Bivši SDP-ovac Mirando Mrsić okrenuo je novu stranicu i osnovao stranku, a zbivanja u bivšoj stranci za njega su, kaže, prošlost. Nakon svjedočanstava stotina žena o bolnim i ponižavajućim tretmanima u hrvatskim bolnicama, kao liječnik poručuje ministru kako ispekcija koju je poslao u bolnice nije dovoljna. Progovorio je i o mirovinskoj reformi te poručio kako sva povlaštena mirovinska prava, pa i prava branitelja, treba izjednačiti s pravima ostalih umirovljenika
Liječnik ste. Kako se osjećate čitajući svjedočanstva stotine žena o mučnim i ponižavajućim postupcima u hrvatskim bolnicama?
Nitko ne smije trpjeti bol. Kao liječnik koji se u svojem radu svakodnevno susretao s patnjom i boli ne mogu ostati ravnodušan. Liječnik je tu da tu patnju i bol smanji ili odstrani. I tu nema mjesta dilemi je li to skupo ili ne ili hoće li to smanjiti broj zahvata. Naravno da hitna stanja imaju svoj rizik, ali je liječnik tu da taj rizik svojim znanjem i sposobnošću smanji na najmanju moguću mjeru. Sustav mora kazniti i udaljiti one koji ne poštuju pravila struke i ljudskog dostojanstva, ali zbog toga ne smiju ispaštati stotine liječnika i medicinskih sestara koji rade lavovski posao u zdravstvu.
Ministar Kujundžić je poslao inspekcije u bolnice. Je li to dovoljno? Koji je vaš prijedlog ministru?
Nije dovoljno. Inspekcije će proći kroz dokumentaciju, tamo će sve biti prema pravilima struke, a na drugoj strani će biti svjedočanstva žena. I što onda? Umjesto toga, očekivao sam jasnu izjavu ministra što će učiniti. Za to mu ne treba inspekcijski nalaz. Dovoljno je da kao ministar zdravstva donese obvezujuće smjernice postupanja. Može početi od svoje struke. Na zapadu se gastroskopija i kolonoskopija rade u općoj anesteziji svima, osim onim pacijentima koji se izričito tome protive. Zašto to u Hrvatskoj nije tako. Znam da će se ministar izvlačiti na to da nema anesteziologa, da je to skuplje, da će se usporiti broj pretraga... Istodobno, ako ste pacijent u privatnoj klinici i ako platite, dobit ćete sve što i pacijenti na zapadu. Jesu li hrvatski pacijenti manje vrijedni od njemačkih ili francuskih pacijenata? Izdvajamo više od 23 milijarde kuna na zdravstvo te valjda naši građani zaslužuju da gastroskopija, kolonoskopija, kiretaža i drugi bolni medicinski postupci budu bezbolni. Na ovom primjeru se vidi koliko ministar Kujundžić ne želi zagristi u kiselu jabuku koja se zove racionalizacija sustava zdravstva. Umjesto privatizacije i amerikanizacije zdravstva kroz zakone, koje želi progurati kroz Sabor, bilo bi bolje da je pokrenuo stvaranje političkog konsenzusa oko uređenja tog sustava. Uređenje tog sustava nadilazi jedan mandat i ego pojedinaca da je sve počelo od njih. Za to nisu potrebni mjeseci i godine. Kratkoročne mjere koje se mogu uvesti su: povećati plaće, uvesti reda u radno vrijeme i odvojiti privatno od javnog. To su kratkoročne mjere. Dugoročna mjera je racionalizacija sustava zdravstva od primarne zdravstvene zaštite do bolničkog sustava.
U Sabor je poslana mirovinska reforma, a sindikati su izašli na ulice. Ima li nade da se prijedlog poboljša? Može li se i na koji način postići kompromis koji bi išao u korist budućih umirovljenika?
Ministar Pavić je grobar mirovinskog sustava i štetočina, jer ako ova reforma prođe, dovest će do štetnih učinaka i za umirovljenike i za zaposlene. Sad pokušava sanirati štetu tako da je od novca od mirovina platio reklame na televiziji kojima objašnjava da će mirovine biti veće. Neće! Savjet premijeru je da povuče iz procedure ovu nazovi reformu, sjedne za stol sa socijalnim partnerima i dogovori se kako dalje, jer će se sigurno skupiti dovoljan broj potpisa za referendum.
I vi ste kao ministar predložili rad do 67. godine. Mogu li ljudi uistinu u tim godinama raditi i zašto se uvodi dulji radni vijek ako nam je životni vijek manji od prosjeka Europe?
Kad se donosio sadašnji Zakon o mirovinskom osiguranju 2013. godine, sa socijalnim partnerima je postignut dogovor oko prijevremenog umirovljenja i dobi za odlazak u mirovinu. Dogovoreno je da se u mirovinu ide sa 67 godina 2038. godine vodeći brigu o starenju stanovništva, produljenju životnog vijeka, kao i broju zdravih godina života nakon umirovljenja. Naravno da svi ne mogu raditi do 67 godina te se do tada trebao donijeti Zakon o profesionalnoj mirovini i urediti sustav profesionalne rehabilitacije. Po tom prijedlogu, oni koji ne mogu raditi do 67., imali bi mogućnost prekvalifikacije na trošak države ili dobivanja profesionalne mirovine koja bi bila na razini starosne mirovine te bi imali mogućnost raditi uz mirovinu ako žele. Takav prijedlog zakona sam uputio u saborsku proceduru koji je ministar Pavić odbacio uz primjedbu da će Vlada to bolje urediti. Sad vidimo kako to žele urediti. Ovo što sad pokušava predložiti je diktat Europske komisije kojima se ministar Pavić želi dodvoriti kako bi osigurao fotelju sebi i premijeru u Bruxellesu. Za razliku od sadašnje Vlade, koalicijska vlada je 2013. imala hrabrosti reći NE birokratima u Bruxellesu.
Treba li revidirati sustav povlaštenih mirovina i tu tražiti uštede u sustavu. Njih se ovom reformom nije ni dotaknulo?
Dosta je povlaštenih mirovina. U programu Demokrata jasno stoji da se moraju zaustaviti nova umirovljenja prema posebnim propisima i za to ću se kao zastupnik Demokrata zalagati. Jedan od prvih Zakona koji sam u ime Vlade kao ministar rada i mirovinskog sustava predložio u Saboru 2012. godine bio je zakon o ukidanju povlaštenih saborskih mirovina. Usvajanjem tog zakona ukinute su saborske mirovine. Ministar Pavić laže kad kaže da je mirovinski sustav 17 milijardi kuna u gubitku. Naime, od tog iznosa oko šest milijardi odnosi se na mirovine branitelja, a oko 1 milijarde na ostale povlaštene mirovine. Tu također treba pribrojiti oko pet milijardi kuna koje se isplaćuju umirovljenicima s najnižim mirovinama što je u biti trošak sustava socijalne skrbi, a ne mirovinskog sustava. Dakle, u mirovinskom sustavu nedostaje oko pet milijardi što je mnogo, ali puno manje od onoga čime nam mažu oči Plenković i Pavić. Sva povlaštena mirovinska prava, pa i prava branitelja, treba izjednačiti s pravima ostalih umirovljenika. Dostojanstvo i poštovanje ratnih veterana može se čuvati kroz osiguranje njihove socijalne zaštite, a ne na teret radnika koji plaćaju doprinose. Naravno da HDZ neće ništa učiniti kako se ne bi zamjerili svojem glasačkom tijelu, to je sasvim sigurno. Pred nama je eksplozija braniteljskih mirovina. Prema nekim informacijama, predano je oko 10.000 zahtjeva u Hrvatskoj i oko 18.000 u BiH. Zbog takve politike pati cijela država
Tvrdite da je ministar Marko Pavić grobar mirovinskog sustava. Trenutačno, činjenica je da bi ljudi koji bi od sljedeće godine išli u mirovinu imali 600 kuna manje nego danas?
Činjenica je da ministar uporno odbija riješiti taj problem. Prvi umirovljenici koji dobivaju mirovine iz oba stupa otišli su u mirovinu s 1. siječnjem 2017. godine i svi imaju od 300 do 700 kuna manju mirovinu nego da su umirovljeni samo iz prvog stupa. Već 2019. žene rođene 1962., s dovoljno staža, moći će ići u prijevremenu mirovinu. Žena rođena 1962., koja je imala prosječnu plaću i otići će s 36.5 godina staža u prijevremenu mirovinu 2019., imala bi 22 posto nižu mirovinu od kolegice rođene 1961., koja je, uz istu plaću i uvjete, otišla u prijevremenu mirovinu 2018. U ožujku ove godine uputio sam prijedlog zakona koji ispravlja tu nepravdu. Ministar i Vlada su ga odbili. Prijedlog koji je sad u raspravi ne rješava taj problem jer se ne obračunava dodatak od 27% na cjelokupni staž nego samo na staž do 2000. godine. To će u budućnosti opet stvoriti probleme jer će postojati dvije skupine umirovljenika koji će se razlikovati u mirovinama iako su imali isti staž i iste uplate doprinosa. Rješenje postoji, ali to nije uzimanje mirovinske štednje od građana i krpanje proračunskih rupa njihovim novcem. Ministar plaši i ucjenjuje građane jer kaže: ako ne prepustite državi svoju mirovinsku štednju, imat ćete 600 kuna manje mirovine. Svi drugi vide da rješenje postoji, samo ministar ne. No uplašio se reakcije građana i sad je platio reklamu da sebe prikaže kao spasitelja koji će, eto, svima dati dodatak od 27%.
Nakon osam godina suđenja Ivo Sanader još nema ni jednu pravomoćnu presudu. Nepravomoćno je proglašen krivim za ratno profiterstvo, a nakon sat vremena oslobođen je za pogodovanje Robertu Ježiću. Milan Bandić oslobođen je u aferi Štandovi. Što vam sve ovo govori o stanju u pravosuđu?
Korupcija, kriminal i neučinkovito pravosuđe rak rana su našeg društva. Povjerenje u pravosuđe jedan je od stupova vjerodostojnosti države. Svaki čovjek mora biti jednak pred sudom bez obzira na svoj društveni ili imovinski status, a sad nije tako. Sramota je da se za ratno profiterstvo dosudi dvije i pol godine zatvora, jednako kao za posjedovanje marihuane. Dosta je takvog pravosuđa! Hrvatski građani ne vjeruju sucima. U subotu na osnivačkoj skupštini Demokrata jasno smo rekli da treba ukinuti doživotni izbor sudaca, uvesti reda u Državno sudbeno vijeće, koje treba biti pod većim nadzorom građana. Kod izbora sudaca na Državnom sudbenom vijeću, kao i za sam izbor Državnog sudbenog vijeća, treba biti dvotrećinska većina. Ovi slučajevi pokazuju nam da treba uvesti reda u sustav, a to znači i zahvaliti se nekim sucima na suradnji i maknuti ih iz sustava.
Kad smo kod Milana Bandića, kako komentirate bujanje njegova saborskoga kluba? Trenutačno je jači od HNS-a. Sprema li se on to za eventualnu rekonstrukciju Vlade?
S deset zastupnika u Saboru možete tražiti sve što hoćete, pa i rekonstrukciju Vlade. S obzirom na situaciju, vjerojatno bi primjereno bilo Ministarstvo pravosuđa. Na ovom primjeru vidi se kako je politička trgovina, uhljebništvo i klijentelizam način opstanka i djelovanja. Ovdje se radi o političkoj trgovini i nisam siguran da državne institucije tu ne bi imale što raditi. Milan Bandić radi prljavi posao za Plenkovića jer mu svojim klubom i transakcijama osigurava većinu u Saboru. U isto vrijeme Plenković mu osigurava većinu u Skupštini grada Zagreba.
Osnovali ste stranku Demokrati. Po čemu se razlikujete od drugih stranaka na političkoj sceni i što je to što nudite građanima?
Demokrati okupljaju mlade ljude koji politiku i stranku ne shvaćaju kao Holding za uhljebljivanje već imaju svoje karijere i žele dio svog vremena posvetiti rješavanju problema. Drugačiji smo jer su naše politike jasne i usudimo se reći ono što drugi ne govore: tražimo ukidanje županije i racionalizaciju broja općina i gradova, manje porezno opterećenje rada, opterećenje kapitala i imovine, dostojne mirovine, javni zdravstveni sustav, direktan izbor zastupnika u Saboru, smanjenje broja zastupnika u Saboru i broja ministarstava, tražimo da se zaustavi davanje povlaštenih mirovina, a braniteljske izjednače s radničkima, tražimo nadzor trošenja novca koji Crkva dobiva iz proračuna, Zalažemo se za gospodarsku platformu održivog razvoja koju čini Zeleni novi dogovor (Green New Deal). Vidimo Hrvatsku kao zelenu i ekološki osviještenu zemlju. Protiv smo korištenja nuklearne energije. Hrvatske šume i vode trebaju ostati naše. Hrvatska u Europskoj uniji treba provoditi svoju politiku, a ne biti sluga Bruxellesa. Država treba biti jeftinija, a to znači rezove u javnoj upravi i javnim poduzećima, regionalizaciju i novu poreznu politiku – sve ono za što HDZ i SDP nemaju hrabrosti. Drukčiji smo jer već danas nudimo rješenja za Hrvatsku 2030., jer se danas odlučuje kako će živjeti naša djeca za 30 ili 40 godina.
Ljevica je rascjepkana, nudite ujedinjenje. Jeste li ili planirate li ponuditi savez Bojanu Glavaševiću, Daliji Orešković ili Mislavu Kolakušiću?
Razgovarat ćemo sa svima. Otvoreni smo svima koji se prepoznaju u našem programu, ljevici je potrebno okupljanje, ali okupljanje oko ideja, programa i rješenja, a ne oko interesa da se nekog lansira u Europski parlament ili Sabor. To nećemo raditi.
SDP nije ni blizu rješenja krize. Davor Bernardić ponaša se kao da je sve u redu. Može li SDP opstati ili su ovo posljednje trzaji prije propasti?
SDP je za mene prošlost, sav svoj trud i energiju sad ulažem u Demokrate. Potpuno sam okrenut cilju okupljanja svih stranaka na centru i ljevci jer Hrvatskoj treba oporba. HDZ opet zloupotrebljava tajne službe i podzemlje za unutarnje obračune, ponašaju se kao ‘90-ih godina, a to mogu jer nemaju oporbe.
