Priznajem, podcijenio sam snagu Trumpova ukrajinskog skandala. Afera koja trese Washington prometnula se pravu, punokrvnu, političku krizu. Nisam prepoznao da će Kongres formalno pokrenuti postupak opoziva predsjednika Trumpa jer se čelnica Demokrata, barem dosad, snažno protivila takvoj mogućnosti.
Tvrdila je da o Trumpovoj sudbini trebaju odlučiti glasači na izborima 2020. Na moje iznenađenje, Bijela kuća, možda i sasvim budalasto, objavila je “sirovi” transkript Trumpova telefonskog razgovora od 25. srpnja s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim i predala Kongresu predstavku “zviždača” protiv predsjednika Trumpa.
Do tada je već Pelosi donijela odluku o monumentalnoj promjeni smjera političke strategije najavivši pokretanje istrage o opozivu. Demokrati u Kongresu tvrde da je Trump ucijenio Zelenskog kako bi ga učinio dijelom političke akcije protiv Joea Bidena, bivšeg Obamina potpredsjednika, a sad najozbiljnijeg Trumpova suparnika na izborima 2020.
Rezultat svega toga je činjenica da smo, kako se čini, na kursu vjerojatno uspješne procedure opoziva sadašnjeg predsjednika u Zastupničkom domu Kongresa i kasnijeg suđenja u Gornjem domu (Senatu), koji bi mogao, potencijalno, završiti presudom za Trumpa i smjenom s funkcije predsjednika SAD-a. Optužujuće, osnovne činjenice ove afere nisu upitne. Predsjednik Trump i njegovi suradnici pritisli su Ukrajinu sirovom silom.
Zadržali su dragocjenu vojnu pomoć za Kijev i uvjetovali bilateralni susret dvojice predsjednika potpunom suradnjom Zelenskog. Cilj snažnog pritiska nije bio samo taj da ukrajinska strana isporuči politički štetne dokaze protiv Bidena i njegova sina, nego, na bilo koji način, potvrde bizarnu teoriju urote po kojoj se je Ukrajina, a ne Rusija, umiješala u predsjedničke izbore 2016., i to na strani Hillary Clinton.
Sve to unatoč službenom zaključku obavještajne zajednice SAD-a da se Rusija miješala u predsjedničke izbore 2016. sa specifičnom namjerom izbora Donalda Trumpa. Stoga ovaj ukrajinski skandal ima jasne korijene u Trumpovoj strategiji reizbora 2020. Prije svega, da ugrozi zasad najjačeg protukandidata Joea Bidena i potkopa poznati opće prihvaćeni narativ o miješanju Rusije u američke predsjedničke izbore.
Budući da su potvrđene glavne činjenice ovoga slučaja, predsjednikova obrana se koncentrirala na njihovo tumačenje, a ne poricanje. Trump, dakle, kaže: “Da, ja sam to učinio, ali to je bilo sasvim normalno, zakonito i može se reći obranjivo”. Smješta motive svojega postupanja u zakonske okvire borbe protiv korupcije.
U jasnom naporu da svoje ponašanje prikaže prihvatljivim i samorazumljivim, javno je poticao i druge države, primjerice Kinu, da istraži navodne Bidenove koruptivne aktivnosti. Na podsvjesnoj razini oni koji brane ove Trumpove postupke kažu da su, bez obzira na to koliko su upitni, još unutar prihvatljivih normi. I politika je, sad se najbolje vidi, prljavi posao i nema ničega u predsjednikovim postupcima što bi opravdalo nesvakidašnji i pretjerani postupak njegova opoziva.
Iz svega gore napisanog izvire glavni kontraargument koji sad nude Republikanci. Opoziv je, zapravo, pokušaj puča protiv Trumpa. Udar koji demokrati planiraju još od trenutka kad je Trump izabran za predsjednika kako bi preokrenuli rezultate izbora iz 2016. Ovo je, naravno, uglavnom neistina.
Ali je istodobno moćni argument kod Trumpove glasačke baze i većine republikanaca. Posljednja ispitivanja javnog mijenja pokazuju rast podrške opozivu predsjednika. Republikanci se rezolutno tome opiru. Ovo bi Trumpu trebalo biti jamstvo da će relativno lagano preživjeti postupak opoziva u Senatu jer bi se, za valjanu odluku njegova smjenjivanja, demokratima trebalo pridružiti i 20 republikanaca iz Gornjeg doma Kongresa.
Čudno je to, ali sve što Trump trenutačno radi ne izgleda kao ponašanje samouvjerene osobe. Naprotiv, kao da je u panici. Što je razlog? Postupak opoziva može krenuti u nepredviđenim smjerovima. Njegova smjena iz Bijele kuće nije izvjesna sudeći prema dostupnim dokazima. Ali očito ima razloga za strah od novih skandala i otkrića koja nisu dobra po njega. Štoviše, dok ovo pišem, pojavljuju se vijesti o novim zviždačima.
No Trump se najviše boji “svojih” republikanaca u Senatu. Oni se skoro svi zaklinju u njega. Ako bi mu se suprotstavili, to bi za njih bio osobni politički armagedon s obzirom na Trumpovu popularnost kod republikanskih birača. No predsjednik Trump negdje duboko u sebi zna da ga svi oni, zapravo, preziru i užasava se pomisli što bi mu mogli učiniti ako dođu u poziciju da odlučuju o njegovoj sudbini.
Iz tog razloga predsjednikova retorika je poremećena i zato spominje građanski rat te ohrabruje nasilje naspram onih koji ga optužuju ili su protiv njega.
Zato nije slučajno što je tako divljački napao Mitta Romneya, jedinog republikanskog senatora koji ga se usudio kritizirati oko Ukrajine. Zanimljivo, napravio je i korak dalje kad je u cijeli skandal upleo i potpredsjednika Pencea, jasna i izravna poruka republikanskim senatorima koji ga drže mogućom alternacijom Trumpu u Bijeloj kući.
Rana predviđanja: ovo će biti relativno brz postupak jer šefica Kongresa želi sve završiti prije pravog ulaska u predsjedničku izbornu utrku, početkom 2020.
Joe Biden će biti politički ranjen razotkrivanjem uloge svojega sina u poslovnim aranžmanima u Ukrajini. Trump će, kako sad stoje stvari, preživjeti, no njegovi će izgledi za reizbor i još jedan mandat biti ugroženi. I sve se može dogoditi. A predsjednik Trump to zna bolje od ikoga.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Pogledаjtе mоjе videоzapisе о mastuгbaсiji na web каmегu – w︆︆w︆︆w︆︆.︆︆f︆︆ck69︆︆.︆︆site
adio deda