Globalno zatopljenje na najboljem je putu da promijeni čitavo Sredozemlje više nego bilo koja suša ili toplotni udar u posljednjih 10.000 godina. Znanstvenici kažu da bi dijelovi južne Europe lako mogli postati pustinje i to do kraja ovog stoljeća.
Prosječne temperature na Mediteranu porasle su za 1,3 stupnja celzijeva, što je daleko iznad svjetskog prosjeka koji iznosi 0,85 stupnjeva celzijevih.
Znanstvenici sa sveučilišta u Marseilleu kažu da će klimatske promjene dovesti do promjena mediteranskog ekosustava kakve nisu zabilježene u posljednjih 10.000 godina. Vlasti moraju hitno nešto poduzeti kako bi usporili ili zaustavili globalno zatopljenje, napisali su istraživači u članku za znanstveni časopis Science.
Ne zaustavi li se globalno zatopljenje, pustinje će se proširiti na jugu Španjolske i Portugala, sjevernih dijelova Maroka, Alžira i Tunisa. Neokrznuto neće proći ni dijelovi Sicilije, Turske i Sirije. Osim toga, dramatične promjene vegetacije bi se mogle dogoditi u regiji poznatoj po uzgoju maslina, ali i bogata hrastovima i borovima.
Prošle godine je gotovo 200 država potpisalo sporazum u Parizu koji ima za cilj ograničiti globalno zatopljenje na manje od 2 stupnja, a idealno bi bilo kada bi uspjeli ograničiti zatopljenje na 1,5 stupnjeva celzijevih.
Tih žarko željenih 1,5 stupnjeva jedini bi uspjeli očuvati mediteranski ekosustav kakav postoji već posljednjih 10 milenija.
Sredozemlje je posebno osjetljivo na učinke klimatskih promjena zato što hladni zrak s Atlantika najčešće ne ulazi u mediteranski bazen već obalom Portugala i Španjolske ide prema sjeveru. To znači da na Sredozemlju ima više sunca i manje kiše nego u ekvivalentnim područjima.
Znanstvenici su uspjeli rekonstruirati klimatske okolnosti iz prošlosti proučavanjem peludi iz slojeva jezerskog mulja. Više peludi hrasta ukazuje vlažnije i umjerenije vremenske okolnosti, a više peludi zimzelenog drveća ukazuje na hladniju klimu.
Povijesno gledano, neki periodi visokih temperature i suša dogodili su se istovremeno s velikim društvenim promjenama.
Početkom petnaestog stoljeća, primjerice, dobar dio stanovnika Otomanskog carstva napustio je poljoprivredna zemljišta kako bi postali nomadi jer više nisu mogli živjeti od farmi.
Sami znanstvenici napomenuli su da nisu uzeli u obzir ostale promjene koje mogu ubrzati rast pustinja kao što je deforestacija, piše Independent.
