"Njegov je", piše Anej Korsik, "amaterski istraživački rad privukao veliku pažnji, prije svega zbog spektakularnih optužbi, ne samo protiv bivših šefova tajnih službi, poput Mitje Ribičiča ili Janeza Zemljariča, već i desničarskih ikona poput Antona Drobniča."
Drobnič je bivši pripadnik slovenskih kolaboracionističkih snaga ("domobran") te bivši glavni državni tužitelj i predsjednik Novog slovenskog saveza, organizacije koja nastoji okupiti sve grupe koje imaju tradiciju borbe protiv komunizma. Drobničev odgovor bila je optužba da ga je Leljak "pokušao ucijeniti i iznuditi novac kako bi izostavio njegovo ime iz svoje knjige", što, prema Drobniču, predstavlja "dobro poznate boljševičke metode".
Nakon toga, nastavlja Korsik, kritičarima Leljaka pridružio se i Janez Janša, bivši slovenski premijer i šef desničarske Slovenske demokratske stranke. On je Leljaka optužio da mu je postavio prislušni aparat u stan i izrazio žaljenje što ga je krajem osamdesetih branio i objavio njegovu knjigu...
Osobito je - piše dalje - pritom zanimljivo kako Leljak za domaću publiku tvrdi da su sve žrtve Slovenci, dok je prilikom gostovanja u Hrvatskoj ustvrdio da su žrtve u Hudoj jami "hrvatski vojnici". Iz ove je priče, koja je tek na početku, vidljivo da će u vezi s otvaranjem arhiva "letjeti perje". Ovih je dana Index objavio rane radove Andreja Plenkovića, koji je već u matruralnoj radnji naveliko citirao Marxa i Kardelja, što nije i neće biti utuživo, ali je kompromitantno: na čelu HDZ-a sigurno bi radije vidjeli nekoga tko je citirao Sveto pismo, Stari zavjet, Filipa Lukasa ili, na desnici, Milu Budaka...
Potom su objavili slične pasuse koje je objavljivao njegov otac, Mario Plenković. Koliko HDZ-ovaca ima takve tekstove? Tisuće, pa i deseci tisuća. U prošlom su sustavu svi pisali tipske biografije, isticali radničko i seljačko podrijetlo, klasnu svijest, empatiju prema proleterima, sklonost svjetskoj revoluciji i slično.
To je isto kao i danas, u formalnom pogledu, samo se sadržaj razlikuje: danas se ističe građansko podrijetlo, stradali na Bleiburgu, rano poimanje nacionalne svijesti, po potrebi se prilažu i dokazi o svetim sakramentima te, ako je moguće, godine u zatvoru ili pozivi na informativne razgovore... Dio HDZ-ovaca vjeruje da Most inzistira na hitrom otvaranju arhiva prije lokalnih izbora kako bi im uzeo dio birača.
Kako u Mostu znaju da birače više ne mogu dobiti lijevo od centra, ostaje im samo uzimati ih tamo gdje mogu, u širokom i dubokom HDZ-ovu bazenu. U tom bi smislu Mostov dokument "Knjiga postanka" dokazao da je HDZ (u toj je stranci više od 90.000 bivših komunista) nasljednik Saveza komunista Hrvatske, pa bi se Most nametnuo kao jedina iskrena, domoljubna, katolička alternativa. Tu bi na scenu stupio plan broj dva, "Uzašašće", o čemu je već pisao tjednik Express.
U fazi Uzašašća Most bi otmicom HDZ-ovih birača došao na 30 posto i postao središnja nacionalna stranka, u kojoj neće biti kadrova koji vape za lustracijom, dok bi se Božo Petrov kandidirao za predsjednika Republike. U Mostu tvrde da su sve to besmislice, no u HDZ-u pušu i na hladno. Kako bi rekao stari Kissinger, to što sam ja paranoik ne znači da mi ne rade o glavi. Zakon o arhivama još nije ni donesen, a već se sve trese...
