Obitelj Tanzi, talijanski pandan obitelji Todorić, godinama prije kraha Parmalata znala je što se događa. Bilo im je jasno da neće sačuvati vlasništvo nad golemom tvrtkom, pa su, malo-pomalo, počeli isisavati novac iz tvrtke i prebacivati ga na privatne račune članova obitelji u "poreznim rajevima". Prebačeni su deseci milijuna eura. Tvrtka je dugo bila nezdrava, pa je plaćala razne ustupke", bankama lihvarske kamate, političarima sredstva za izbore, i tako dalje, prema potrebama trenutka.
Nakon kraha tvrtke talijanska vlada u nju je poslala čovjeka koji se zvao Bondi, Enrico Bondi. On je počeo restrukturiranje tvrtke, ali i istraživanje tijekova novca. Rezultat: već u prvoj godini Bondi je iz poreznih rajeva u Italiju vratio 1,3 milijarde eura zamračenih sredstava, a do kraja svoje misije u Parmalatu iznos je povećao na dvije milijarde eura. A kod nas, zasad ništa. DORH je nedavno zatražio od Vlade pet milijuna kuna radi istraživanja Agrokora, i taj je novac i dobio.
No ne treba biti previše entuzijastičan. DORH nije uspio riješiti ni početnički slučaj dnevnica Tomislava Sauche, a kamoli financijske operacije koje su vodile prave barakude... Aleksandra Šućur, politologinja koja je sudjelovala u talijanskim i švicarskim istragama, u velikom intervjuu Telegramu nedavno je iznijela zapanjujuće podatke koji pokazuju da je cilj talijanske privremene uprave u Parmalatu bio raščišćavanje, a cilj u Agrokoru je zamračivanje stanja.
"Samo u prvoj godini izvanredne uprave u koncern je vraćeno 1,3 milijarde eura, tužitelji su pronašli niz off-shore računa obitelji Tanzi na Karibima te u Panami i Delawareu. To su bile istrage međunarodnog tipa, a takva bi trebala biti i istraga oko Agrokora", objasnila je Šućur i dodala da su kasnije u Parmalat vraćeni i drugi iznosi. Neke banke su, recimo, morale vratiti iznose koje su zaradile zbog toga što su Parmalatu na kredite udarale lihvarske kamate i izvlačile nezasluženu dobit.
Deutsche Bank je na kredit od 140 milijuna eura na kamatama zaradio 217 milijuna, dakle 140 posto, Unicredit je na 171 milijunu eura kredita zaradio 212 milijuna eura, 124 posto, Capitalia 123 posto… I revizori Parmalata su kažnjeni, a odgovorne osobe su kažnjene i zatvorom, navela je potanko Šućur. Imamo li na umu konzervativizam bankara, ono što je u Večernjem listu rekao Maksim Poletajev, drugi čovjek Sberbanka, zapanjujuće je.
Poletaev je očito bio prisan s obitelji Todorić, oni su bili puno više od poslovnih partnera. Bili su, tako ispada, prijatelji, a svakako, ljudi koji si međusobno vjeruju. Poletajev je opisao kako je prije zadnje tranše kredita koji je Sberbank odobrio Agrokoru razgovarao s Todorićima. Tad se radilo o sto milijuna eura.
"Prije nego što je odobreno 30 milijuna eura, razgovarao sam izravno s Todorićima, s ocem i sinom. I rekao sam im: 'Hej, dečki, kako je to moguće? Imate pet milijardi eura prihoda, a ne možete naći 40 milijuna eura'. To mi je bilo jako čudno. Nakon toga shvatio sam da nemamo pravu sliku o kompaniji. Imali smo povjerenje, ali to je gotovo...
Rusi su počeli potragu za svojim novcem. Potragu je započeo i DORH. Što možemo očekivati od Državnog odvjetništva? Prvi čovjek te ustanove nekoć se zvao Mladen Bajić, i još je 2010. godine krenuo u potragu za novcem koji su hrvatski "kontroverzni poduzetnici" pospremili diljem svijeta.
Oni su mogli pronaći novac pospremljen na Karibe, u države za koje nikad niste čuli ili ih poznajete samo kao egzotične destinacije: Anguila, Antigua i Barbuda, Aruba, Bahami, Barbados, Britanski Djevičanski Otoci... Porezna utočišta su i Maldivi, Mauricijus i Sejšeli, Bahrein, Jordan i Libanon, ali i Cipar, Gibraltar, Lihtenštajn, Luksemburg, Malta, Monako, San Marino i Švicarska. No "porezni Uskok", koji je skupo stajao Zdravka Mamića, u mandatima obje zadnje vlade bio je sistematski gušen.
Bivša šefica "poreznog Uskoka" Ana Dorić Škeva, pod čijom palicom su u Hrvatskoj prvi put razotkrivene milijunske porezne prevare, u travnju prošle godine dala je ostavku. Glavni razlog je bio taj što nova vlada nije vidjela potrebu za takvim sektorom. Ministar financija te vlade zvao se Zdravko Marić.
On je, podsjetimo, bio ministar i u Karamarkovu, odnosno Oreškovićevu kabinetu, on je ministar u vladi Andreja Plenkovića, a u trenucima kad se rekonfigurirala Karamarkova vlada, on je bio spreman postati i predsjednik vlade, iako nije bio član HDZ-a i nije imao nikakvu političku podršku. Ali je, očito, imao podršku Ivice Todorića i cijele pozadinske strukture čiji su interesi isprepleteni s Todorićevim.
"Ovo je vrlo loša poruka Vlade jer je ured ustrojen s najboljom svjetskom praksom nakon posjeta glavnog državnog odvjetnika SAD-u. Gašenje ureda koji je u godinu i pol dana pokazao izvrsne rezultate te otkrio 'kružne prevare' je strašno loša poruka", rekao je tada bivši ministar financija Boris Lalovac, koji je bio začetnik "poreznog Uskoka". Objasnio je da je ured potpuno samostalan i neovisan od politike te je takav trebao i ostati. Štoviše, trebalo ga je, dodaje, staviti pod ingerenciju Vlade a ne ministarstva.
"Ministar će morati odgovoriti zašto gase ured koji je pokazao maestralne rezultate", kaže Lalovac. Pouzdani izvor iz Ministarstva financija otkrio je tada za Express kako je šefica spomenutog ureda bila razočarana ignoriranjem novog ministra financija. Nije joj bilo jasno kako Vladu ne zanima tko je utajio desetke milijuna kuna poreza, jer standardna tijela Porezne uprave nisu uspijevala takvima ući u trag. Barem ne na vrijeme.
No možda cilj te operacije i nije bio ulaženje u trag isisanom novcu nego, naprotiv, opstrukcija te ideje. Konačno, još je Mesić u prvoj kampanji 2000. tvrdio da će vratiti milijarde, a nije vratio ni kune. Objašnjenje da će se sektor prebaciti u Poreznu upravu bilo je suludo jer je Porezna već imala Službu za PDV prevare i Službu za porezna kaznena djela, rekli su nam upućeni.
"Razlika između njih i ovog sektora je bila ta što je 'porezni Uskok' potpuno neovisan i lišen upravnih postupaka. Što znači da mogu puno brže i učinkovitije raditi. Bez 'poreznog Uskoka' Mamić nikad ne bi bio otkriven. No Ured je osim njega u 54 predmeta raskrinkao desetke Hrvata koji su državu 'uskratili' za 10 milijardi kuna poreza. Čak 14 ljudi iz Uskoka prošlo je rigorozne provjere uže i šire obitelji kako bi mogli raditi i nadzirati same poreznike.
No porezni uskokovci nisu prestrašili samo braću Mamić nego i mnoge bankare, poslovne ljude i druge koji su željeli da porezni rajevi i dalje ostanu porezni rajevi, umjesto da po njima vršlja duga ruka 'poreznog Uskoka', potpomognuta ozbiljnim istražnim tijelima SAD-a, Njemačke i drugih zapadnih država u kojima se malverzacije s državnom lovom shvaćaju puno ozbiljnije nego kod nas. Uskok je imao nekoliko kapitalaca."
Uhićenje 15 ljudi nakon frapantne krađe dvije kile zlata i 280.000 eura iz zgrade MUP-a uslijedilo je zahvaljujući istragama upravo ovog ureda. Prateći tijek novca, otkrili su kako su kroz četiri tvrtke u Hrvatskoj "oprali" 630 milijuna kuna. Sumnja se da je novac ukraden iz policije bio samo dio od stotina milijuna kuna koji su se "prali" za narkokartel.
Bivši ministar Boris Lalovac je zbog rada ovoga sektora, na kojem je upravo on inzistirao, "zapečatio" bankarsku karijeru. Nije krio da će im pročešljati bonuse, račune i imovinu. Sjećamo se da je, nakon otkrivanja "poreznog Uskoka" da jedan Hrvat u Italiji na računu čuva 700 milijuna kuna, bivši ministar dobio policijsku zaštitu. Naime, nedugo nakon te objave u medije je procurila informacija da se iza tog računa krije moćni hrvatski bankar.
Isti je ministru prijetio u samome Ministarstvu financija navodno zbog istraživanja njegovih štednji i računa, kao i drugih bankara. Na najave marginalizacije "poreznog Uskoka" reagirao je tad i Most. "To bi bila poruka da je Hrvatska zemlja pogodna za one koji se bave pranjem novca i kriminalom", rekao je Maro Kristić.
"Želim izraziti svoje oštro protivljenje gubitku bilo kakve samostalnosti tog sektora i poručujem ministru financija da još više osnaži i učini još efikasnijim taj samostalni sektor jer je to jedini način na koji se šalje poruka građanima i onima koji posjećuju Hrvatsku da je Hrvatska sigurna zemlja", rekao je, no "porezni Uskok" je ipak gurnut pod tepih. Obitelj Todorić se, međutim, i u Hrvatskoj ponašala kao kolektiv koji je iznad zakona.
Agrokorovi resursi su služili za zadovoljavanje privatnih potreba obitelji Todorić. Kupnja trkaćega konja koju je Jamnica platila 100.000 eura idealno oslikava ovu tezu. I ne samo to, Jamnica je financirala i konjički klub u Zagrebu gdje je kobila bila smještena i u koji su dolazile vježbati kćeri Ante Todorića.
Helikopter i jahta koji se sad prodaju su također u vlasništvu Agrokora, ali daleko da je to sve. Izvanredna uprava je otkrila da su se Ivica Todorić, sin Ante te financijski direktor i Antin kum Ivan Crnjac osigurali na način da svu štetu koja se eventualno utvrdi da su napravili tvrtki plaća sama tvrtka. Također i sve sudske troškove. Apsurd se može vidjeti iz toga da, primjerice, ako bi netko od trojca ušao u spor s Agrokorom i tražio otpremnine, Agrokor, koji je suprotna strana, trebao bi plaćati njima odvjetnike.
Agrokor je u dobrim danima, još prije 20 godina, kupio i vilu u Medveji pored Opatije za 11 milijuna kuna. Nitko osim obitelji i njihovih prijatelja nije koristio vilu, ali Porezna uprava nikad nije problematizirala privatno korištenje imovine. Treba se, usporedbe radi, samo prisjetiti slučaja kad je Željko Kerum kupio jahtu na tvrtku, a onda je koristio za svoja privatna krstarenja. Poreznici su odmah došli na vrata i pisali kaznu.
Agrokor je vilu u Medveji preuzeo od Liburnia Riviera Hotela, a i u ugovor koji posjedujemo pokazuje da su i tad poslovali kompenzacijama. Manje od pola iznosa je isplaćeno u novcu, a ostatak preuzimanjem dugova koje je imao LRH, koje je Agrokor kasnije rješavao. I Kulmerov dvorac je kupio i uredio Agrokor, ali njega je, barem službeno, otkupio Ivica Todorić. Prema ugovoru koji imamo, platio ga je 220 milijuna kuna svojoj tvrtki.
Za to je digao i kredit od 30 milijuna eura kod Hypo banke. No kako je taj kredit otplaćen u cjelosti i hipoteka maknuta 2012. godine, ispada da ga je Todorić otplatio iz svog džepa. To znači da je svake godine, bez kamata, trebao dati 45 milijuna kuna za otplatu kredita iz svoje ušteđevine, što je enorman iznos. Porezna uprava je navodno provjeravala cijelu transakciju, ali javnost nikad nije saznala jesu li otkrili što sporno.
