Ako na asteroid bacimo bombu on će se sam sastaviti

U slučaju da prema nama juri golemi asteroid koji će uzrokovati Sudnji dan, čovječanstvo je smislilo različite scenarije obrane.

Ako se pita Hollywood (posebno producente filma "Armageddon") najbolji način za uništiti jureći svemirski grumen jest nuklearnim oružjem. To je opcija koju će stručnjaci nerado izabrati, ali nije scenarij koji je nemoguć. Nova studija pokazuje koliko bi posve neefikasno zapravo to bilo. 

Koristeći računalne modele, znanstvenici su simulirali kako asteroid od 1.2 kilometra (promjera) udara u asteroid promjera 24 kilometra, pri brzini od skoro 20.000 kilometara na sat.

Odmah nakon sudara, veliki asteroid je napuknut, a "šrapnel" leti poput ping-pong loptica. Usprkos nekim dubokim frakturama, srce asteroida nije jako oštećeno.

Kako vrijeme odmiče, gravitacijsko povlačenje jezgre uspijeva privući komadiće. Čini se da ne samo da su asteroidi u stanju pretrpjeti nevjerojatnu štetu nego se gotovo ponovno izgrade.

Charles El Mir, koji proučava načine uništenja asteroida pri Sveučilištu Johns Hopkins i glavni je autor članka, rekao je da bi se njegovi nalazi "mogli protumačiti kao argument protiv "raznošenja" asteroida kao obrambene strategije."

Jadan T rex Znanost "Zemlja je u dobu rekordnog bombardiranja meteorima"

Sudari i demolicija asteroida simulirani su mnogo puta u posljednjih nekoliko desetljeća. Ranije studije sugerirale su da su veliki asteroidi puni unutarnjih ožiljaka zbog njihove nasilne povijesti, te da bi ih dovoljno snažan udar ipak potpuno uništio.

Nova studija, objavljena ovog mjeseca u časopisu Icarus, pokušala je drugačiju simulaciju, i dobila različite rezultate, piše The New York Times.

K. T. Ramesh, direktor Instituta za ekstremne materijale pri Hopkinsu, rekao je kako je Andy Tonge, bivši student, razvio računalni model koji promatra kako materijali poput pancirnih prsluka reagiraju na udare sile. Shvativši da model dr. Tongea može simulirati asteroidne utjecaje, tim je to sve spojio s drugim modelom koji je pak replicirao učinke gravitacijskog polja velikog asteroida.

Ovaj hibridni model dopustio im je da mnogo realističnije vide kako asteroid odgovara na snažan projektil. Zabilježili su sitnice koje su do sada bile nevidljive, a pokazuju se krucijalnima, uključujući i one detalje gdje bi se pojavili lomovi i točno kako bi se proširili.

Michele Bannister, planetarni astronom na Queen's University u Belfastu, opisao je istraživanje kao "suvislu i pametnu nadogradnju na modeliranje složene fizikalne stvarnosti" zagonetnih stjenovitih čudovišta Sunčevog sustava.

Studija definitivno ima ograničenja. Oba asteroida su oblikovana kao jednostavni, nerotirajući komad stijene, dok su pravi asteroidi imaju mnogo više varijabli. Osim toga, veći asteroid, unatoč početnoj zbirci pukotina, nije imao povijest višestrukih utjecaja (udaraca) kao što bi to imao pravi asteroid.

"Studija ne isključuje korištenje projektila za uništavanje dolaznog asteroida", kaže dr. El Mir. Ali, dodao je, razbijanje velikog asteroida može na kraju uzrokovati više problema nego što ih rješava. Pretvaranje topovske kugle u fragmente sačmarice i dalje može rezultirati Armagedonom ako udari udaraju u Zemlju.

Smak svijeta Znanost Znanstvenici otkrili kako ćemo umrijeti od asteroida

NASA-in Ured za koordinaciju planetarne obrane, koji drži oko na asteroidima i kometima koji će jednog dana proći blizu Zemlje, umjesto toga predlaže promjenu putanje svemirske stijene dajući joj mali (u usporedbi s nuklearnom eksplozijom) poticaj prije nego što stigne do našeg svijeta. 

NASA i drugi namjeravaju testirati ovu strategiju već 2022. godine kada će dvostrukim testom preusmjeravanja asteroida. Tada će se svemirska letjelica namjerno "zabiti" u manji član binarnog sustava asteroida u pokušaju promjene orbite oko većeg tijela.

Na kraju krajeva, izbor između otklona (mijenjanja putanje) i uništenja u velikoj mjeri ovisi o brzini uočavanja asteroida, tj. koliko će nam trebati da ga primijetimo.

"Uspješno skretanje postaje sve teže izvršiti što je asteroid bliže", kaže Megan Bruck Syal, istraživač planetarne obrane u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore. "Ako ostane jako malo vremena, robusni poremećaji i raspršivanje fragmenata mogu biti jedina održiva opcija za sprečavanje sudara."