U srcu Srbije, gdje politika dominira gospodarstvom, projekt Nacionalnog stadiona u Surčinu postaje paradigma ambicioznih, ali rizičnih javnih ulaganja. Stadion s planiranih 52 tisuće mjesta na devet razina, visine 51,5 metara, nije samo sportski hram za vladu, već i simbol nacionalnog ponosa, gdje je planirano službeno otvaranje Expo 2027. Međutim, od početka radova u svibnju 2024. projekt su mučile kontroverze koje otkrivaju duboke pukotine u sustavu upravljanja javnim resursima, piše srpski Radar.
Ne ide pa ne ide kad je srpski nogomet u pitanju. SInoć im je Andora zabila s centra. Lopte kao navođene idu u srpski gol. Pobjeda 1-3 u gostima malo vrijedi, još su iza Albanije. Nacionalni stadion je međutim puno dublja priča.
Radar piše da Aleksandar Vučić inzistira da se to dovrši do 1. prosinca 2026., ali stvarnost na terenu je drugačija i svodi se na priču o regulatornim propustima, ekološkim rizicima i fiskalnoj neodrživosti. Kamen temeljac postavljen je 1. svibnja 2024., iako je potpuna građevinska dozvola za glavne radove izdana tek prije mjesec dana, 10. rujna, nakon što su zahtjevi više puta odbijeni zbog nepotpune dokumentacije. A u kolovozu ove godine Ministarstvo graditeljstva, prometa i infrastrukture odbilo je zahtjev investitora, Ministarstva financija , jer su nedostajale studije o strukturnoj stabilnosti, sigurnosti i utjecaju na okoliš.
Unatoč tome, radovi su nastavljeni i izvan okvira pripremne faze, zbog čega je Regulatorni institut za obnovljive izvore i okoliš (RERI) podnio kaznenu prijavu protiv ministra financija Siniše Malog , zbog nezakonitog betoniranja nadzemnog dijela bez dozvole, čime je prekršen Zakon o planiranju i gradnji. Dozvola za utjecaj na okoliš stigla je u srpnju ove godine, a RERI je podnio još jednu tužbu, zbog rizika za podzemne vode i sustav odvodnje, budući da se lokacija nalazi u zaštićenoj zoni izvorišta vode.
Jednogodišnje kašnjenje radova povećalo je troškove za najmanje 10 do 15 posto, zbog inflacije , kazni izvođačima i dodatnih materijala, procjenjuje Fiskalno vijeće . Radar , međutim, doznaje da je ove godine od planiranih 18,6 milijardi za financiranje stadiona do početka listopada plaćeno samo 123 milijuna dinara, čime su ukupni troškovi za taj projekt dosegli 43,1 milijardu dinara ili gotovo 368 milijuna eura.
Financijski aspekt cijelog projekta prilično je nejasan. Fiskalno vijeće procjenjuje ukupne troškove s pratećom infrastrukturom na 960 milijuna eura, iako je početna procjena bila da će stadion koštati 560 milijuna. Svi radovi financiraju se isključivo iz državnog proračuna , bez sudjelovanja privatnog kapitala, za razliku od europskih praksi gdje se rizici dijele putem javno-privatnih partnerstava.
Dio novca od 358 milijuna eura država je nedavno posudila od Banke Poštanska štedionica , s kamatnom stopom koja trenutno iznosi oko 7,6 posto godišnje. U proračunu za ovu i sljedeću godinu za Expo i stadion planirano je više od 93 milijarde dinara, no Radar otkriva da je do listopada za ta dva projekta plaćeno samo 20,7 milijardi, odnosno nešto više od petine tog iznosa.
Najveći problem je nedostatak projekcije troškova održavanja. Stručnjak Aleksandar Buzija procjenjuje da će oni biti veći od 50 milijuna eura godišnje. Surčin riskira da postane "bijeli slon", neodrživa struktura koja opterećuje javni dug i usporava ulaganja u zdravstvo, obrazovanje ili druge infrastrukturne projekte, potrebnije građanima.
Projekt u Surčinu je stoga politička metafora, spomenik moći, više simbol nego investicija. Dok Europa gradi multifunkcionalne centre za održivi rast, Srbija riskira financijski teret koji će desetljećima gušiti proračun. Srpski modle gradnje stadiona je politički motiviran, netransparentan i otuda strah da bi stadion u Surčinu mogao prerasti u novi spomenik propalim projektima, zaključuje Radar.
