„Tijekom desetljeća napisane su mnoge knjige o načinima na koje je rasna razlika između feministica utjecala na to da se međusobno ne podržavaju ili da 'guraju' jedna drugu da rade više i bolje. Na izborima 2016., doduše, to nije bila rasna već generacijska razlika, koja je bila presudan faktor kod lijevo orjentiranih žena.
Možda smo se trznule, znam da ja jesam, kad je Madeleine Albright dala podršku Hillary Clinton te rekla da bi žene morale pomagati jedna drugoj. Shvatile smo da se iza svakog naočigled apela za 'sestrinstvo' krije povijest nečega što je zapravo revolucija kojoj se ne nazire kraj. Znale smo koju ulogu Hillary ima u toj revoluciji, kao i cijenu koju je za to platila“. Citat je to iz knjige „Propast Hillary Clinton“ koju je ovih dana objavila Susan Bordo. poznata američka feministica i profesorica na Sveučilištu Kentucky. Mnoge su od nas, piše Bordo, a prenosi ugledni Guardian, pratile Hillary Clinton tijekom njezine karijere. Pročitale smo njezinu biografiju i jako smo dobro znale da su optužbe vezane uz rasnu diskriminaciju i ekonomsku nepravdu iznesene na račun Hillary Clinton služile samo u političke svrhe, te da su bile najobičnije izmišljotine koje je iznjedrila kampanja.
„Mnoge mlade žene koje nisu nimalo manje feministice i nimalo manje angažirane po pitanju spolne ravnopravnosti, na temelju tih laži stvorile su svoju sliku o Clintonima temeljenu na 20-godišnjih nemilosrdnim osobnim i političkim napadima na njih. Neke su od njih, kako sam naučila iz desetljeća predavanja o feminizmu i problemima spolova i društvenih pokreta 60-ih, bile svjesne povijesnih trenutaka koji su oblikovali današnju ženu,“ istaknula je Bordo u knjizi u kojoj opisuje kako je Hillary, koja je bila najizgledniji kandidat za predsjednika Amerike, izgubila neizgubive izbore,
Te mlade žene, navodi dalje, nisu bile tu kada je Republikanska stranka, šokirana činjenicom da su liberali poput Clintona jačali svoj politički položaj, počela lov na vještice koji nikada nije završio.
One nisu, piše Bordo, proživjele desetljeće kulturnih ratova u kojima su napori feministica da u obrazovne kurikulume uvedu povijest borbe za ravnopravnost spolova i rasa bili svedeni samo na djelić političke korektnosti. One nisu doživjele kompliciranu priču kako je zakon koji je 1994. godine donio Bill Clinton 2016. utjecao na kampanju njegove supruge te na nju prenio etiketu super predatora.
„Ne moraš biti povjesničar da bi stvorio svoju sliku o događajima i problemima iz prošlosti. Kada je riječ o Hillary Clinton doduše odvojiti činjenice od politički motivirane fikcije bio je težak zadatak, posebice ako je nečije znanje bilo filtrirano kroz utjecaj medija koji su se priklonili jednoj opciji.
Izbori 2016. nisu bili rigorozno akademsko predavanje iz povijesti, već su na njima dominirale verzije Hillary Clinton koje su stvorili njezini politički suparnici, a prenosili su ih novinari koji nisu imali ni vremena ni želje odvojiti činjenice od izmišljotina.
I na kraju, nakon dugogodišnje edukacije iz politike i medija, Hillary više nije bila ona glasna feministica koja bi odbrusila novinarima kada bi dovodili u pitanje njezine životne izbore, već oprezna kampanjka koja je vagala svaku svoju riječ“, navodi Bordo.
Ističe kako je točno znala što jedna od njezinih studentica misli kada ju je pitala kako današnje feministice vide Hillary. Odgovor je glasio: bijela žena. Bordo kaže kako je znala da se njezina studentica u tom trenutku nije referira na boju kože ili čak na rasnu politiku Hillary Clinton, već na percepciju nje kao uštogljene i ušminkane članice dominantne klase (uvijek uredne frizure i u dosadnim sakoima) koja se od kritičarke vlasti pretvorila u ženu koja vapi za vlašću. „Moja je percepcija Hillary posve drugačija, ali sam razumjela razloge zbog kojih moja studentica o njoj ima takvu sliku“, otkrila je Bordo.
Smatra kako bi Hillary kao kandidat imala više šansi za pobjedu da mlade žene nisu našle muškog junaka u Sandersu, demokratskom kandidatu, koji ih je podržavao oko problema do kojih im je bilo najviše stalo i ponudio im neovisnost od ustajale i u njihovom pogledu zamrle feminističke prošlosti. „Sanders je za njih bio čista suprotnost Trumpovim nečuvenim komentarima i ponašanju i da je on bio demokratski kandidat za predsjednika Amerike generacijski bi raskol između feministica zasigurno bio daleko manji“, napisala je Bordo.
Navela je kako mlade Amerikanke nisu htjele glasati za ženu samo zato što je žena, već su htjele kandidata koji je bio najbliži njihovoj zamisli heroja. „Nisu vjerovale u sestrinstvo, relikviju prošlog vremena, kada su se, kako im je pričano, privilegirane bijele žene držale zajedno samo zato što su žene, ignorirajući rasne nepravde i probleme radničke klase. One su htjele Sandersa“.
Analizirajući zašto je Hillary izgubila izbore Bordo piše: „Dok su se Trumpovi podržavatelji veselili već samoj njegovoj pojavi, opraštali mu svaku laž i svaki prekršaj, kao i svako degutantno ponašanje, previše je mladih demokrata u novinama i na internetu te u anketama izjavilo da će za Hillary glasati samo zato što smatraju da je ona manje zlo. Neki od njih jedva su susprezali suze što ne mogu svoj glas dati Sandersu, onome koji je to stvarno zaslužio, a neki su rekli da neće ni izaći na izbore.
Zbog toga, koliko god da se slažem s mnogim Sandersovim idejama, smatram da je on podijelio i krajnje sabotirao demokrate. Ne stoga što se odlučio kandidirati protiv Hillary, već zbog načina na koji je vodio kampanju. Sanders se često hvalio kako su njemu važni problemi, da ne ide na osobu i kako ne vodi prljavu politiku. Točno je da Sanders nije blatio Hillary pozivajući se na seksualne skandale Billa Clintona ili sugerirajući da bi trebala završiti u zatvoru kao što je to činio Trump. Na početku kampanje činilo se kako on nije inzistirao na e-mail skandalu. (Tijekom prve debate uzviknuo je: Dosta više o tim prokletim e-mailovima). Ali, kako je vrijeme prolazilo i kako je Sanders postao sve više frustriran, kako to inače biva u politici, odlučio je maknuti Hillary na drugačiji način: Kao alat vlasti i kreaciju Wall Streeta.“
No, zašto je Sanders mladim Amerikankama bio najbolja opcija?
Bordo piše kako je gledati Sandersa kako svojim nastupima oduševljava publiku bilo je de javu iskustvo koje podsjeća na karizmatičnog muškog političara koji na pozornici ženama govori ono što one žele čuti: koji su problemi za njih najvažniji. „Sanders je bio savršeno „vozilo“ za obnoviti političku strast između starih ljevičara, revitalizirajući kako je na strani revolucije, i mladih generacija, koje tek trebaju iskusiti smisao pravičnosti, zajednice i vjere u mogućnosti radikalnih promjena koje nas hranile u '60-ima. Bio je čovjek koji je kroz sve to prošao. Izgledao je kao djed a pričao je kao vođa sindikata ostavljajući dojam da je sve to o čemu priča ostvarivo. Ostavljao je dojam pravog lidera. Bio je vatren, beskompromisan i nije se libio prozvati neprijatelje“, navodi Bordo.
Ističe kako se Bernie Sanders i njoj inicijalno jako sviđao te kako se identificirala s njim po pitanju staleža, geografije i religije. „S njim sam, zapravo, imala puno više dodirnih točaka nego s Hillary Clinton koja pripada višoj srednjoj klasi te metodističkoj religiji koja dolazi sa srednjeg zapada. Sanders je bio iz radničke obitelji, imao je židovske korijene, odrastao je u Brooklynu, čak smo pohađali i isti koledž: Sveučilište u Čikagu. Kako je njegova kampanja krenula, iako sam podržavala Hillary, veselilo me čuti da se netko tko bi mi mogao biti rođaka obraća masama ljudi“, napisala je Bordo koja smatra kako je Sanders Hilary, „brendirajući“ ju kao 'establišment', učinio nepravdu, budući da je znao da generacije mladih ljudi kojima se obraća ne znaju ništa osim onoga što im on kaže.
„Slušala sam 19-godišnjake i medije kako Sandersima obasipaju hvalospjevima za njegove hrabre, revolucionarne poruke i preziru Hillary jer je ona dio 'establišmenta'“, napisala je Bordo. Zaključila je kako je u ovom slučaju 'establišment' besmislen pojam, pogotovo kada ga koriste političari jedan protiv drugoga. „Niti Sanders, niti Clinton nikada nisu radili izvan sistema,“ upozorila je.
