Američki predsjednik Donald Trump u nedjelju je upozorio iranskog predsjednika Hasana Rouhanija da više ne prijeti Sjedinjenim Državama, nakon što je Iranac upozorio američkog čelnika da ne provodi neprijateljsku politiku prema Teheranu.
"Nikad više nemojte prijetiti Sjedinjenim Državama ili ćete snositi posljedice kakve su rijetki kroz povijest ranije snosili", napisao je oštro Trump na svom Twitter profilu.
Rouhani je u nedjelju rekao da je "rat s Iranom majka svih ratova", no nije odbacio mogućnost mira između dvije države.
"Mi više nismo država koja će prihvaćati vaše dementne riječi nasilja i smrti", dodao je Trump i poručio da "budu oprezni", prenosi Hina.
Eskalacija retorike između Washingtona i Teherana nastupila je nakon što je SAD započeo ofenzivu govorima i online komunikacijom kojoj je cilj poticati nemire u Iranu i natjerati tu državu da zaustavi svoj nuklearni program i podršku militantnim skupinama.
Govoreći pak na skupu pred iranskim diplomatima iranski predsjednik Hasan Rohani upozorio je Trumpa u nedjelju da "ne vuče lava za rep, jer bi mogao zažaliti", što je izazvalo Trumpovu reakciju na Twitteru. Rohani je također zaprijetio mogućnošću blokade cjelokupnog izvoza nafte iz Perzijskog zaljeva.
I dok Trump prijeti, vojni stručnjaci se ozbiljno hvataju za glavu. Tamo davne 2002. godine, dok je u Bijeloj kući sjedio George Bush, dok je invazija i okupacija Iraka bila tek ideja za razmatranje, Sjedinjene Američke Države potrošile su 250 milijuna dolara na vojnu vježbu koja je pokazala sve nedostatke američke vojne doktrine u invaziji na Irak ili Iran. Vježba pod nazivom Millenium Challenge 2002. (MC02) suprotstavila je moćnu američku mornaricu potpomognutu brojnim jedinicama kopnene vojske protiv neimenovane zemlje na Bliskom istoku u Perzijskom zaljevu. Uvriježeni je stav da je bilo riječi o Iranu.
Zapovijedanje protivničkim jedinicama preuzeo je umirovljeni general Paul Van Riper i njemu je na početku vježbe obećano da će imati veliku slobodu u raspoređivanju jedinica i napadima koje smije izvesti. Ne smijemo zaboraviti da dobar dio vježbi je upravo to, vježbanje jedinica, isprobavanje novih načina i tehnologija ratovanja u sigurnim uvjetima. Upravo zbog toga dosta često se protivnicima ograničava manevarski prostor, ali Van Riperu je rečeno da će moći pružiti otpor kakav god mu padne na pamet.
Vježba je započela ultimatumom za smjenu vodstva Van Riperove izmišljene države. General je znao da njegovo političko vodstvo to neće prihvatiti i odmah je počeo pripremati oružani odgovor na pokušaj invazije. Kad su američki ratni brodovi uplovili u Perzijski zaljev ispalio je mnoštvo jeftinih projektila na simulirane američke ratne brodove. Rezultat? Simulacija kaže da bi takav napad ubio oko 20.000 američkih mornara. Van Riperov napad je trajao manje od 10 minuta.
Kasnije je bilo mnogo izmjena u vježbi pa je sam Van Riper odustao od zapovijedanja jer su ga previše ograničavali u ratovanju.
Koliko bi takav napad bio učinkovit u stvarnoj borbi je teško za reći, ali brojni analitičari su uvjereni da Iranci nisu brojali zjake dok su Amerikanci ratovali u Iraku. Svojevremeno je jedan analitičar britkog jezika rekao da je Iran najveći pobjednik američke invazije i svrgavanja režima Saddama Husseina. Dok je Irak i danas država u rasulu, Iran je naučio gotovo sve što se može naučiti o američkim taktikama, tehnologiji i opremi. Svaki uništeni američki tenk je pokazao Irancima kako ga treba uništiti.
Ne smijemo zaboraviti ni da Iran de facto kontrolira tjesnac Hormuz gdje prolazi oko 20% sve svjetske nafte što čini oko trećinu sve nafte transportirane u tankerima. Iran posjeduje jedan od najvećih arsenala pomorskih mina i Iran relativno lako može čitav tjesnac učiniti neprolaznim još nekoliko godina. Kakav bi to utjecaj imalo na čitav svijet koji ovisi o nafti? Teško je i zamisliti, ali vjerujemo da bismo svi to itekako osjetili.
