Dokazi ukazuj na to da je 51 od 106 napada izvedeno iz zraka, a BBC je uvjeren kako su zračni napadi isključivo djelo sirijske vlade.
Također nema indicija da su Rusi u bilo kojem trenutku koristili kemijsko oružje u ratu (u koji su se, kao Assadov saveznik, uključili 2015. godine).
"Pobunjenici nemaju infrastrukture da izvedu takve napade iz zraka, Assadov je režim jedini faktor koji može to izvesti", kaže Tobias Schneider iz Global Public Policy Institutea.
"Većina kemijskog oružja, kada se analiziralo, pokazuje kako je izvorište Assadov režim, a ne pobunjenici", kaže Lina Khatib iz think tanka "Chatham House".
Sarin je bio korišten u većini najsmrtonosnijih od 106 napada, no dokazi ukazuju na to da je najčešće korišten klor.
On je korišten u 79 od 106 napada, a riječ je o kemikaliji koja ima mnoge legitimne civilne svrhe no zabranjena je kao oružje.
Napada klorom je možda bilo i mnogo više, no problem je u tome što je izrazito teško dokazati njegovu prisutnost jer vrlo brzo nestaje.
"Ako odete na teren gdje se dogodio napada klorom gotovo je nemoguće dokazati sa uzoraka sa terena da je riječ o kloru, osim ako tamo niste gotovo odmah nakon napada", kaže Tangaere.
Matrica vremena i mjesta gdje su napadi izvedeni pokazuje unaprijed smišljeni plan o tome kako se i zašto nešto radilo.
Napadi su se događali u klasterima - na gotovo istom području unutar kratkog perioda vremena. Oni se poklapaju i sa vladinim ofenzivama - Hama i Idlib 2014., Idlib 2015. i Aleppo krajem 2016. te istočna Ghouta krajem 2018.
"Kemijska se oružja koriste kada god režim želi lokalnoj populaciji poslati poruku o tome da tamo nisu poželjni, te o tome kako im je bolje da se ne miješaju u rat", kaže Khatib.
"Uz to što su ultimativna kazna, koja unosi nevjerojatan strah među ljude, kemijsko je oružje i vrlo jeftin i lagan način da se režim obračuna s neprijateljima. Rijetko što plaši ljude više od kemijskog oružja i kada se god to negdje koristi, građani se vrlo rijetko tamo vraćaju", kaže Khatib.
Tako je ispražnjen i, danas grad duhova, Aleppo. Borci opozicije i civili zapeli su u okruženoj enklavi gdje je vlada lansirala finalnu ofenzivu kako bi, jednom zauvijek, zauzela grad.
Prvo su sve dijelove koje je držala opozicija bombardirali konvencionalnom municijom. Onda je došla serija kemijskih napada koja je uzrokovala stotine žrtava. Aleppo je uskoro "pao".
U dijelovima grada koje je Assad smatrao strateškima važnim korišteno je i kemijsko oružje, posebno kako bi lokalna populacija pobjegla.
U posljednja dva mjeseca 2016. godine, tijekom finalnih tjedana napada na Aleppo, zabilježeno je 11 napada klorom. Pet od njih je bilo u zadnja dva dana ofenzive, prije nego li su snage pobunjenika potpuno zgažene.
Abu Jafaar, koji je radio za opoziciju kao forenzičar, bio je u Aleppu tijekom zadnjih dana opsade. Pregledao je tijela mnogih žrtava navodnih napada kemijskim oružjem.
"Išao sam u mrtvačnicu i osjetio vrlo prepoznatljivi miris klora koji je dolazio od izgladnjelih tijela. Kada sam ih pregledao, vidio sam vrlo jasne simptome gušenja klorom", kaže Jafaar.
Kada se tekući klor oslobodi on se vrlo brzo pretvori u plin. Plin je teži od zraka i tone, pa su ljudi koji se sakrivaju u podrumima i skloništima posebno ranjivi.
Kada klor dođe u dodir s mekim tkivom sluznica kao što su oči, grlo i pluća uništava to tkivo, a kada ga se udahne, klor uzrokuje da pluća ispuštaju tekućinu pa se žrtve, de facto, utope/udave.
"Ako odu na površinu, ubiju ih bombe, ako odu dolje, ubije ih klor. Ljudi su bili apsolutno histerični", kaže Abu Jaafar.
Sirijska je vlada rekla kako apsolutno nikada nisu koristili klor kao oružje, ali od 11 prijavljenih napada svi su izvedeni iz zraka i dogodili su se u dijelovima gdje je na snazi bila opozicija.
Više od 120.000 civila napustilo je Aleppo u finalnim tjednima bitke za grad, što je bio trenutak prevage u ratu.
Douma je najveći grad u istočnoj Ghouti, i bila je napadnuta kemijskim oružjem barem četiri puta tijekom četiri mjeseca.
Najsmrtonosniji se incident dogodio 07. travnja kada je žuti industrijski cilindar bačen na balkon stambene zgrade. Pobunjenici su se predali jedan dan kasnije.
Videi koje objavljuju aktivisti koji su otvoreno za pobunjenike pokazuju tijela više od 30-ero djece, žena i muškaraca koji su se sklanjali u podrum stambene zgrade.
Yasser al-Domani, aktivist koji je posjetio poprište zločina te večeri, rekao je kako su umrli imali pjenu oko ustiju i činilo se da imaju kemijske opekotine.
Svjedok kaže kako su djeca i ostale žrtve, tj. njihova mrtva tijela, prebačena u obližnje bolnice.
Dva dana nakon napada ruski su specijalisti posjetili blok i rekli kako nisu našli niti jedan dokaz klora ili nekog drugog kemijskog agensa. Rusi su rekli kako je incident insceniran od strane pobunjenika uz pomoć Velike Britanije, što su Britanci nazvali "grotesknom i apsurdnom glupošću".
OPCW misija tamo je došla gotovo dva tjedna kasnije te uzela uzorke sa cilindra na balkonu, a njihovo izvješće kaže kako je čitav niz kloriniranih organskih kemikalija nađen na uzorcima.
Tjedan dana nakon tog incidenta SAD, Velika Britanija i Francuska su iz zraka bombardirali tri zgrade za koje tvrde da su "skladišta kemijskog oružja".
Sirijska vlada odbila je odgovoriti na pitanja BBC-ja na temu jesu li ili ne koristili kemijsko oružje tijekom ratovanja. Ekipi Panorame su zabranili da putuju u Damask, te pregledaju teren u Doumi, te su odbili dati intervjue.
Kada upitan misli li da je međunarodna zajednica iznevjerila narod Sirije, OPCW inspektor Julian Tangaere rekao je "da, mislim da jest".
"To je, za Assadov režim, bila bitka na život ili smrt. Nije bilo više povratka, ali metode koje su korištene, barbarizam nad vlastitim narodom, meni je to neshvatljivo", kaže Tangaere.
Je li se predsjednik Assad izvukao sa zločinom posve nekažnjeno?
Karen Pierce, britanska veleposlanica pri UN-u, ne misli tako.
"Dokazi se skupljaju. Jednog će dana biti pravde, napraviti ćemo sve što možemo da se to i ostvari", zaključuje.
