Trumpova administracija ustraje u djelovanju na načine koji se protežu do granica zakona i američkog Ustava, pa čak ih i krše. Primjerice: ukidanje, bez odobrenja Kongresa, državnih odjela i agencija koji su osnovani na temelju zakona – uključujući nedavno Ministarstvo obrazovanja i povijesne radiodifuzne organe kao što su Glas Amerike i Radio Slobodna Azija koji su bili prokletstvo neprijateljskih autoritarnih režima poput Rusije, Kine i Irana. Zamrzavanje ili ograničavanje financiranja saveznih agencija kojima je zakonske ovlasti dodijelio Kongres. I nastavak bezrazložnog masovnog otpuštanja državnih službenika u cijeloj vladi.
Još je zlokobnije to što administracija, koja se već bori s više od 130 tužbi, sada drsko nastoji zastrašivanjem primorati na pokornost svakoga tko pokuša osporiti njezine nezakonite postupke. Trump i njegovi suradnici pozvali su na opoziv saveznog suca koji traži odgovornost za deportaciju 238 venezuelanskih državljana 15. ožujka u El Salvador koju je provela Trumpova administracija, gdje su okrutno zatvoreni u najzloglasnijem zatvoru u toj zemlji. Napadi na suca izazvali su iznimno rijedak javni ukor predsjednika Vrhovnog suda SAD-a, Johna Robertsa, koji je podsjetio administraciju da je ispravna reakcija na nepovoljne pravne presude pokretanje uobičajenog žalbenog postupka.
Trump je također izdao izvršne naredbe s ciljem uništenja tri vodeće odvjetničke tvrtke u Washingtonu zbog njihovog zastupanja osoba koje on smatra neprijateljima, a administracija napada niz drugih odvjetničkih tvrtki po ideološkim osnovama. Najjezivije od svega, Bijela kuća prošlog je tjedna izdala upozorenje svim odvjetnicima i odvjetničkim tvrtkama u zemlji da će riskirati kaznu za "neosnovana" pravna osporavanja postupaka vlade. Ova gola prijetnja osnovnoj slobodi i kamenu temeljcu američke demokracije zapanjila je pravnu zajednicu i politički establišment. Činilo se da je to potvrdilo strahove mnogih da Trump doista traži oblik autoritarne vladavine.
Trump pokušava ušutkati medije
U tijeku su i drugi napori da se ušutkaju kritičari i suzbiju neslaganja. Trump je podnio tužbe za klevetu protiv nekoliko tiskanih i televizijskih medija, a njegova administracija sada aktivno napada širok raspon sveučilišta da bi ih kaznila. Većina se istražuje zbog programa raznolikosti (DEI-ja) koji pogoduju manjinama i navodno su diskriminatorni. Sveučilište Pennsylvania kažnjeno je gubitkom gotovo 200 milijuna dolara saveznih sredstava zbog potpore transrodnim sportašima. Što se tiče akademske slobode, najviše uznemirava slučaj Sveučilišta Columbia koje se suočava s obustavom 400 milijuna dolara bespovratnih državnih potpora za istraživanja zbog optužbi za antisemitizam, koje proizlaze iz kontroverznih studentskih prosvjeda protiv izraelskog rata u Gazi.
U mnogim od ovih slučajeva obeshrabrujuće je da su žrtve taktike zastrašivanja zapravo kapitulirale pred Trumpom. Novinske organizacije pristale su platiti nagodbe umjesto da se bore protiv sumnjivih optužbi za klevetu. Jedna od napadnutih odvjetničkih tvrtki pristala je donirati 40 milijuna dolara u pravnim uslugama kako bi podržala Trumpove omiljene ciljeve. Sveučilište Columbia složilo se s nizom zahtjeva administracije koji pokrivaju njegovu praksu zapošljavanja i sigurnosti, pa čak i pitanja nastavnog plana i programa vezana uz bliskoistočne studije. Te su kapitulacije objašnjene kao nužne za opstanak napadnutih institucija, ali ipak ih uvelike osuđuju u akademskim i pravnim krugovima kao doprinos suzbijanju temeljnih sloboda i kao nešto što će vjerojatno potaknuti administraciju da intenzivira svoju kampanju zastrašivanja.
Nakon dva mjeseca od Trumpovog povratka na vlast, najviše zbunjuje dosadašnji nedostatak otpora njegovom sustavnom napadu na vladavinu prava unatoč sve većem negodovanju na lokalnoj razini. Ozračje straha očito je objašnjenje za prividnu paralizu tolikih društvenih aktera i entiteta. Zbog izvanredne brzine i agresivnosti kojom administracija napada i kažnjava svoje percipirane neprijatelje, i pojedinci (koji bi mogli biti predmetom poreznih revizija ili zlouporabe društvenih medija) i organizacije osjećaju se bespomoćno, pa se stoga umjesto borbe radije smire.
Ali vjerujem da je glavni razlog ove pasivnosti nedostatak učinkovite političke opozicije Trumpu, koja bi inače mogla pružiti pokriće i ohrabrenje institucijama civilnog društva da se odupru. Problem je očito otkriven prošlog tjedna kada je demokratsko vodstvo Senata kapituliralo pred republikanskom taktikom pritiska i prikupilo dovoljno glasova da omogući usvajanje ključnog zakona o financiranju. Senator Schumer, vođa manjine, objasnio je da se bojao da bi Trump okrivio demokrate za blokadu vlade i iskoristio kaos zatvaranja kako bi nepopravljivo naštetio saveznim agencijama i službama.
Demoralizirani demokrati
Schumerova odluka bila je demoralizirajuća za demokrate, koji očajnički žele da se njihovi čelnici počinju boriti i zauzimati za posebna prava Kongresa koja Trump uzurpira. Ali Schumer je pokleknuo pred stvarnošću da njegova stranka ima malo moći, ne samo zbog svoje manjinske pozicije u Kongresu, već i zato što gotovo da nema republikanaca s kojima bi mogli udružiti snage kako bi izvršili stvarni pritisak na Trumpa. Jedna od rijetkih republikanskih političarki koja se usudila kritizirati administraciju, senatorica Lisa Murkowski s Aljaske, nedavno je objasnila sveprisutnu klimu straha koja je ušutkala njezine stranačke kolege: "Zato svi... šute jer se boje da ne izgube položaj. Izgubit će na predizborima. Prozvat će ih u medijima."
Ono na što je Murkowski mislila jest opipljiv strah među Republikancima da će protivljenje Trumpu izložiti ih nemilosrdnim napadima putem društvenih mreža i neizbježnoj prijetnji republikanskog izazivača na sljedećim izborima – prijetnje koje je Elon Musk (čijih je 250 milijuna dolara uloženih u političko oglašavanje za Trumpa možda osiguralo njegovu pobjedu 2024.) eksplicitno iznio. Republikanci koji privatno mogu biti zgroženi Trumpovim nepromišljenim politikama također su zabrinuti da bi iznošenje protivljenja moglo izložiti njih i njihove obitelji nasilju.
Činjenica je da je republikansko biračko tijelo – koje živi u desničarskom medijskom svemiru koji obasipa Trumpa obožavanjem – uglavnom oduševljeno uništavanjem savezne birokracije od strane administracije, koju smatraju napuhanom i čak odvratnom. Ova osnovna politička činjenica vjerojatno se neće promijeniti sve dok državne usluge, o kojima oni i svi Amerikanci ovise, ne počnu zakazivati ili dok ekonomija ne zapadne u recesiju izazvanu Trumpom – što bi na kraju moglo potaknuti prosvjedni pokret koji bi Trump mogao spremno dočekati represijom.
U međuvremenu će zakonodavna grana vlasti ostati tiha, a samo bi sudovi mogli stati na put predsjedniku. Hoće li on poštovati njihove presude pitanje je koje proganja sve koji brinu o sudbini američke demokracije.
