Pa ovo ne bi trebalo ni u blizini demokracija. Informacije bi trebale imati jasno porijeklo, a ako ne znamo izvore nekih bitnih informacija, postavlja se pitanje živimo li stvarno u demokraciji - govori profesor David Miller, jedan od najvećih svjetskih stručnjaka za propagandu i psihološke operacije. A pričao je o Cambridge Analytici i njihovom utjecaju na britanski referendum o napuštanju Europske unije.
Iza političkih spletki, o kojim je Express opsežno pisao, krije se jedna pomalo opskurna kanadska firma AggregateIQ. Milijune funti su zaradili od raznih kampanja za napuštanje EU. Kako piše Guardian, postoji mogućnost da se njihov rad za nekoliko kampanja protumači kao koordinirani rad političkih udruga što je, prema britanskim zakonima zabranjeno. AggregateIQ je kanadska firma i bilo je dovoljno da britanskim istražiteljima samo kažu da nisu ništa krivi i na tome se sve zaustavlja zato što nisu u pod ingerencijom britanskih vlasti.
"Online mediji i društvene mreže podrivaju ograničenja potrošnje. Ispostavljeni računi ne pokazuju detalje koliko novca se potroši i gdje se pokazuju oglasi. Velike pripremne aktivnosti, kao što je prikupljanje baza podataka glasača, mogu imati veliki utjecaj na kampanju i ne moraju nužno biti uključeni u troškove financiranja predizborne kampanje. Digitalne kampanje mogu ciljati glasače znatno preciznije nego što je to moguće s analognim kampanjama što za sobom povlači pitanja transparentnosti, privatnosti i jednake dostupnosti podataka", upozorili su nedavno istraživači s Londonske škole za ekonomiju i političke znanosti.
Novi trendovi u istraživanjima, koji omogućuju mikrotargetiranje potencijalnih glasača ili kupaca, ne prema demografskoj skupini kojoj pripadaju, nego prema njima samima – imenu i prezimenu, profilu ličnosti i ponašanju, počeli su se pojavljivati tijekom proteklih desetak godina, no u široj javnosti popularizirani su tek nakon posljednjih američkih izbora, kad je navodno upravo navedeni pristup, u suprotnosti sa svim prediktivnim modelima i očekivanjima, odigrao presudnu ulogu u konačnoj prevagi Donalda Trumpa nad protukandidatkinjom Hilary Clinton.
Ideja u pozadini ovoga pristupa je jednostavna – iskoristiti gomile podataka dostupnih na Facebooku kako bi se kreirao jedinstveni profil neke osobe i ponudili joj se mikrotargetirani oglasi, točnije oglasi koji su u velikoj mjeri personalizirani i rezoniraju s njezinim psihološkim profilom. No iza ove relativno pojednostavljene ideje krije se iznimno kompleksan sustav te godine truda uloženih u istraživanje i kreiranje modela koji omogućuje da samo jednim klikom marketinške kompanije saznaju o nama više nego što naša obitelj i prijatelji, a možda čak i mi sami znamo o sebi.
Facebook je uz američke predsjedničke izbore 2012. godine izveo eksperiment u kojem je iskušavao može li utjecati na rezultate izbora, dokazao da može i otvoreno to objavio u znanstvenom časopisu. Naime, rezultati izbora ovise o izlaznosti. Facebook je pokušao povećati izlaznost tako da je grupi ljudi poturao pod nos statuse njihovih prijatelja da planiraju izići na izbore, zatim kome su skloni, a napokon, na dan izbora, statuse u kojima se vidi da su izišli. Zaista, izlaznost se povećala i to je u izabranoj skupini utjecalo i na rezultate.
Novinarka Guardiana Carole Cadwalladr uspjela je razgovarati s nekoliko ljudi koji su radili za Cambridge Analyticu baš u vrijeme njihove suradnje s raznim državama. Jedan od njih ispričao je kako su svojevremeno radili za trinidadske vlasti dok su pokušavali prikupiti sve podatke o stanovnicima. Snimali su razgovore, presretali komunikaciju, pratili što rade tijekom dana i na temelju svega dodjeljivali ocjenu rizika od zločina. "To je kao iz nekog znanstveno-fantastičnog filma. Činjenica da sad Cambridge Analytica radi za Pentagon je apsolutno zastrašujuća", rekao je jedan sugovornik za Guardian.
