napore i pronaći konačno rješenje u skladu s međunarodnim pravom, iz čega jasno proizlazi da spor nije riješen, iako Ljubljana, od trenutka u kojem je kompromitirani arbitražni sud objavio svoju odluku, tvrdi kako je granica utvrđena i da je Hrvatska samo mora prihvatiti i provesti. 

U članku 106. presude Velikog vijeća Suda EU izrijekom se navodi kako, baš kao što je to u svome mišljenju istaknuo i nezavisni odvjetnik Priit Pikamäe, arbitražna odluka nije provedena.

Kako je Ljubljana prihvatila Lenaertsovu presudu? Slovenske reakcije svode se na negaciju činjenica i svojevrsnu teoriju zavjere. Šef slovenske diplomacije i bivši premijer Miro Cerar uvjerava kako je, zapravo, Slovenija u Luksemburgu pobijedila, a ne izgubila. Cerar tvrdi da je europski sud nedvosmisleno pozvao na implementaciju arbitraže, iako to nije točno. 

Sud EU poručio je Ljubljani da je arbitraža pitanje međunarodnog, a ne europskog prava, no Cerarovu bizarnu interpretaciju presude prihvatila je većina slovenskih političara i medija, kao da nitko nije pročitao što doista piše u presudi. 

Niz reakcija i analiza svodi se na svojevrsnu teoriju zavjere, koja se počela graditi još u vrijeme kad je bivši predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker odbio podržati slovensku tužbu protiv Hrvatske, nakon čega je Juncker u Sloveniji bio izložen širokoj i brutalnoj kampanji diskreditacije od strane slovenske politike i medija. 

A prema toj omiljenoj teoriji jadna je Slovenija, premda su svi pravni argumenti na njezinoj strani, žrtva beskrupulozne Hrvatske koja ne poštuje svoje međunarodne obveze i vladavinu prava, ali lobiranjem i utjecajem u okviru Europske pučke stranke uspijeva u politički korumpiranom Bruxellesu i Luksemburgu ostvariti sve svoje ciljeve na štetu Slovenije. 

Prije skoro dva mjeseca u slovenskim su se medijima, u vrijeme kad je objavljeno, za Sloveniju negativno, Pikamäeovo mišljenje, pojavila nevjerojatna i ničim argumentirana naklapanja, i to od strane inače ozbiljnih i pribranih ljudi, kako se ne bi trebalo čuditi ako se na kraju otkrije da Pikamäe ima kuću negdje na hrvatskom Jadranu, čime se sugeriralo kako ga je Hrvatska kupila. 

Isti se narativ ponavlja i kad je riječ o Lenaertsovoj presudi. Jer sve je moguće, pa i to da je Hrvatska lobirala i potkupila europske političke i pravosudne čelnike, samo je potpuno nemoguće da je slovenska tužba protiv Hrvatske, kao i cijela slovenska argumentacija u arbitražnom sporu, počivala na pogrešnoj pravnoj argumentaciji i da je, zapravo, slovenska politika zloupotrijebila arbitražu i granični spor s Hrvatskom zbog ciljeva koji nemaju veze ni sa slovenskim interesima ni s vladavinom prava. 

U tom je kontekstu zanimljivo podsjetiti da je upravo Lenaerts pokazao iznimnu dobronamjernost i sklonost prema Sloveniji i njezinim čelnicima. Kad je prije dvije godine Slovenija najavila tužbu protiv Hrvatske, Lenaerts je u slovenskim medijima javno upozorio slovensku vladu da put što ga je odabrala nije dobar. Nije tajna da u Bruxellesu ne vole kad jedna članica Unije tuži drugu članicu jer se time ne šalje dobra poruka. 

Zato je, uostalom, takvih predmeta u povijesti Unije bilo samo nekoliko. No Lenaerts se u nesvakidašnjem istupu obratio Ljubljani s pravnog vidika, upozorivši slovenske čelnike da se tužba poziva na pogrešan članak europskog ugovora. Slovenija se, naime, namjeravala obratiti europskom sudu temeljem članka 259., tvrdeći da je hrvatsko nepriznavanje arbitražne odluke onemogućava u provedbi europskog prava, dok je Lenaerts poručivao Ljubljani da se ovdje ne radi o kršenju europskog prava - što je naposljetku potvrdila i prošlotjedna presuda Suda EU - i kako bi bilo najbolje da obje zemlje sporazumno iznesu slučaj pred Sud EU prema članku 273. jer taj članak omogućava odlučivanje u sporovima koji se ne odnose isključivo na provedbu europskog prava. 

Međutim, kako je za obraćanje sudu prema članku 273. Ljubljani bila potrebna i suglasnost Hrvatske, slovenska politička elita, koja sa Zagrebom ne želi razgovarati ni o čemu drugom osim o implementaciji arbitraže, oglušila se na Lenaertsova upozorenja, ustrajući na tužbi temeljem pogrešnog članka. 

Sud EU, na čelu s Koenom Lenaertsom, naposljetku je odradio svoju zadaću tumača europskog prava, osiguravajući usklađeno djelovanje nacionalnih pravnih sustava zemalja članica i zajedničkog pravnog sustava EU. Prije dvije godine u Ljubljani su prvi put prečuli Lenaertsove poruke. 

Nažalost, sudeći prema prvim reakcijama na konačnu presudu, ista bi sudbina mogla zadesiti i drugu, ujedno konačnu Lenaertsovu poruku slovenskoj politici. Štoviše, Ljubljana ju je već protumačila kao potvrdu da sve što radi - radi ispravno. Slovenija je ionako dosad izgubila sve međunarodne sporove što ih je pokrenula protiv Hrvatske. Jedan više ili manje, tako je svejedno.