Ivan Krajačić - Stevo, jedan od najvažnijih i najutjecajnijih hrvatskih komunista, imao je obavještajne veze sa SSSR-om. O tome je otvoreno pisano u našoj historiografiji i publicistici, no priča o sovjetskim vezama Steve Krajačića, uslijed nedostupnosti izvora, često je zasnivana na glasinama i poluistinama, a rijetko na provjerljivim arhivskim materijalima. Stoga čak i profesionalni povjesničari nekad ponavljaju mitove, kao recimo Jože Pirjevec, koji je iznio dramatičnu, ali izmišljenu senzacionalističku tvrdnju da je Krajačiću bilo naređeno da ubije Tita, piše Stefan Gužvica za Express.
Nasreću, u Rusiji se pojavila knjiga koja znanstveno obrađuje temu obavještajnih službi Kominterne i koja barem djelomično razotkriva tajnu djelatnost Steve Krajačića. Knjigu je još 2011. godine objavio Fridrih Firsov, jedan od rijetkih profesionalaca koji nije zazirao od bavljenja temom prečesto ostavljanom amaterima i teoretičarima urote. Firsov je više od tri desetljeća radio u Institutu marksizma-lenjinizma u Moskvi (danas Ruski državni arhiv socio-političke historije), u kojemu se nalaze i arhivski materijali Kominterne. Godine 2011. izašla je njegova knjiga “Tajne Komunističke internacionale. Šifrirana prepiska”. U ovoj knjizi Firsov na više od 500 stranica piše o obavještajnim aktivnostima Kominterne, a to uključuje i veze s jugoslavenskim komunistima. Između ostalog, spominje i obavještajca Kominterne sa nadimkom “Stefan”, čije ime nije uspio dešifrirati. Upravo “Stefan” je bio Ivan Krajačić - Stevo, o čemu je još osamdesetih otvoreno govorio Josip Kopinič, ali što potvrđuju i neki detalji iz teksta, kao što je veza sa zrakoplovnim bojnikom Matijom Petrovićem, o kojoj je ranije pisao sam Krajačić.
Iako je Krajačić o svojem obavještajnom radu pisao, uglavnom je izbjegavao reći da je radio za Kominternu, osim što je jednom u sjećanjima usput spomenuo da je 1942. kooptiran u CK KPJ “kako bih ispred njega mogao samostalnije raditi za našu revoluciju, ne obazirući se na Kominternu”. U nastavku će uslijediti prijevod odlomka Firsove knjige u kojoj podrobno opisuje Krajačićeve aktivnosti, uključujući izrazito bitno prikupljanje informacija o njemačkim vojnim postrojbama. Unatoč tvrdnjama da se pokušavao udaljiti od Kominterne, depeše svjedoče o bliskoj vezi Krajačića i Moskve. Mjesec dana nakon što je Staljin unilateralno raspustio Kominternu 15. 5. 1943. godine, bivši generalni sekretar Internacionale, Georgi Dimitrov, upućuje depešu kojom nalaže komunistima da mu šalju informacije “istim načinom kao i dosad”, sugerirajući da kontaktni kanali ostaju isti unatoč formalnom raspuštanju štaba svjetske revolucije. Depeša je upućena na 13 osoba, od kojih su čak četvorica bili Jugoslaveni, što svjedoči o značaju informacijske mreže koju su izgradili članovi KPJ za antifašističku borbu iza neprijateljskih linija. Ta četiri Jugoslavena bili su Valter (Tito), Vokšin (Kopinič), Stefan (Krajačić) i Birk (Kardelj).
Osim što pokazuje značaj Jugoslavena za antifašističku borbu, ova konkretna depeša povlači za sobom pitanje tko radi za koga. Stoga, prije predstavljanja Firsova teksta, treba malo objasniti kako su u praksi i na terenu bili organizirani “sovjetski ljudi”, od Komunističke partije do obavještajaca. Sva četvorica dobivaju pismo od Dimitrova, a to pokazuje da im je svima Dimitrov, formalno, vrhovni nadređeni. No dok su Tito i Kardelj odgovorni Izvršnom komitetu Kominterne, kao vođe Komunističke partije Jugoslavije, Kopinič i Krajačić su “obični” vojnici partije i Internacionale, podređeni Kominterninoj Službi za veze, odnosno obavještajnom odjeljenju.
Ovo je bitno jer se u literaturi često, uslijed inercije i površnosti, piše da su ljudi poput Krajačića i Kopiniča radili “za NKVD”. Iako je nesumnjivo bilo i Jugoslavena koji su radili u NKVD, NKVD je bio komesarijat (tj. ministarstvo) unutarnjih poslova, sa svojim zasebnim obavještajnim strukturama. Na terenu u Jugoslaviji komunisti-sovjetski obavještajci djeluju kroz dvije strukture: Službu za veze Komunističke internacionale i Vojnoobavještajnu službu Crvene armije. U potonjoj su najistaknutije figure bili Mustafa Golubić i Ivan Srebrenjak - Antonov. Krajačić i Kopinič bili su podčinjeni Grigoriju Sorkinu, zamjeniku načelnika Službe za veze. S druge strane, Golubić i Srebrenjak odgovarali su “Direktoru”, odnosno načelniku Obavještajne uprave Crvene armije Ivanu Iljičovu. Jurisdikcije dviju obavještajnih službi mogle su se preplitati zbog problema izgradnje komunikacijskih kanala u uvjetima okupacije. O ovom svjedoči telegram Sorkina Kopiniču od 14. 8. 1941. godine, iz kojega se jasno vidi da komunikacija “Direktora” sa Srebrenjakom, kao i komunikacija Krajačića, ide preko Kopiniča, odnosno preko Kominterne. Međutim, glavni kontakt Krajačića će u jednom trenutku, zbog vojnoobavještajnog rada kojim se bavio, postati upravo “Direktor”, odnosno Iljičov. Po svemu sudeći, Srebrenjak je bio čovjek koji je ranije obučavao Krajačića za diverzantski rad i moguće je da je nakon Srebrenjakova uhićenja upravo Krajačić nastavio rad po vojnoobavještajnoj liniji. U ratu je u svakom slučaju, u praksi, napokon došlo do potpunog preklapanja između obavještajnih aparata Kominterne i Crvene armije.
Prepiska također potvrđuje ono što je našoj historiografiji već poznato, a to je da je postojao sukob Tita i Kopiniča sa Srebrenjakom, a u najmanju ruku i nepovjerenje prema Golubiću. Depeša Dimitrova Titu krajem kolovoza 1941. godine implicira pokušaj miješanja sekretara KPJ u obavještajne poslove, a kritika upućena Titu od strane Dimitrova nam rasvjetljuje kako su trebali izgledati odnosi KPJ i obavještajnog aparata Kominterne: “Radnici vojne agenture imaju svoje specijalne zadaće. Karakter i metode njihova rada su posebni. Prenositi te zadaće i njihove izvršioce na partiju bilo bi besmisleno i štetno. Rad po liniji vojne agenture i rad po liniji partije moraju se voditi potpuno odvojeno jedno od drugog.
Također, imajte u vidu da agentura po svojem karakteru koristi i dužna je koristiti svakakve elemente. Svoje suradnike ona mora samostalno vrbovati. Samo odgovorne radnike partije ona ne može uzimati za rad po svojoj liniji bez vaše suglasnosti. Morate učiniti sve sa vaše strane kako biste olakšali rad agenture i ne dozvoljavati sebi nikakvu pojavu nezdrave konkurencije s njima. Što se tiče partizanskog pokreta, njegova organizacija i rukovodstvo dužni su biti isključivo u vašim rukama. Uzmite sve ovo u obzir i regulirajte vaše uzajamne odnose u ovom duhu”.
Cijeli tekst o ruskom špijunu Stefanu pročitajte OVDJE.
