U jeku hladnog rata, dok je Josip Broz Tito još čvrsto držao vlast, u Münchenu je navodno skovan zlokoban plan. Tajni dokument, klasificiran kao "POVJERLJIVO", otkriva kako su američka Središnja obavještajna agencija (CIA) i njemačka Savezna obavještajna služba (BND) još 1977. godine detaljno isplanirale raspad i podjelu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Plan, koji je desetljećima bio skriven od očiju javnosti, predviđao je komadanje države na interesne sfere, a zastrašujuća je podudarnost s granicama koje su iscrtane krvlju devedesetih godina.
Podjela na tri 'kolonije'
Prema dokumentu, čije su dijelove prenijeli i britanski mediji, Jugoslavija je trebala biti podijeljena na tri glavne zone utjecaja, gotovo kao da se radi o kolonijalnom plijenu.
Prema tom planu iz 1977. godine:
Njemačka interesna sfera obuhvaćala bi Sloveniju, kontinentalnu Hrvatsku s Istrom te zapadnu i sjevernu Bosnu i Hercegovinu. Time bi Berlin osigurao dominantan utjecaj u Srednjoj Europi.
Američka interesna sfera protezala bi se jugom. Uključivala bi Dalmaciju, Crnu Goru, Kosovo s dijelom Raške regije, jug Srbije (Preševsku dolinu) i Makedoniju. SAD bi tako kontrolirao strateški važne točke na Jadranu i Balkanu.
Mađarska interesna sfera dobila bi Vojvodinu bez južnog Banata.
Neovisnoj Srbiji ostao bi teritorij koji otprilike ima i danas - središnji dio zemlje, ali bez Kosova, juga i većeg dijela Vojvodine. Mnogi analitičari danas tvrde da, kad se pogleda trenutačna politička karta regije, postaje jasno da je sve išlo prema tom planu.
Hladnoratovske igre i Titova smrt
Iako je dokument datiran u 1977., izvori navode da je CIA planove za "demontažu" Jugoslavije počela razrađivati već početkom 1970-ih, cijelo desetljeće prije Titove smrti. Smrt jugoslavenskog vođe 1980. godine samo je ubrzala proces. Otvaranjem dijela svojih arhiva, CIA je javnosti dala na uvid brojne scenarije koji su predviđali da "stabilnost u post-Titovoj eri nije sigurna".
Raspad Jugoslavije nije bio izoliran slučaj, već dio šire američke strategije za Istočnu Europu tijekom Reaganove administracije. Prema deklasificiranim dokumentima poput Direktive o nacionalnoj sigurnosti (NSDD 133) iz 1984., cilj SAD-a bio je promovirati "tihe revolucije" kako bi se komunističke vlade srušile i provele tržišne reforme. Jugoslavija, kao ključna tampon-država tijekom hladnog rata, postala je manje važna njegovim završetkom, a njezina unutarnja nestabilnost postala je prilika, a ne prijetnja.
Njemačka ujedinjena, Jugoslavija podijeljena
Posebno važnu ulogu u cijeloj priči odigrala je ponovno ujedinjena Njemačka. S rastućom ekonomskom i političkom moći, Berlin je počeo gledati prema istoku, na područje koje je smatrao svojim "prirodnim tržištem". Njemačka je, prema mnogim analizama, bila glavni pokretač međunarodnog priznanja neovisnosti Slovenije i Hrvatske, često djelujući i mimo svojih saveznika.
- Nijemci su bili u svakodnevnom kontaktu s hrvatskim ministrom vanjskih poslova. Poticali su Hrvate da napuste federaciju i proglase neovisnost, dok smo mi i naši saveznici, uključujući formalno i Nijemce, pokušavali pronaći zajednički pristup - otkrio je kasnije jedan američki diplomat.
Njemačka je praktički "natjerala" svoje saveznike da preokrenu politiku i priznaju secesionističke republike, što je zapalilo fitilj rata.
Pucanje po šavovima
Ipak, pripisati raspad Jugoslavije isključivo stranom planu bilo bi pojednostavljeno. Vanjske sile samo su iskoristile duboke unutarnje pukotine koje su postojale desetljećima. Jugoslavija je od svog nastanka bila "problematično dijete", država koja je na okupu držala narode podijeljene vjerom, pismom i povijesnim iskustvima. Titov autoritet i mit o "bratstvu i jedinstvu" uspijevali su te napetosti držati pod kontrolom.
Nakon njegove smrti i s kolapsom komunizma, stari animoziteti su isplivali na površinu. Teška ekonomska kriza 1980-ih, potaknuta golemim vanjskim dugom i mjerama štednje koje je nametnuo Međunarodni monetarni fond, dodatno je zaoštrila odnose između bogatijih sjevernih republika i siromašnijeg juga.
Dok su strane sile vukle konce iz pozadine, domaći akteri su, vođeni nacionalizmom i borbom za moć, zapalili vlastitu kuću.
