Dok ruski "patriotski blogeri" i ratni dopisnici bijesne zbog američke vojne operacije u Venezueli, kojom je otet predsjednik Nicolás Maduro, ključni saveznik Moskve, Vladimir Putin ostaje neobično tih. Njegova šutnja, koja se proteže i na najave Donalda Trumpa o preuzimanju Grenlanda, nije znak slabosti, već proračunata strategija u kojoj je sudbina saveznika postala sporedna žrtva za ostvarenje glavnog cilja: pobjede u Ukrajini pod uvjetima koje diktira Kremlj.
Ruski ultranacionalisti, najglasniji zagovornici rata u Ukrajini, pozivaju na drastičnu odmazdu. Traže potapanje američkih brodova, pa čak i nuklearne udare, nakon što su američke snage u Caracasu uhitile Madura i zaplijenile naftni tanker koji je plovio pod ruskom zastavom. No, umjesto grmljavine iz Kremlja, čuje se tek tišina. Ministarstvo vanjskih poslova, doduše, izdalo je priopćenje u kojem, bez trunke ironije, osuđuje "oružanu agresiju" kao "neprihvatljivo kršenje suvereniteta", no sam Putin nije se oglasio. Ovakav pristup, iako ponekad djeluje promišljeno, u ovom slučaju odaje dojam duboke neizvjesnosti i strateškog preusmjeravanja prioriteta.
Geopolitičke žrtve za pobjedu u Ukrajini
Čini se da je Kremlj spreman žrtvovati dugogodišnje saveznike kako bi osigurao povoljan ishod rata u Ukrajini, a ključ te strategije leži u Donaldu Trumpu. Prije američke akcije u Venezueli, Putin je bio uvjeren da drži sve karte u svojim rukama. Trump je promovirao "mirovni plan" očito sklon Rusiji, vršeći pritisak na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da povuče svoje snage. Uz stalne ruske napade na energetsku infrastrukturu koji su Ukrajinu usred zime gurnuli u mrak, Putin je vjerovao da je Kijev na rubu prihvaćanja njegovih uvjeta.
Međutim, operacija u Venezueli promijenila je računicu. Iako Washington i dalje tvrdi da je mir u Ukrajini prioritet, ovaj potez, zajedno s najavom novih oštrih sankcija, jasan je signal Moskvi. Trump je nezadovoljan ruskim odbijanjem da u potpunosti prihvati njegov mirovni plan. Sada prijeti uvođenjem carina do petsto posto na rusku naftu i uranij, što bi bio težak udarac za rusko gospodarstvo. U takvoj situaciji, Putinu je najmanje potrebno otvaranje novog fronta sukoba sa SAD-om.
Njegova šutnja stoga je pragmatičan potez. Previše je toga na kocki u Ukrajini da bi se trošio politički kapital na saveznika tisućama kilometara daleko, čiju sudbinu ionako ne može kontrolirati. Ruska vojska, iscrpljena ratom u Ukrajini, nema kapaciteta za projekciju moći u Latinskoj Americi.
- Neugodno je što se saveznici zlostavljaju, ali on tu ne može ništa. Komentiranje bi bilo besmisleno, samo bi privuklo pažnju na njegovu slabost. On ima svoj rat - rekao je za portal Faridaily izvor dobro povezan s Kremljom.
Neočekivani saveznik na Arktiku
Trumpova opsesija Grenlandom pružila je Putinu neočekivanu priliku. Američki predsjednik je više puta izjavio kako Washington mora posjedovati taj autonomni danski teritorij kako bi spriječio Rusiju ili Kinu da preuzmu kontrolu nad strateški važnim Arktikom bogatim mineralima. Iako su Danska i Grenland poručili da otok nije na prodaju, Trump nije isključio mogućnost preuzimanja silom.
Naizgled, ovo bi trebalo izazvati oštru reakciju Moskve. Umjesto toga, Putin je izjavio da je to pitanje koje se tiče isključivo SAD-a i Danske te da "nema nikakve veze s Rusijom". Ipak, iskoristio je priliku da obrani ruske interese na Arktiku. Njegova prešutna podrška Trumpovom planu zapravo je ciničan, ali logičan potez. Ako američki predsjednik otvoreno zagovara aneksije i kupovinu teritorija, odbacujući međunarodno pravo, to savršeno odgovara narativu koji Kremlj koristi za opravdavanje svojih akcija u Ukrajini. Time se normalizira ideja o podjeli svijeta na sfere utjecaja velikih sila, što je vizija koju Putin i Trump, čini se, dijele.
Dmitrij Medvedev, zamjenik predsjednika Vijeća sigurnosti Rusije, čak se i našalio na tu temu, sugerirajući da bi Grenlanđani mogli glasati za pripajanje Rusiji ako Trump ne bude dovoljno brz. Iza sarkazma krije se jasna poruka: Rusija pažljivo prati strateške igre na Arktiku.
Odnosi između Moskve i Washingtona pod Trumpovom administracijom postali su nepredvidljivi. Sam Trump je jednom rekao da su odnosi "nikad gori", da bi se nakon sastanka s Putinom situacija promijenila. Putin se prilagođava svijetu u kojem međunarodne norme više ne vrijede, a američki predsjednik djeluje vođen vlastitim instinktima i procjenama nacionalnog interesa.
Zbog toga ruski predsjednik hoda po tankoj žici. Svjestan je da ne smije ostaviti dojam slabosti, ali istovremeno ne želi isprovocirati Trumpa i riskirati daljnje zaoštravanje odnosa koje bi moglo ugroziti njegov glavni cilj. Spreman je trpjeti udarce poput onog u Venezueli, sve dok vjeruje da je konačna nagrada u Ukrajini dostižna. Kako navode analitičari s portala RFE/RL, Putinova javna agenda usmjerena je na domaću proizvodnju i svemirski program, dok se vanjskopolitičke krize ignoriraju.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Nevjerojatno je da još uvijek postoje ljudi koji ne vide da Trump radi za Putina.