Predsjednik druge Vlade RH Josip Manolić svjedočio je u utorak pred parlamentarnim istražnim povjerenstvom za Agrokor te ustvrdio da su, kada je Franjo Gregurić postao predsjednik Vlade, otvorena vrata privatizaciji bez kontrole te je kazao da ne ne bi generalizirao da su Gregurić i Nikica Valentić odgovorni za kriminal u pretvorbi i privatizaciji, ali da su odgovorni u trenutku kada su bili na pozicijama.
Ustvrdio je, upitan kako je Ivica Todorić u tri, četiri godine početkom '90-ih uspio pokupovati tolika poduzeća, da odgovore na pitanja o usponu Agrokora treba tražiti kod Vlade demokratskog jedinstva koju je vodio Valentić, a što se tiče Gregurićeve uloge, kazao je da je imao dosta grijeha u pretvorbi i privatizaciji.
Odgovarajući na pitanja Milijana Brkića (HDZ), Manolić je rekao da nije Stjepan Mesić nego on predlagao Antu Todorića za ministra poljoprivrede u prvoj Vladi jer ga je smatrao uspješnim biznismenom, ali je Todorić odustao jer se s Franjom Tuđmanom razišao na pitanju strategije razvoja poljoprivrede. Dodao je i da je Ante Todorić bio privržen poslovnoj struji u HDZ-u, a s obzirom na to da je Valentić pedstavnik te struje, misli da je bila moguća i bliža suradnja. Po njemu, otpada i teza da je Ante Todorić financirao HDZ jer nije mogao financirati nikoga s obzirom na to da je bio privatnik koji je proizvodio i uvozio cvijeće.
Kazao je i da kasnije, kao predstojnik SZUP-a, nije dobivao nikakve predstavke i pritužbe na temu Agrokora. Pojasnio je da ga na toj dužnosti nije zanimalo gospodarstvo nego obrana zemlje, ali da ne može tvrditi da do njega nije došla neka informacija o gospodarstvu, ali da je imao drugačije prioritete. Odbacio je i tumačenja da je projekt privatizacije osmislila UDBA, rekavši da "nijedna obavještajna služba nije tog dometa".
Manoliću nije poznato da je Zagrebačka banka 1991. Agrokoru dodijelila kredit od više od milijardu hrvatskih dinara, ali kaže da je Vladimir Šeks kao potpredsjednik Vlade bio u poziciji reagirati na to kada ga je u izvješću upozorila Financijska policija. Rekao je da kredite tom koncernu nije davala ni Iliria banka kojoj je bio na čelu Nadzornog odbora.
Međutim, pozitivno je odgovorio na pitanje je li PBZ za vrijeme direktora Martina Katičića bila "bankomat HDZ". "Mislim da je to – to", rekao je Manolić, dodavši da se slaže s tvrdnjama bankarskih stručnjaka da su Todorić, Kutle i Gucić bili korisnici 50 posto menadžerskih kredita. Ustvrdio je i da su krediti koji su se nenamjenski trošili bili mrlja našeg gospodarstva, jer su se za njih prijavljivali ljudi koji su tvrdili da će ulagati u razvoj, ali su novac trošili za osobne potrebe, dok su im garancija bili objekti koji se kupuju što je "pomalo lopovluk".
Istaknuo je i da koncept 200 bogatih obitelji koji bi upravljali Hrvatskom nikada nije zaživio u politici, nego su iza njega stali oni koji su na kriminalan način stekli bogatstvo. Osobno se u pretvorbi, rekao je, zalagao za vaučerizaciju, ali kako se državni vrh nije oko toga mogao dogovoriti, bio je jedan od onih koji su prelomili odluku da se ide u privatizaciju, ali ne s ciljem stvaranja 200 bogatih obitelji nego uspješnih poduzeća.
Kazao je da je u tom procesu vjerojatno bilo i onih koji su uživali političku podršku te da misli da je Todorić nije trebao, ali ju je mogao imati od onih koji su ga poznavali kao dobrog biznismena, ilustriravši to činjenicom da je od "malog poduzeća, Jamnice, prćije napravio veliko poduzeće".
Potvrdio je da su u pretvorbi sudjelovali predstavnici dijaspore, ali ne zbog stranačke pripadnosti nego zato što su bili bogat, kao i članovi Saveza komunista koji nisu bili diskriminarni, ali i hrvatski branitelji.
Na kraju svjedočenja Manolić je imao i poruku za povjerenstvo te je istaknuo da je "nezamislivo u parlamentarnoj demokraciji da ovo povjerenstvo prestane s radom kad državni odvjetnik počne s istragom”. Dozvoljavate jednom običnom činovniku koji se zove državni odvjetnik da u 'out' baci dio Sabora, ja taj zakon nisam vidio, ali to je sigurno protuustavno", zaključio je Manolić.
