Potražnja za fosilnim gorivima, u prvom redu za ugljenom i naftom, svoj će vrhunac doseći u sljedeće tri godine, zaključak je izvještaja sastavljenog na Imperijalnom koledžu u Londonu. I to u prvom redu zato što će fotonaponski solarni paneli, čak i električni automobili, postajati sve dostupniji i jeftiniji diljem svijeta, posebno na Zapadu. Odlična vijest za planet koji pati od posljedica klimatskih promjena jako je loša za Andreja Plenkovića.
Jer, hrvatski premijer posljednjih tjedana sporni otkup MOL-ovog udjela Ine opravdava nepokolebljivim stavom da, prvo, Hrvatska mora biti energetski neovisna, a, drugo, zato što je uvjeren da još poduži niz godina unatoč svemu potražnja za naftom neće opadati. Autori izvještaja posebno ističu, da zbog ovakvog razvoja događaja upozoravaju investitore da bi se nastavak oslanjanja na današnje energetske temelje industrije, još uvijek većim dijelom fosilne, mogao pokazati kao pogreška zbog koje bi se njihov novac mogao naći "nasukan" u bezvrijednim projektima.
Pitanje je koga to Plenković ima za savjetnika u tom dijelu politike i ekonomije, jer Carbon Tracker, svjetski financijski think thank za praćenje investicija u poslove koji se dotiču emisije ugljičnog dioksida, i Grantham Institute nafti daju još najviše do 2020. godine. A na kocki nije samo 1,9 milijardi eura otkupa za 49,08 posto MOL-ovih dionica Ine, nego i pitanje koliko će još dugo Hrvatska ostati u apsolutno magarećoj klupi Europe po pitanju moderne energetike, modernih tehnologije iz obnovljivih izvora energije, posljedično i na repu već nekoliko godina najbrže rastuće ekonomske grane u svijetu.
Izvještaj Carbon Trackera i Grantham Instituta procjenjuje da će samo jeftiniji električni automobili, bez dijela sa solarnom energijom, do 2025. dovesti do smanjenja svjetske potrošnje nafte od dva milijuna barela dnevno, što bi otprilike odgovaralo drastičnom padu nafte 2014. i 2015., situaciji zbog koje je Saudijska Arabija uspjela upasti u jezivi gospodarski deficit i zbog koje se Rusiji u jednom trenutku prognozirao ekonomski kolaps.
Zapravo, kad smo već kod Saudijske Arabije, ta zemlja je trenutno u takvom gospodarskom previranju da je njen ministar za naftu (!) Khalid al-Falih prije nekoliko dana najavio ulaganje čak 50 milijardi dolara u solarne i vjetroelektrane. Povrh toga i jednu nuklearku, no to je već dio priče o pokazivanju kandža susjednom Iranu. Njemačka je, pak, u nekoliko navrata posljednjih godina imala iskustva i po nekoliko dana da je cijelu potrošnju električne energije pokrivala iz solarnih i vjetroelektrana, čak i samo solarnih.
Kina je, pak, prije jednog desetljeća odlučila svom žestinom ući u utrku posebno solarnih energetskih tehnologija i energetike. Danas je najveći svjetski proizvođač iz obnovljivih izvora energije, ulaže desetke milijardi dolara u takve projekte, a za sljedećih nekoliko godina najavljuje ulaganje stotina i stotina milijardi. Doista bi bilo neobično kad bi se ispostavilo da je jedna Republika Hrvatska u svojim procjenama u pravu kad tvrdi da će se u svjetskoj energetici s naftom dogoditi dijametralno suprotno od onoga što tvrde EU, Kina, SAD za administracije Baracka Obame i slični
Jer u slučaju Hrvatske, riječ je o zemlji čije vlade tradicionalno kubure čak i s takvim stvarima kao što je donošenje pukih energetskih strategija. Takvi pogledi još su koliko toliko i prolazili prije desetak godina dok je trajala svjetska utrka za simboličnu nagradu u natjecanju tko će prvi konstruirati takav fotonaponski solarni panel koji će proizvoditi 1 W po cijeni od 1 dolara.
U to doba argument naftnih lobija bio je da obnovljiva električna energija, posebno solarna, opterećuje ekonomiju, jer ovisi o subvencijama država na Zapadu. Već u listopadu 2015. SolarCity Elona Muska predstavio je solarni panel koji proizvodi 1 W struje po 0,55 dolara, pukih 55 centa. U posljednjih sedam godina cijene solarnih panela pale su za čudovišnih 85 posto, cijene pripadajućih baterija za 73 posto, dok je potražnja za električnim panelima rasla čak 60 posto godišnje.
Izvještaj ističe i to da je svijet na putu da "solarna električna energija uskoro diljem svijeta postane jeftinija od svake druge energetske opcije". Zapravo su apsolutno jedini na svijetu danas koji još imaju obraza tvrditi da solarna energija i nije takav hit, predstavnici visoke naftne industrije. Deutsche Bank je, primjerice, prije nekoliko dana bombastično objavila da povlači sve svoje udjele, "što je hitnije moguće", iz svih poslova s ugljenom.
Pritom je zelena, ekološka agenda tek puki korporativni PR, jer klimatske su promjene doista jeziva prijetnja sigurnosti svijeta. Pravi motiv je isključivo zarada i panika od konačnog i definitivnog kraja ere fosilnih goriva. Zapravo se pokazuje da još samo do hrvatskih političkih elita nije stigla vijest da je u posljednjih osam godina u Europi zatvoreno 11 rafinerija, da je Europa na tragu da ih u skoro vrijeme zatvori još 15, da je čak i Velika Britanija morala pokleknuti pred stvarnosti i zaustaviti sve radove na renesansi termoelektrana na ugljen.
O energetskim procjenama do 2050. u kontekstu onoga čime se godinama bave hrvatske vlade, ne isplati se ni govoriti, jer hrvatske vlade u najboljem slučaju razmišljaju o periodu od četiri godine, ako i toliko. Tako se i može dogoditi da se kao način otkupa lavovskog udjela u Ini, koja se pokazuje da počiva na energetici koja nema budućnosti, najozbiljnije priprema prodaja lavovskog udjela u HEP-u, koji bi, ukoliko bi se konačno okrenuo prema solarnoj energiji, energiji vjetra i sličnim izvorima, mogao u kratkom vremenu pretvoriti u najperspektivniju industriju u zemlji. Čak i ispred turizma.
