Još od Jimmyja Cartera Time je za osobu godine birao svakog pojedinog američkog predsjednika, i to onoliko puta koliko je predsjednik imao mandata. Od Georgea W. Busha mlađeg Time je predsjednike odabirao čaki svaki put kad bi osvojili izbore. Tako je ove godine Timeova osoba godine postao Donald Trump. Time je, doduše, u jednom od popratnih tekstova Trumpa nazvao "predsjednikom 'Razjedinjenih američkih država'", a i jedna od onih koji su bili vrlo blizu cilju u samom finalu bila je Hillary Clinton, kao "žena koja je umalo postala predsjednica".
No, da u ovakvoj političkoj situaciji u SAD-u Time izabere nju umjesto njega, bio bi to politički potez bez presedana i zato takav rasplet nije imao baš nikakve šanse. Trump je jednom već umalo postao Timeova osoba godine, 2015., kada je bio treći. Tada je gorko zaključio da ga nikada neće počastiti tim naslovom. Sada se čini da je došao na svoje, iako stanje nakon izbora još uvijek nije sasvim gotovo, s jedne strane zbog nastojanja elektorskih nezadovoljnika da se okupi široka platforma koja bi spriječila Trumpovu inauguraciju, s druge zbog procesa ponovnog prebrojavanja glasova u trima državama - Wisconsin, Michigan i Pennsylvania – koji je pokrenula predsjednička kandidatkinja Zelene stranke Jill Stein.
Jedno uz drugo, koliko god je stvar uvelike riješena, iznenađenja u dosad nezabilježenim predsjedničkim izborima u SAD-u, koji su na trenutke dosezali i trenutke skandala, u određenoj mjeri još su moguća. Ne doduše tolika da bi se doista moglo računati na promjenu konačnog pobjednika izbora. Trumpom se ovih dana nije bavio samo Time. Skupina analitičara dohvatila se proučavanja njegovog računa na Twitteru kako bi pronašla obrazac onoga što je Trumpu doista bitno. Ideja je bila da se provjeri koliko je i koga sve Trump preko Twittera vrijeđao preko Twittera kroz predizbornu i izbornu kampanju.
Osim nekih općenitih trendova, zanimljiv je bogati opis "žrtava" Trumpove paljbe, a slikoviti opisi popisa idu dotle da se govori o tome da je republikanski predsjednički kandidat u kratko vrijeme "uspio izvrijeđati pola svijeta". Očekivano, glavna meta njegove paljbe bila je Hillary Clinton. Nazivao ju je glupom, zbunjenom, patološkom lažljivicom, vrlo opasnom, a daleko najčešće nepoštenom. Još je temeljito popljuvao Jeba Busha, Marca Rubia, Billa Clintona, nekolicinu medija od kojih se najgore proveo New York Times, a analitičari su imali i posebnu kategoriju masovnih medija. Elektorski postupak je nazvao više od 10 puta i namješetnim i korumpiranim.
Uspio je čak stići nazvati Neila Younga "potpunim licemjerom". Izvrijeđao je glumce Aleca Baldwina, Whoopy Goldberg, Samuela L. Jacksona, Brandona Dixona. Što se tiče Timeovog izbora za osobu godine, bilo je tu doista svega. Dvaput je izabran Josif Staljin, jednom Adolf Hitler, sve uoči ili tijekom Drugog svjetskog rata. 1979. ajatolah Homeini, 1952. demokratski izabrani, vrlo progresivni i sekularni iranski premijer Mohammad Mosadegh, da bi ga već sljedeće godine nakon Timeovog izbora, državnim udarom srušio šah Reza Pahlavi uz pomoć Velike Britanije i SAD-a.
