Prije nekoliko godina slušali smo o Novoj pravednosti. Sad smo se mogli izboriti za Novo domoljublje.
Ono što je napravila nogometna reprezentacija svojim igrama i ponašanjem u Rusiji moglo je udariti temelje novoj, gotovo zaboravljenoj vrsti domoljublja: ujedinili su navijače, zarazili društvo pozitivnom energijom, udahnuli novu svježinu nacionalnim obilježjima i kreirali klimu u kojoj se cijela Hrvatska identificirala s nacionalnom vrstom. Sve dok se nije ukazao Marko Perković Thompson.
Kao simbol jedne, ekskluzivne, često radikalne, u pravilu isključive vrste domoljublja koje je dominiralo proteklih godina, koje je dijelilo društvo i s kojim su se mnogi teško identificirali.
Još od Tomislava Karamarka koji je udarao tempo napada na “loše Hrvate i one koji ne vole Hrvatsku”, preko šatoraša i stožeraša koji su uzurpirali domoljublje i kreirali ga po vlastitim mjerilima (i sredstvima), pa do referendumskih skupina usmjerenih protiv manjina, a obojenih takozvanim nacionalnim interesima.
Domoljubi su, po tim kriterijima, mogli biti samo oni bliski desnici, HDZ-u, Katoličkoj crkvi, te naravno oni koji su štovali Thompsona kao svoga gurua. Samo takvi mogli su se nazivati “pravim Hrvatima”.
U Rusiji se stvorila drukčija atmosfera. Bez provokacija i incidenata, bez paradiranja i politiziranja (osim predsjednice države), nacija se ponovno mogla ujediniti oko čistog i nepatvorenog iskaza domoljublja.
Čak je iz naftalina izvađena i “Moja domovina”, stari band aid šlager s početka Domovinskog rata, koji je simbolizirao jedno uljuđeno, građansko, gotovo romantizirano domoljublje.
S tom pjesmom nogometaši su ovog tjedna počeli svoje šestosatno putovanje do centra Zagreba, ali pojava Thompsona cijelu priču vratila je na početak. Opet su krenule svađe, optužbe, bojkoti, pa i brutalne prijetnje onima koji su se usprotivili pjevačevu šlepanju uz reprezentaciju.
Jer Thompson, više pjevač nego pjesme, simbol je onog starog, dobrim dijelom kompromitiranog, uskogrudnog i isključivog domoljublja s kojim se mnogi ne mogu poistovjetiti. I kakve se onda stigmatiziralo i javno žigosalo.
Takva društvena klima u pravilu je negativna, destruktivna i potiče apatiju. Hrvatskoj, međutim, nasušno je potrebna ona nogometna klima koja je bila puna optimizma i entuzijazma, lišena radikalizma i političkog manipuliranja, ona koja je čini simpatičnom u inozemstvu i ujedinjuje u zemlji.
Thompson je prepreka svemu tome: on blamira Hrvatsku izvana i dijeli je iznutra. Zato je doček nogometaša mogao proći bez kontroverznog pjevača jer je atmosfera na dočeku, bez incidenata, izgreda i provokacija udarila temelje za to Novo domoljublje.
Zapravo onakvo kakvo je oduvijek trebalo biti. Nažalost, čini se da bi Novo domoljublje moglo doživjeti sudbinu Nove pravednosti...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Bravo,novinaru!
Cijeli svijet nam se smije zbog velicanja Thompsona. Nikad mi necemo naprijed.
Druže Klauški .....ti nisi svjestan koliko si smiješan , rođen si za stand-up komičara