Kada je po drugi put stigao u Ovalni ured, Donald Trump je za razliku od prethodne administracije i Bruxellesa, krivca za rusku invaziju tražio svugdje samo ne u Moskvi. Rafalno paljbom je sasuo po Volodimiru Zelenskom, Joeu Bidenu i EU te ih optužio da su isprovocirali Vladimira Putina i da je on bio predsjednik nikada ne bi došlo do rata. Kulminacija sukoba sa starim saveznicima koja se projicirala kroz tirade na Truth Socialu, govoru JD Vancea na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu te prijetnjama da SAD neće braniti NATO članice koje ne izdvajaju dovoljno za obranu, dogodila se 28. veljače 2025., kada su Trump, Vance i Marco Rubio rešetali Zelenskog pred kamerama u Bijeloj kući koje su sve prenosile uživo.
Trump pod svaku mjeru želi otrgnuti Putina iz kineskog zagrljaja u koji su ih gurnule zapadne sankcije i međunarodna, kulturološka, politička i sportska izolacija. Trump je bio spreman na sve, uključujući velike teritorijalne ustupke (Krim je Ruski, to je gotova stvar). Međutim, dok je napadao Zelenskog i dodvoravao se Putinu, Moskva je cijelo vrijeme ignorirala SAD i nastavila uzimati dio po dio ukrajinskog teritorija. Izgleda da je i Trumpu prekipjelo jer se sve češće spominje implementacija paketa sankcija na kojima inzistira republikanski senator Lindsey Graham. Stameni temelj u ekonomskom ratu s Moskvom mogao bi biti američki ministar financija Scott Bessent.
Kao vješt operater s Wall Streeta, ključna je figura Trumpova trgovinskog rata s Kinom. U travnju je Bessent otkrio da su on i Trump skovali plan protiv Kine te da je “siguran” kako će trgovinski rat znatno više pogoditi Kinu nego SAD: Pokazali su svijetu da su negativci. Kina je na kraju pristala na dogovor s Trumpovom administracijom, ali Bijela kuća nastavila je vršiti pritisak, između ostalog kroz novi trgovinski sporazum s Vijetnamom. Čini se da je snažan ekonomski pritisak bio dovoljan da Peking sjedne za stol.
Sa Sorošem srušio banku
Bessent je osigurao praksu kod Jima Rogersa nakon što ga je upoznao na događaju u Yale Career Centeru. Nakon diplome, Bessent je radio u Brown Brothers Harriman, a zatim za Jima Chanosa u Kynikos Associates. Godine 1991. pridružio se Soros Fund Managementu (SFM), gdje je na kraju postao voditelj londonske poslovnice. Godine 1992. Bessent je bio vodeći član tima čija je oklada na pad britanske funte tijekom tzv. Crne srijede donijela firmi više od milijardu dolara. Neki izvori, poput Forbesa, opisuju Bessenta kao „protegéa“ Georgea Sorosa, osnivača SFM-a.
Crna srijeda, ili kriza funte iz 1992. godine, bila je financijska kriza koja se dogodila 16. rujna 1992. godine kada je britanska vlada bila prisiljena povući funtu iz (prvog) Europskog mehanizma tečaja (ERM I), nakon neuspjelog pokušaja da održi tečaj iznad donje granice potrebne za sudjelovanje u ERM-u.
Europski mehanizam tečaja, ili ERM, bio je monetarni sustav uspostavljen 1979. godine s ciljem stabilizacije tečajeva europskih valuta i pripreme za eventualno uvođenje zajedničke valute, eura. Ujedinjeno Kraljevstvo odbilo je u početku pristupiti ERM-u je je željelo neovisnu monetarnu politiku. Međutim, 1990. godine, pod vodstvom premijerke Margaret Thatcher, Ujedinjeno Kraljevstvo odlučilo je pristupiti ERM-u kao dio svoje predanosti europskom integracijskom procesu. Britanija je očekivala da će članstvom u ERM-u imati koristi od nižih kamata, niže inflacije i jače valute.
No, odluka o ulasku u ERM nije prošla bez problema. Pristupila je po visokom tečaju od 2,95 njemačkih maraka za funtu, što je učinilo njezin izvoz manje konkurentnim i naštetilo gospodarskom rastu. George Soros kritizirao je postupke Bank of England, ali nije bio jedini koji je kladio protiv funte. Iako je na početku tiho stjecao pozicije protiv funte, ukupno oko milijardu dolara, ubrzo je postao otvoreniji u svojim procjenama. Soros je koristio svoj hedge fond Quantum Fund kako bi posudio milijarde funti od različitih banaka i prodao ih za druge valute, poput njemačkih maraka ili američkih dolara.
To je stvorilo ogromnu potražnju za drugim valutama i veliku ponudu funti na tržištu, što je spustilo vrijednost funte. Soros je također koristio derivate, poput opcija i futures ugovora, kako bi povećao svoje oklade i polugu. U rušenju mu je pomogao i Scott Bessent koji bi sada mogao pokrenuti carinski rat s Rusijom kao što ga vodi s Kinom.
Carine ruskim kupcima
Predloženi zakon omogućio bi SAD-u da uvede carine od 500 posto svim državama koje kupuju rusku naftu i plin, od čega Rusija financira 'specijalnu operaciju' u Ukrajini.Predloženi zakon, Zakon o sankcijama Rusiji iz 2025. godine, uključuje kontroverzni članak kojim se predviđa uvođenje carine od 500 % na uvoz iz zemalja poput Indije i Kine koje nastavljaju kupovati ruske energetske proizvode. Po tom zakonu, svaka zemlja koja posluje s Rusijom u određenim sektorima bila bi pogođena carinama od 500 posto na sve proizvode i usluge koje izvozi u SAD, de facto potpuni embargo na ruske trgovinske partnere, piše Telegraph.
