Ujutro sam, na najtopliji dan ove godine, bila na pregledu u skučenom bolničkom sobičku. U čekaonici nije bilo klima-uređaja niti dovoljno stolaca za sve pacijente. Unatoč terminima pregleda, čekalo se dugo.
Ordinacija nije imala više od sedam, osam kvadrata, u njoj satima rade liječnica i dvije medicinske sestre. Nemaju klima-uređaj, tek nekoliko minijaturnih prozorčića na "kip". Prostorija je trebala biti spremište, postala je ordinacija, za ženske pacijente. Liječnica se ispričava na visokoj temperaturi unutra, divna je, ljubazna, draga. Specijalizirala je medicinu, sad se ovdje topi. Pada mi na pamet pozvati ministricu zdravstva da svrati, ali ona ne ide po bolnicama, nikad se nije naručila na pregled.
Popodne sam otišla na manikuru. Kozmetički je salon bio prostran, ogroman i rashlađen, unutra je svirala ugodna glazba i svaka je žena imala svoju fotelju. Bolnice trebaju barem iste uvjete.
