Katy Clark je postala politička tajnica, trockist Andrew Fisher pomoćnik. Clark je započela kaos u uredu s kašnjenjima sastanaka. Milne je shvatio da je Corbyn tip čovjeka koji mijenja mišljenje u ovisnosti o tome s kime je posljednjim razgovarao, da nije kadar voditi sastanak bez da mu netko nije jasno rekao što da radi. U međuvremenu se nastavljala bezobzirna kampanja protiv njegovih neprijatelja. Milne i ostali "anonimno" su brifirali društvene mreže kako bi udarili po svima koji su ustajali protiv njih.
Bez lidera i ideologije mnogi parlamentarci su pali pred laburističkim udarnim trupama, koje je vodio Lansman. Tvrdio je da kontrolira 90.000 ljudi diljem zemlje. Govorio je o stalnoj mobilizaciji u obrani Corbyna. Kako bi iskorijenili nepoćudne, početkom 2016. složili su "listu lojalnosti", klasificirajući parlamentarce Laburista u pet kategorija, od "jezgre" do "neprijateljskih". Na listi je bilo samo 17 potpunih lojalista, među kojima McDonnell i Abbott.
Svaki Židov parlamentarac bio je ili "neprijateljski" ili "negativan", uključujući i Eda Milibanda. Chuku Umunnu opisali su kao "neprijateljskog" i "politički ne-crnog". Istodobno je Corbyn, u javnosti, svojim parlamentarcima zapovjedio da prestanu s javnim blaćenjem i anonimnim pismima. Do ljeta 2016. njegovi su se ljudi suočili protiv 172 pobunjena parlamentarca, i to po Twitteru, prijetnje uklanjanjem, nasiljem, ponekad čak i prijetnjama ubojstvom.
Mnogi se parlamentarci nisu usuđivali izaći iz ureda. Koristili su taktike da ih stotine dolaze na godišnje sastanke ogranaka stranke i onda utječu na izabiranje svojih ljudi. Angela Eagle dobila je ciglu u prozor. Ona je otvoreno optužila Corbyna da je dopustio razvoj kulture zlostavljanja. Ben Bradshaw ga je optužio kao "razornu kombinaciju nesposobnosti, prijevara i prijetnja". Bilo je toga puno, a ipak, na stranačkim izborima Corbyn je dobio 61,8 posto, još i više nego ranije. A jednom prilikom kad je Umunna bio na televiziji, kao stranačka zvijezda u usponu, McDonnell je komentirao: "Nema posla za izdajnike."
Oni su, nadalje, na udar uzeli 50 laburističkih parlamentaraca zato što su u svojim kampanjama propustili hvaliti Corbyna, u hladnom staljinističkom duhu. Lucianu Berger su pozvali da se ide ispričati Corbynu, a ona je bila na porodiljnom. Mnoge parlamentarke su se žalile da ih maltretiraju s ljevice. Corbynovi ljudi u lokalnim ograncima dobili su zadatak da obezvlaste vijećnike Tonyja Blaira.
Tako su došli do Corbynove baze, do Haringeyja, gdje su tražili od umjerenih da se povinuju onome što su nazvali "demokratskom ocjenom". Claire Kober, popularna u okrugu, dala je ostavku nakon deset godina, umorna od antisemitizma i mizoginije. Richard Horton se požalio da agresivni marksisti uništavaju njegovo mentalno zdravlje i mir njegove obitelji, pa je također otišao.
Kratko nakon što ga je napustila prva supruga Jane Chapman, dogodila se anegdota u kojoj je Corbyn, usred dijeljenja letaka jednog dana, pozvao svoje suradnike Keitha Venessa i Stevea Hulla da odu do njegovog stana kako bi donijeli još letaka. Odveo ih je u svoj stan, da bi oni tamo na njegovom krevetu naišli na golu ženu, Diane Abbott.
"On je htio da je vidimo u njegovom krevetu. A ona je bila u šoku kad smo ušli", prisjećao se Veness.
Ona je bila aktivistkinja tijekom studija, potom je postala novinarka, a između njih je puklo jer je htjela obitelj i djecu, što Corbyn nije htio.
Jane Chapman je, pak, pričala da su njeni roditelji, torijevci, bili nezadovoljni što se udala za neobrazovanog sitnog sindikalnog vođu, a da je njena majka bila nezadovoljna time što se oženio "alfa ženom", smatrajući da nije dobro da u braku ima takvu konkurenciju. U četiri godine braka najviše ju je iznenadilo to što on nije pročitao niti jednu jedinu knjigu.
Ispalo je i to da je odrastao u relativno otmjenoj kući s pet spavaonica iz 17. stoljeća, da mu otac nikada nije pomišljao ići u Španjolski građanski rat, kako je tvrdio, da o financijama i ekonomiji nije imao pojma. Ipak, nikada nije ciljao na raskoš, na veći stan, na bolji auto. Vratio bi se kući, otvorio limenku s grahom i rekao da je on zadovoljan. Povremeno bi se kući vratio sa sastanka u lokalnom ogranku Laburističke stranke, pijan pjevajući s prijateljima pjesme IRA-e.
I dok mu je supruga bivala doma sama s njihovim psom i njihovim mačkom, on je bio po sastancima sa svojom ekipom. Putovanje po Europi ispostavilo se da je po njegovom guštu ako je na motociklu, s noćenjima u šatoru, hranjenjem iz limenki s malog plamenika. Nikada nije pričao o muzici, književnosti, filozofiji, seksu, samo o klasama. Kada je bio u braku s Claudiom, dok je bila pred porodom njihovog trećeg djeteta, odjednom je Corbyn izašao do telefona i nazvao Keitha Venessa. Rekao mu je da je jako zabrinut: "Nismo postavili onaj plakat o Sjevernoj Irskoj."
"Zar nemaš nečega ozbiljnijeg za baviti se?"; pitao ga je.
"Što?"
"Upravo ćeš postati otac. Nikada nisam čuo da je itko izgubio izbore zato što je zaboravio neki plakat", objasnio mu je Veness.
Brak s Claudiom Bracchittom trajao je deset godina. Rekla je da je braku presudilo, ne kao što je on tvrdio razlika u političkim stavovima oko toga u koju školu da pošalju sina, nego zato što je bio financijski sasvim nesposoban razmišljati, što je zanemarivao obitelj, živio neodgovorno i što je mrzio žene. Pričao je prijateljima da "ima sve te dugove", a da mu "nije jasno odakle". Bio je pred bankrotom, dugovao je banci 30.000 funti, što bi danas bilo kao 60.000, a godišnja plaća mu je bila 43.000 funti.
Claudia s troje sinova često je jedva uspijevala prikupiti novac za hranu. Glavni uzrok dugova bio je Društveni centar Red Rose u Hollowayu, bar s plesnim podijem u prizemlju zgrade, što je on otvorio kako bi ispunio obećanje pred izbore. Na kraju je plaćao najam prostora iz svog džepa. Zaposlenike nije dovoljno cijenio, nije ih dovoljno plaćao. Govorili su mu da nema sredstava za to što radi, ali ih on nije slušao. A Claudiji, koja je sve to trpjela, to je sve teže padalo.
Ispalo je da on nosi iz godine u godinu uvijek istu, pohabanu odjeću, da jede istu konzerviranu hranu, da se drži istih onih dogmatskih političkih stavova što ih je usvojio kao tinejdžer. Oni koji su ga slijedili nefleksibilnost su tumačili kao dokaz integriteta, oni drugi su to tumačili kao posljedicu manjka inteligencije, obrazovanja i pogrešaka u cijenjenju drugih. Primjerice, jednom prilikom dogovorio se da Claudia s troje djece dođe do njega u Westminster, za dva sata, a kada su došli, on se nije pojavljivao. Stranački kolega Tony Banks krenuo je s njom tražiti ga i pronašao ga u sobi odbora.
"Bolje idi kući i brini o djeci", rekao joj je, ničim pokazujući da je uzdrman time što je ostavio obitelj čekati.
Na kraju su se njegovi dugovi tako nagomilali da su morali prodati kuću i kupiti puno manju, u puno gorem kvartu. Veza između njih je već pukla i dok je ona živjela u prizemlju s djecom, on je živio u podrumu u koji je dovodio mnoge mlade žene.
Nadalje, Corbyn je vegetarijanac otkako je svjedočio tretmanu životinja na farmu u Shropshireu kao dječak. A onda, kada je s Claudiom bio na Kubi u službenom posjetu i završio na večeri s Fidelom Castrom, koji ga je pozdravio kao "prijateljem od povjerenja u borbi protiv američkog imperijalizma", te kad je vidio da Castro jede meso, na meso se bacio i Corbyn.
Corbyn je s odobravanjem dočekao odluku Davida Camerona o referendumu, jer to je odgovaralo njegovom stavu prema EU još odavna. Vjerovao je da EU postoji samo zbog pohlepnih bankara i multinacionalnih tvrtki kako bi izrabljivali radničku klasu. Smatrao je da socijalistička vlada može spriječiti bijeg kapitala i investicija iz Velike Britanije ako građani glasaju za Brexit. I Corbyn i McDonnell htjeli su ići u kampanju za Brexit, ali su ih u tome spriječili Hilary Benn i drugi iz Vlade u sjeni.
Na jedvite jade, preko volje, Corbyn je krenuo u kampanju za ostanak u EU. Ipak je računao da će i Cameron kao premijer i Konzervativna stranka biti osramoćeni ako se na referendumu izglasa Brexit. Zato nije htio da se na bilo kojoj platformi pojavi uz Camerona. Istodobno je ljudima oko njega bilo jasno da Corbyn sve rjeđe i rjeđe javno govori o prednostima ostanka u EU. Kampanju laburista vodio je Alan Johnson i bilo mu je jasno da Corbynovi ljudi miniraju sve što radi. Corbyn je odlazio govoriti o IRA-i i Hamasu, ali ne i o Brexitu. Potom je počeo istupati da je on na ljestvici od 10 između 7 i 7,5 za EU.
"Ja nisam veliki fan EU-a", govorio je.
Na dan šokantnog rezultata referenduma 23. lipnja 2016. Corbyna nije bilo vidjeti ni čuti. Mislili su da je otišao na spavanje i isključio mobitel. Ujutro je bio za doručkom sav nasmijan u društvu Milnea i McDonnella. I dok su potonja dvojica priznala da su glasali za Brexit, Corbyn nikada nije rekao kako je glasao. Njegov stari prijatelj Keith Veness uvjeren je da je glasao za Brexit. Corbyn je još i prije odlaska u ured jutra nakon referenduma javno zatražio od vlade da odmah primijeni članak 50. Nije vidio nikakvog razloga za prijelazni period, za pregovore, za osiguravanje odnosa s EU, za carinsku uniju ili zajedničko tržište, kamoli za drugi referendum.
