"Kad je nakon primljene informacije šef SIS-a vozilom putovao kroz srednju Bosnu, naišao je na cestovnu kontrolu Unprofora. On je to protumačio da njega traže jer ga žele uhititi. Napustio je vozilo i pješice pobjegao kroz kukuruz i šumu te okolnim putevima došao na jedno skrovito mjesto. Odmah sljedeći dan četvorica ključnih ljudi nestaju s područja srednje Bosne, i to: šef SIS-a i njegov zamjenik, zapovjednik vojne policije i njegov zamjenik. Na mjesto šefa SIS-a dolazi osoba koja nije ratovala u srednjoj Bosni i koja osobno nije opterećena", otkrio je Nobilo kako je SIS dalje nastavio surađivati odlično, s mlađim, fleksibilnijim, neopterećenim hrvatskim službenikom koji ih je vodio.
Ostalo je poznato. Nobilo je otkrio da su i u HV-u i u HVO-u nad vojnom policijom postojale dvije linije zapovijedanja, da je ona druga išla do ministra obrane, a ne do Glavnog stožera.
"Upravo te jedinice, kojima su zapovijedali političari, često su činile zločine", pojasnio je čiji je bio zločin za koji je bio optužen Blaškić.
To su već bile opasne stvari i po njega, Nobila. Posebno zato što je Franjo Tuđman bio sve bolesniji, više nije kontrolirao stvari. HIS je u jednom trenutku istisnuo SIS iz Haaga, što je značilo da je Nobilo lakše otkrivao što ga je zanimalo.
"Nije nevažno da je Josip Perković bio savjetnik šefa HIS-a Miroslava Šeparovića", natuknuo je ulogu svojega klijenta iz Münchena u pravosudnoj pobjedi Nobila i Blaškića.
To je značilo da je Nobilo otkrivao sve više vrlo gadnih stvari oko rata u BiH i nekih ljudi iz SIS-a, a to je imalo cijenu:
"Jednog dana, nakon suđenja, pozvala me tajnica ICTY-ja i kratko rekla: 'Više zapadnih obavještajnih službi posjeduje informaciju da se priprema vaše ubojstvo. Nizozemska policija vam daje 24-satnu zaštitu'. I zaista, od tada je pred mojom kućom u Den Haagu dežurao policijski automobil i policajci su me diskretno pratili. Naglasili su da se u BiH i Hrvatskoj moram snaći sam".
Zanimljivo je da ga je vrlo brzo nakon tog razgovora u Haagu nazvao Perković iz Zagreba.
"Rekao mi je samo da u subotu, kad sletim u Zagreb, ne izlazim iz aerodromske zgrade dok njega ne vidim", otkrio je Nobilo.
Razlog je bio taj što je skupina ljudi iz paradržavne Herceg-Bosne od određenih kriminalnih šefova u Zagrebu zatražila Nobilovo ubojstvo. Sastanak su održali u Hotelu Esplanade. Zagrebačko podzemlje je to odbilo, unatoč ponuđenom novcu, a na sastanku se zatekao i izvjesni Perkovićev informant i sve to čuo. Dio onoga što je znao o tome, Nobilo je ugurao u kaznenu prijavu, udario to medijima i tek tad su naručitelji njegova ubojstva odustali. Za konačno oslobađanje Blaškića bilo mu je potrebno još i to da mu novi predsjednik RH Stjepan Mesić otvori Tuđmanove arhive te je tako i bilo.
Nekoliko godina poslije i Nobilo sad brani Josipa Perkovića na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu. Objasnio je optužnicu, objasnio je što smatra da su zablude optužnice, kroz cijelu knjigu provlači motiv iza takvog postupanja njemačkog pravosuđa, te detaljno objašnjava kakvu je strategiju obrane složio. Od nekoliko ključnih trenutaka najvažniji je ipak bio onaj s ključem tiskare Krunoslava Pratesa za koji je Prates rekao da je duplikat predao Perkoviću u Luksemburgu.
Ubojice su ubrzo, imajući ključ, kako je sad ispalo, ušli u tiskaru onoga dana 1983., sačekali Stjepana Đurekovića te ga tamo umlatili i ustrijelili. Po toj logici, jasno je da bi Perković bio taj koji je ubojicama predao ključ, a onda iz toga proizlazi sve ostalo. Nobilo, međutim, prvi trag ključa pronalazi tek 1992. U jednom beogradskom listu.
"Priča o ključu se temelji na članku u Dugi, koji je nastao na osnovi informacije KOS-ova agenta S-3. Bože Vukušić uzima taj članak i preko svog 'oficira za vezu', policajca Thomasa Baumgärtnera, dostavlja članak moguće preko BND-a ili BfV-a bavarskoj policiji. Članak je sadržavao priču o tome da je Prates dao Perkoviću ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković. Stvoren je specijalni tim prikrivenih istražitelja koji su se, ponovit ću to, Pratesu predstavili kao izdavači knjige, spremni objaviti njegovu životnu špijunsku priču. Prema svjedočenju Krunoslava Pratesa, prikriveni istražitelji, koji su se predstavljali kao lektori knjiga, pa su čak i organizirali urede izdavačkog poduzeća u kojemu su navodno radili, bili su nezadovoljni Pratesovom pričom, govorili su da neće biti ništa od knjige jer nema krvi. Da je potrebno stvoriti priču 'a la James Bond' želi li da se knjiga prodaje", naveo je Nobilo.
I doista, na sudu je svjedočio Udo Hellwag, policajac koji je bio šef prikrivenim istražiteljima. Rekli su mu da mu za knjigu o njegovu radu za Udbu nude 80.000 eura. Hellwag je na sudu rekao i to da je svojim ljudima izričito naredio da ga ne usmjeravaju, nego da dođu do istine. Oni su mu potom rekli da je vrijednost knjige isključivo u tome da ništa nije izmišljeno. I tako su porazgovarali i snimali ga od studenog 2004. do lipnja 2005.
"Na pitanje je li Prates bio motiviran da napiše uzbudljivi tekst, Hellwag odgovara da je po onome što su mu istražitelji prenijeli Prates bio zainteresiran da napiše takvu knjigu. Provjeravali su na Googleu (plagiarism cheker) je li Prates autentičan ili je prepisivao. Muku je mučio s autentičnim iskazima. Nismo napredovali kao što smo htjeli. Pratesu smo izvlačili riječi iz usta. Sama kvaliteta teksta bila je razočaravajuća. Sudac kaže da je upoznao Pratesa i da njemu doista treba vaditi riječi iz usta. Hellwag svedoči kako su mu obećavali velike finacijske dobitke i automobile do kojih bi mogao doći kroz pisanje knjiga", prenio je Helwagovo svjedočenje Nobilo.
Prates je na kraju završio na sudu i dobio doživotnu zbog uloge u ubojstvu Đurekovića. To u Njemačkoj, doduše, znači 15 godina zatvora. Zbog toga je, svjedočio je Prates, plasirao priču o ključu, koju je "prethodno pročitao u u nekim srpskim novinama", koje su citirale Branka Traživuka.
"Traživuk je bio Perkovićev zamjenik, kojeg je u Hrvatskoj uhapsila hrvatska sigurnosna služba pod optužbom da je radio za JNA. Traživuk je u novinama opisao da je s Perkovićem bio u Luxembourgu i da je Perković tu preuzeo ključ. Nakon što je tu priču izrekao, Pratesa hapsi njemačka policija. Prates je ponovio kako je Perkoviću 2-3 mjeseca prije ubojstva dao ključ. Međutim, odmah je istražiteljima rekao da je nakon toga zamijenio bravu na garaži, jer je to od njega tražio Đureković. Razlog je bio taj što je ključ garaže tijekom procesa tiskanja Đurekovićeve knjige prošao kroz puno ruku. Svjedočeći na suđenju Perkoviću, Krunoslav Prates opozvao je sve svoje ranije izjave koje je davao kao okrivljenik. Naveo je da nikakav ključ nije dao Perkoviću. Da su ga na tu izjavu potaknuli prikriveni istražitelji kako bi knjiga bila napetija. Kad su ga uhitili, da mu je njegov tadašnji odvjetnik Rosebrock sugerirao da ne mijenja izjavu prikrivenim istražiteljima jer da mu nitko više ništa neće vjerovati. Zato je tu priču o ključu ponovio kod prvog ispitivanja. Smatrao je da mu to neće štetiti, jer je i tako promijenio bravu na garaži neposredno prije Đurekovićeva ubojstva. U sudnici šok", napisao je Nobilo.
Sudac Manfred Dauster na to je "doslovce eksplodirao". Počeo je vikati, prijetio je Pratesu da će mu suditi zbog lažnog iskaza. Državni odvjetnik se pridružio i prijetio Pratesu da nikad neće izaći iz zatvora. Pa još kad je ispalo da je po jednoj verziji Pratesa ključ Perkoviću dao još 1981., kako bi SDS-ovi agenti mogli njuškati po tiskari kad im zatreba, što je bio šokantno čest slučaj s hrvatskom političkom emigracijom, ne čak samo ekstremnom.
Ono što je suca Daustera posebno zaboljelo bilo je to što je upravo on Pratesa osudio na osnovi tog ključa te je sad na tome nastavio graditi i drugi slučaj. Pratesov odvjetnik Zogellman na suđenju Perkoviću to mu je spočitnuo i time ga je ubo ravno u srce. Kako ćemo vidjeti, Dausteru to nije bila i jedina eksplozija emocija. U njegovoj sudnici je i inače znalo biti jako glasno.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Šporka politika...
perkovićje bio u hdzu