Rat se više ne vodi samo projektilima, dronovima i tenkovima. Nad europskim morima odvija se sukob u kojem oružje nije vidljivo, a posljedice mogu biti ozbiljne. Elektroničko ometanje satelitske navigacije postaje sve veća prijetnja civilnim zrakoplovima i brodovima, a europske vlasti upozoravaju da iza velikog dijela tih aktivnosti stoji Rusija.
Devetnaest minuta bez pouzdanog GPS signala. Za putnike u zrakoplovu takav problem može proći potpuno nezapaženo, ali za pilote i kontrolore leta predstavlja ozbiljan izazov. Upravo takvu epizodu nad Sjevernim morem opisuje talijanski Il Messaggero, povezujući je sa sve raširenijim elektroničkim ometanjem navigacijskih sustava i sumnjama u aktivnosti ruskih brodova. Riječ je o prijetnji koja se posljednjih godina proširila europskim zračnim prostorom, posebno na područjima Baltičkog mora i istočnih granica NATO-a.
Za razliku od konvencionalnog napada, elektroničko ratovanje ne zahtijeva ispaljivanje projektila. Dovoljno je emitirati snažan radijski signal koji nadjačava iznimno slabe signale navigacijskih satelita. Zrakoplovi tada mogu izgubiti mogućnost pouzdanog određivanja položaja putem GPS-a, dok njihovi navigacijski sustavi moraju prijeći na druge izvore podataka. Još opasnija metoda poznata je kao "spoofing", odnosno lažiranje satelitskog signala. Umjesto da jednostavno izgubi navigaciju, zrakoplov može dobivati pogrešne informacije o svojoj lokaciji. U ekstremnim situacijama sustav može prikazivati da se nalazi kilometrima daleko od stvarnog položaja.
Upravo je ta mogućnost jedan od razloga zbog kojih europske sigurnosne službe posljednjih godina sve ozbiljnije promatraju događaje iznad sjeverne Europe. Il Messaggero upozorava na povezanost ovakvih incidenata s ruskim elektroničkim ratovanjem i mogućom ulogom brodova u Sjevernom moru. Međutim, važno je razlikovati sumnje od dokaza: samo ometanje GPS signala ne omogućuje automatsko utvrđivanje tko ga je izazvao, a odgovornost konkretnih ruskih plovila za opisani incident nije neovisno potvrđena.
Ruska elektronička zavjesa nad Baltikom
Problem je daleko širi od jednog incidenta. Baltičko more posljednjih je godina postalo jedno od europskih područja najizloženijih elektroničkom ometanju. Posebno se ističe ruska eksklava Kalinjingrad, smještena između Poljske i Litve, u kojoj se nalaze važni ruski vojni objekti i sustavi elektroničkog ratovanja. Smetnje su zabilježene i u području Finskog zaljeva te iznad istočne i sjeverne Europe.
Razmjere problema pokazuju podaci predstavljeni Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva (ICAO). Prema zajedničkom dokumentu Estonije, Finske, Latvije, Litve, Poljske i Švedske, u travnju 2025. zabilježene su smetnje koje su pogodile više od 41.000 letova na tom području. U svibnju 2024. udio pogođenih letova u promatranom zračnom prostoru iznosio je približno 7,5 posto, a u travnju 2025. narastao je na 27,4 posto. U pojedinim dijelovima regije smetnje su zahvaćale više od 42 posto letova.
Međunarodna telekomunikacijska unija već je 2025. potvrdila da su mjerenjima izvori dijela štetnih smetnji locirani na ruskom teritoriju. Šest europskih država upozorilo je da takve aktivnosti predstavljaju ozbiljan problem za međunarodno civilno zrakoplovstvo. Rusija, međutim, nije jedina država koja posjeduje tehnologiju elektroničkog ometanja, a svaki pojedinačni incident zahtijeva zasebnu istragu.
Brodovi kao platforme za elektroničko ratovanje
Posebnu zabrinutost izaziva mogućnost da se oprema za ometanje nalazi na plovilima. Za razliku od stacionarnih postrojenja, brodovi mogu mijenjati položaj i djelovati na različitim pomorskim pravcima. Takva mobilnost otežava praćenje izvora signala i otvara mogućnost djelovanja daleko od ruskih kopnenih vojnih baza.
Sjeverno more pritom ima iznimnu stratešku važnost. Njime prolaze važni trgovački i energetski pravci, a ispod njegove površine proteže se mreža podmorskih komunikacijskih kabela, plinovoda i druge infrastrukture. U njegovoj blizini nalaze se neke od najprometnijih europskih zračnih ruta. Mogućnost elektroničkog ometanja na tom području zato nije samo vojno, nego i gospodarsko i sigurnosno pitanje.
Ipak, ometanje GPS-a nije isto što i potpuni gubitak kontrole nad zrakoplovom. Moderni putnički zrakoplovi imaju više neovisnih navigacijskih sustava, uključujući inercijalne sustave te mogućnost korištenja zemaljskih radionavigacijskih pomagala. Kontrolori leta također raspolažu nadzornim sustavima koji ne ovise isključivo o GPS-u. Zbog toga gubitak satelitskog signala ne znači da zrakoplov automatski postaje izgubljen ili da piloti ostaju bez svih informacija o svojem položaju. Opasnost raste ako se istodobno pojave dodatni kvarovi, loše vremenske prilike ili pogrešni navigacijski podaci koje sustavi ne prepoznaju na vrijeme.
Rat koji se vodi bez ispaljenog metka
Elektroničko ometanje posebno je pogodno za ono što sigurnosni stručnjaci nazivaju hibridnim ratovanjem. Njegova je prednost za napadača u tome što može uzrokovati poremećaje i nesigurnost, a pritom izbjeći otvoreni vojni sukob. Posljedice mogu biti od kašnjenja letova i promjena ruta do problema u pomorskoj navigaciji, dok dokazivanje odgovornosti često zahtijeva složenu tehničku analizu.
Postoji i dodatna komplikacija. Dio ruskog elektroničkog ometanja može biti povezan sa zaštitom vojnih objekata od ukrajinskih bespilotnih letjelica i projektila koji koriste satelitsku navigaciju. Međutim, signali se ne zaustavljaju na državnim granicama. Oprema namijenjena ometanju neprijateljskih dronova može utjecati i na civilne zrakoplove te brodove koji se nalaze desecima ili stotinama kilometara dalje, ovisno o snazi odašiljača i uvjetima širenja signala. To dodatno otežava razlikovanje namjernog napada na civilni promet od posljedica vojnih protumjera.
Europske države zato sve više inzistiraju na jačanju otpornosti navigacijskih sustava, boljem otkrivanju izvora smetnji i međunarodnoj suradnji. Problem je što civilna infrastruktura desetljećima postaje sve ovisnija o satelitskim signalima, ne samo za određivanje položaja nego i za precizno mjerenje vremena potrebno telekomunikacijskim i drugim tehnološkim sustavima.
Događaj iznad Sjevernog mora tako je još jedno upozorenje na promjenu karaktera sigurnosnih prijetnji u Europi. U svijetu u kojem se gotovo sve oslanja na satelitsku navigaciju, za izazivanje ozbiljnog poremećaja više nije nužno srušiti zrakoplov, pogoditi brod ili presjeći kabel. Ponekad je dovoljno prekinuti signal na koji se svi oslanjaju.
