Nakon što je proglašen neperspektivnim, ophodni brod OB-02 Šolta našao se na prodaji na stranici Agencije Alan. Ta je tvrtka u stopostotnom državnom vlasništvu, a bavi se prodajom viškova vojnog naoružanja. U oglasu su navedeni tehnički podaci broda te stoji kako ga mogu koristiti vojska i policija kao i ljubitelji naoružanja ili filmske produkcije.
Prema neslužbenim podacima Tportala, ophodni brod OB-02 Šolta prodaje se po cijeni od 50.000 eura te je prodaja već dva puta oglašena, no dosad nije bilo zainteresiranih kupaca. Izgrađen je 1983. u brodogradilištu Kraljevica, među posljednjih 11 brodova klase Mirna koji su za Jugoslavensku ratnu mornaricu (JRM) u tom brodogradilištu izgrađeni od 1979. do 1985. U sklopu JRM-a, Šolta je plovila pod imenom patrolni čamac PČ-176 Mukos 1991., tijekom pomorske blokade Bračkog kanala i splitske luke.
Akcijom hrvatskih diverzanata 14. studenog brod je pogođen torpedom i onesposobljen u Splitskim vratima, a sljedećeg dana žitelji otoka Šolte doteglili su ga u uvalu Nečujam. Kasnije je dopremljen u Šibenik na popravak. Kao znak zahvalnosti stanovnicima Šolte, brod je nazvan po njihovu otoku.
- Naše snage su ga na istočnoj obali Brača potopile sredstvom s kopna, navođenim projektilom. Neprijatelj nije znao odakle smo pogodili taj patrolni brod. Mislili su da smo ih gađali topovima s rta Livka, na Šolti. Pogođeni i oštećeni brod oni su napustili. Mi smo ga poslije izvadili, popravili i ovih dana ulazi u redovnu upotrebu - objasnio je svojedobno admiral Sveto Letica.
Torpedo suz izradili Leo Miše, tada 27-godišnji diplomirani inženjer strojarstva – pripravnik u trogirskom škveru i tada 39-godišnji Miljenko Ivić, diplomirani inženjer elektrotehnike koji je posjedovao mali servis za popravak televizora u Trogiru.
" Ideja se začela sredinom rujna iste te devedeset i prve, točnije trinaestoga, kad je raketna topovnjača JNA napala Vojarnu Seget preko puta trogirskog škvera. Ja sam tada išao na posao, a Ivić je šmugnuo iz servisa na kavu, i obojica smo protrnuli od straha, ali se i ujedinili u istom cilju: pokazat ćemo mi njima zube! Napravit ćemo, zahvaljujući našem tehničkom inženjerskom znanju, torpedo!", entuzijastično su Miše i Ivić krenuli u projekt koji će stvari preokrenuti u korist tada praktično goloruke hrvatske vojske, objavio je Jutarnji list 2019. Sami su napravili plovilo teško dvadesetak kilograma, isto tako ni iz čega pronašli materijal i u slobodno vrijeme – zapravo stalno – dijelove dorađivali u trogirskom škveru, a spajali doma u garaži.
Tijelo projektila bio je komad kanalizacijske cijevi
"Zasukali smo rukave, znali smo da možemo i imamo dovoljno znanja da u kratkom vremenu stignemo definirati tijelo i plovnost navođenog projektila kakvog tada nije imala ni JNA! TG01 bio je u potpunosti u moru, nevidljiv, samo dva centimetra je virio s antenom, dovoljno da uhvati signal. Dijelovi, ah, to je bilo nevjerojatno! Nalazili smo ih posvuda: pogonski motor za upravljanje kormilom bio je onaj koji je pokretao brisače "stojadina" iz očeve garaže. Glavni, to jest pogonski motor, također je bio iz starog "stojadina", točnije motor hladnjaka, a tijelo projektila zapravo je bio komad kanalizacijske cijevi promjera 16 centimetara. Gornja je cijev bila tanja, pet centimetara široka. Propeler? On je nakalemljen iz brodskog motora "Tomos 4". No, najjači dio bila je glava projektila, na koju je stavljen udarni upaljač. Glava je, naime, napravljena od hranilice za kokoši iz dvorišta u okolici Trogira! Baterija za napajanje motora izvađena je iz stare radiostanice RUP", kazao je dvojac za Jutarnji list.
U međuvremenu su interes za projektil, dakako, sve više iskazivali i sa strane admirala Svete Letice: kapetan bojnog broda Miro Lozina i Mile Bosanac, ujedno pripadnici Letičine tajne službe, osobno su došli na pregovore.
"Naknadno je odlučeno da projektil ide njima kao lokalnim snagama. Uspjeli smo pravodobno nabaviti i ključni sastojak: 12,5 kg plastičnog eksploziva, u agregatnom stanju nalik plastelinu, koji smo nabijali štapom u unutrašnjost cijevi. Prilikom transporta antena je bila preventivno zalijepljena za tijelo projektila ljepljivom trakom na kojoj je pisalo "Brodomerkur". Tako smo naše prvo "čedo" TG01 od milja zvali "Brodomerkur"", prisjetili su se inženjeri.
Šolta je još 2004. godine bila i predmet diplomatskog skandala između Hrvatske i Slovenije kada je slovenski ministar Ivo Vajgl tvrdio da je hrvatski ratni brod uplovio u Piranski zaljev, što je kasnije MORH demantirao objašnjavajući da je brod bio u akvatoriju zapadne Istre u akciji nadzora i zaštite teritorijalnog mora i Zaštićenog ekološko-ribolovnog područja RH (ZERP), piše Tportal.
Brod je dužine 32 metra, a širine 6,75 metara. Pogone ga dva dizelska motora SEMT-Pielstick 12PA4V200VGDS, a najveća mu je brzina 29,5 čvorova. Može primiti 19 članova posade. Naoružanje čini 1x Bofors 40 mm L70 i 1Xm71 Hispano 20 mm.
