Kontroverznom milijarderu mnogi spočitavaju njegov način zarade novca, a pogotovo napad na britansku funtu 1992. godine dok je britansko gospodarstvo bilo u krizi. Napadao je tečaj funte i kada je tamošnja centralna banka odustala od zaštite tečaja, gospodarstvo je ozbiljno poljuljano, mnoštvo ljudi je ostalo bez posla, a Soros je zaradio, po nekim pričama, i milijardu dolara. Kasnije je isto to radio Tajlandu i zaradio basnoslovne svote novca, a pokušao je i Hong Kongu. Jedna prihvaćena teorija kaže da su njegovi napadi na valute istočne Azije gotovo uništili tamošnja gospodarstva i čitavu regiju gurnuli u duboku ekonomsku krizu.
"Postoji razlika između mog angažmana na tržištima, gdje je moj jedini interes da pobijedim i zaradim novac, i mog političkog angažmana, gdje stojim za ono za što uistinu vjerujem", rekao je Soros NY Timesu pojašnjavajući tu očitu dihotomiju.
I to je komentar koji dira u samu srž zagonetke pod imenom Soros. Čak i ako se prizna da su političari u konačnici krivi za nejednakost primanja što je potaknulo mnoge antiglobalizacijske pokrete, financijski sektor ima važnu ulogu u produbljenju razlika. Titani poput Sorosa su najvidljiviji primjer upravo tog sektora. I dok je Soros pisao vrlo iskreno i uvjerljivo o zamkama nereguliranog kapitalizma - najistaknutije u eseju iz 1997., kasnije proširenog u knjigu pod nazivom "Kriza globalnog kapitalizma" u kojoj je priznao destabilizirajući učinak financijskih tržišta - nije postao ništa manje simbolom kapitalizma. Kad ga malo pritisnu novinarska pitanja, on će reći da su napadi na valute bili neizbježni. Da nije on, našao bi se netko drugo. To je neupitna istina (i zapravo, njegov fond Quantum nije bio jedini hedge fond koji je napao te valute). Ali nije osobito zadovoljavajući odgovor, a zasigurno ne nakon velike recesije, u kojem su investicijske banke i hedge fondovi igrali veliku destruktivnu ulogu. Industrija koja ga je učinila milijarderom značajno je pridonijela okolnostima koje sada ugrožavaju ono što je Soros kao filantrop pokušao postići.
Kazao je kako je demokracija u nevolji, jer je u mnogim zemljama postala sklerotična, nedovoljno odgovarajući na potrebe javnosti. "Demokracija se gubi", rekao je. Iliberalna demokracija, takva kakvu je Orban oblikovao u Mađarskoj, pokazuje se kao "djelotvornija", barem za sada. Novi autokrati su pokazali da su osobito lukavi u napadima na aktiviste kao sredstvo konsolidacije njihove moći. "To je manje abrazivni način ostvarivanja kontrole nego ubijanje ljudi koji se ne slažu s njima", rekao je Soros.
Jasno mu je da je njegov mentor Karl Popper napravio jednu kritičku pogrešku. U demokratskom društvu, politici nije konačni zadatak otkrivanje istine; politici je svrha dolazak na vlast i držanje vlasti i manipuliranje javnim osjećajem da bi se to moglo učiniti. "Bio je filozof znanosti, a znanost je potraga za stvarnosti", rekao je Soros. "Nije razumio politiku. U politici se manipulira istinom, a ne otkriva."
Steinberger ga je pitao što je Popper, koji je umro 1994. godine, mislio o Sorosevoj političkoj filantropiji. "Bio je vrlo suosjećajan, što znači da me nije ozbiljno shvatio", rekao je Soros smijući se. "Ne mislim da bi Popper bio tako sretan mojim stavovimam, jer sam kritičan prema njemu."
Govorio je Soros i svom bogatstvu i prilikama koje mu je dalo. "Za mene, novac predstavlja slobodu, a ne moć", rekao je. Dugi niz godina mu je novac davao slobodu da kaže i misli što želi te da ga nije briga što će drugi reći ili misliti o njemu. Ali je priznao da se počeo brinuti. "Postao sam malo zabrinutiji za moju sliku u javnosti, jer je uznemirujuće da te laži postoje", rekao je, navodeći primjer gluimice Roseanne Barr. Ona je relativno nedavno rekla da je Soros bio nacistički suradnik u rodnoj Mađarskoj tijekom Drugog svjetskog rata. Također je priznao da je postao predodređen za ulogu negativca tolikim ljudima širom svijeta što mu nije pretjerano ugodno. "Nisam sretan što imam tolike neprijatelje", rekao je. "Volio bih da imam još prijatelja."
