Sva naša ratna mašinerija je bespomoćna pred rastom razine mora, sušama...

Globalno zatopljenje riječi su kojih se trebamo smrtno bojati, upozorava nagrađivani islandski pisac i redatelj Andri Snær Magnason. Tu svoju tvrdnju potkrepljuje i podacima: prema znanstvenim predviđanjima o porastu temperature na Zemlji, razina mora u ovom stoljeću narast će između 30 centimetara i jednoga metra. Uz umjerena predviđanja, u istom razdoblju oko 400 tisuća četvornih kilometara kopna progutat će more, područje na kojemu živi 115 milijuna ljudi. A to se odnosi samo na posljedice podizanja razine mora i ne uključuje druge posljedice rasta temperature: dezertifikaciju, suše, šumske požare, smanjivanje razine podzemnih voda, otapanje ledenjaka i zakiseljavanje mora. Znanstvenici već godinama sve glasnije upozoravaju: ako ništa ne poduzmemo, čeka nas kolaps civilizacije i izumiranje velikog dijela prirodnog svijeta! Kako to da se čini da njihove glasove nitko ne čuje ili barem ne shvaća dovoljno ozbiljno, pita se Magnason. Koje bismo riječi trebali upotrijebiti za zrak koji udišemo i za način na koji čovječanstvo mijenja sastav atmosfere? Koje bi riječi bile prikladne da opišu crnu rupu čiju dubinu nije moguće percipirati, kako bismo se trgnuli iz stupora i uprli sve raspoložive snage da se spriječi najgori scenarij? U svojoj knjizi “O vremenu i vodi” (2019.) Magnason pokušava pronaći taj jezik, ispreplićući razgovore s vodećim svjetskim glaciolozima, oceanolozima, klimatolozima i geografima s razgovorima sa svojim bakama i djedovima i onima koje je u dva navrata vodio s Dalaj lamom, te s osobnim, povijesnim i mitološkim pričama, upotpunjenim fotografijama iz njegova obiteljskog albuma. Da bismo shvatili koliko je nužno da počnemo odmah djelovati, moramo to shvatiti emocionalno, psihološki, poetski pa čak i u mitološkom kontekstu, smatra Magnason. Zato u svojoj knjizi o tome piše i izravno i zaobilazno, prikazujući golu stvarnost klimatskih promjena, ali nudeći i nadu. Andri Snær Magnason (1973.) piše romane, poeziju, dramske tekstove, kratke priče, eseje i knjige za djecu, koji su objavljeni ili se izvode u više od 40 zemalja, a mnogi su i nagrađeni. Redatelj je nekoliko dokumentarnih filmova. Aktivno sudjeluje u borbi protiv devastiranja prirode na Islandu. Godine 2016. kandidirao se za predsjednika države s programom koji je snažno zagovarao zaštitu okoliša i završio na trećemu mjestu. Njegova knjiga “O vremenu i vodi”, svjetski bestseler preveden na više od 30 jezika, duboko je meditativno djelo narativne publicistike prožeto refleksijama o izgubljenoj prošlosti i nesigurnoj budućnosti koje počinje pričom o ledenjaku, a završava pozivom na odgovornost: ostavimo svojoj djeci i unucima bolji svijet! Knjiga je odnedavno dostupna i hrvatskim čitateljima u izdanju Planetopije u prijevodu Vanje Veršić, a tim povodom s Magnasonom smo popričali o neopozivim posljedicama klimatskih promjena koje je još moguće usporiti ako već ne i zaustaviti, o potrebnoj promjeni paradigme koja nije nužno negativna za generacije koje dolaze iza nas i, naravno, o tome je li kasno da spasimo svijet?