Svijet diplomacije, pogotovo osjetljive diplomacije kakva se vodi na Bliskom istoku, stvari praktički nikad onakvima kakve se čini na prvi pogled.
Pogotovo u okvirima Bliskog Istoka. Uzmimo za primjer samo posljednju krizu s potpunom izolacijom Katara. S jedne strane je Donald Trump sa Saudijcima koji opisuju Katar kao državu koja podržava terorizam, a s druge strane je Donald Trump s američkim političarima koji istom tom Kataru prodaje dvanaest milijardi dolara vrijedno naoružanje. Kako piše Bloomberg, nije riječ o puškama i mecima, već je riječ o potpisanom dogovoru prema kojem će Amerika isporučiti čak 36 ratnih zrakoplova F-15 katarskom ratnom zrakoplovstvu.
"Prodaja će omogućiti još bolju sigurnosnu suradnju između SAD-a i Katara", stoji u izjavi američkog ministarstva obrane.
"Sve to je jako zbunjujuće, a najgore što možete uraditi u uzavreloj i osjetljivoj situaciji kao sad je odašiljati različite stavove", rekao je Paul Sullivan za Bloomberg.
A kad je Saudijska Arabija, zajedno s Trumpom, optužila Katar da podržava terorizam, a posebno kad su rekli da Katarci financiraju Islamsku državu, pola diplomatskog svijeta je uzdahnulo i u nevjerici odmahnulo glavom. Druga polovica je rekla da su se pitali zašto Saudijci nisu ranije doveli u red odbjeglu monarhiju.
A u okvirima Arapskog poluotoka Katar doista i jest odbjegla monarhija. S jedne strane su dobri s Turskom i Iranom, s druge strane podržavaju Muslimanskog bratstvo i neke sirijske pobunjenike. Sve to već godinama poprilično smeta vlasti u Rijadu, ali su im to sve tolerirali. Možemo tu kriviti i ostarjelog šefa države, Abdullaha bin Abdulaziza al-Sauda koji je sve do smrti pokušavao očuvati status quo na čitavom poluotoku. Abdullah je umro 2015. godine i naslijedio ga je njegov polubrat Salman. On je pak imenovao svoga sina Mohammeda bin Nayefa za ministra obrane, a govori se i da je Mohammed pravi šef države te da ga otac sluša u svemu.
Smjenom vlasti došlo je i do značajnih promjena u državi, a posebno je važno naglasiti intervencionističku politiku koju Saudijci vode, vjerojatno sve po naredbi bin Nayefa. Sada je već pomalo zaboravljeno, ali Saudijci su otada ušli u beskonačni rat u Jemenu, smaknuli su šijitskog imama Nimra Bakira al-Nimra, a s njime i desetke drugih kritičara režima i vlasti kuće Saud.
Bila je to ogromna promjena u saudijskoj diplomaciji, ako smaknuće mirnog prosvjednika možemo nazvati diplomacijom. Prema izjavama nekih dobro upućenih izvora, arapske zemlje su već dulje vrijeme nezadovoljne činjenicom da Katar podržava razne organizacije koje se ostatku Perzijskog zaljeva ne sviđaju. U prvom redu je tu riječ o Muslimanskom bratstvu kao političkoj organizaciji koja je na vlast došla demokratskim putem u Egiptu, a najveća prijetnja monarhijama su pokreti sposobni koristiti postojeće političke okvire za dolazak na vlast.
Prvi i jedini put je Bratstvo došlo na vlast nakon izbora u Egiptu kada je izabran Muhammed Morsi za predsjednika. Katar se istinski veselio zato što je Egipat preko noći postao veliki prijatelj i zajedničkim snagama su mogli parirati saudijskoj moći. Bili su toliko sretni da su Morsiju nudili 8 milijardi dolara pomoći za gradnju egipatske infrastrukture. Međutim, uskoro je Morsi izgubio podršku sekularnih stranaka, a ubrzo i vojske. Izvršen je puč, vlast je preuzeo Abdelfatah al Sisi koji je Morsija strpao u zatvor, a Saudijci nisu zaboravili "katarsku izdaju".
S druge strane, priča se i da je katarsko plaćanje gotovo milijarde dolara otkupnine bilo kap koja je prelila čašu.
Naime, prema pisanju Financial Timesa, iračka paravojna skupina Kata’eb Hezbollah, povezana s libanonskim Hezbollahom te preko njih s Iranom, otela je 26 katarskih turista u prosincu 2015. godine. Među otetima su bili i članovi katarske kraljevske obitelji, a militantni su taoce prebacili u Iran. Neki diplomati uvjereni su da je otmica bila samo jedan u nizu pokušaja ucjene Katara i njihovih saveznika u Siriji da puste na slobodu neke zarobljene borce odane sirijskom predsjedniku. Katar je na kraju platio oko 700 milijuna dolara za puštanje taoca, a platili su i Tahrir al-Shamu, kako se sada zove al-Qaidina inkarnacija u Siriji, 200 ili 300 milijuna dolara za puštanje sirijskih boraca na slobodu. Arapskim zemljama se nije nimalo svidjelo to što su Katarci platili puštanje vlastitih taoca, ali najviše im je smetalo to što je dio novca otišao u iranske džepove.
Američki predsjednik nedavno je bio u posjeti Perzijskom zaljevu gdje je i nastala ona famozna fotografija Trumpa, Sisija i Salmana s blještećom kuglom. Dogovorena je prodaja oružja, ali čini se i da je dogovorena intervencija da se Katar dovede u red. Trump je kasnije preko Twittera govorio da su ga svi upozoravali na Katarce i njihovo financiranje terorizma, a čini se da je to bila i prevaga koja je ohrabrila Saudijce na tako ekstreman potez. A doista je to ekstreman potez.
Katar ima jedan jedini kopneni granični prijelaz i to sa Saudijskom Arabijom. Zrakoplovi Qatar Airwaysa moraju prelaziti zračne prostore susjeda (čitaj: iranski zračni prostor) i bilo je samo pitanje vremena kad će im Saudijci blokirati zračni prostor budući da su regionalne aviokompanije Etihad, Emirates i druge obustavile letove prema Kataru.
AvTalk Episode 7: Understanding the Qatar 🇶🇦 flight bans & the British Airways 🔌IT meltdown and recovery.
— Flightradar24 (@flightradar24) June 10, 2017
📻
https://t.co/iPX66NtBsA pic.twitter.com/d3TPrzFq1J
Ostaje Kataru morski put, ali ni to im ne jamči da će uspjeti uvesti dovoljne količine potrepština, u prvom redu hrane. Izolirani na svom pustinjskom poluotoku, Katar bi doslovno mogao umrijeti od gladi odluče li tako njihovi susjedi. Police nekih trgovina u Dohi već su prazne jer su stanovnici navalili na kupnju namirnica kako bi stvorili zalihe.
Sada ostaje nada da će uspjeti postići bilo kakav dogovor sa susjedima, a Kuvajt se već nudi da pomognu u pregovorima, ali zasad su na milosti i nemilosti obitelji Saud koja nije poznata po velikodušnosti prema neprijateljima.
