Dijagnoza i liječenje može biti komplicirano i pacijenticama je i dalje velika muka. Riječ je o ginekološkom stanju povezanom s menstruacijom
Endometrioza je kronična ginekološka bolest povezana s menstruacijom, kad se stanice sluznice maternice nalaze u drugim organima poput jajovoda, zdjelice, crijevima. U rijetkim slučajevima to je čak pronađeno i u plućima, očima, kralježnici i mozgu, a jedini organ u kojem nikad nisu pronađene, je slezena. Simptomi uključuju tešku, ponekad iscrpljujuću, zdjeličnu bol i umor.
Endometrioza predstavlja problem za oko 176 milijuna žena u cijelom svijetu. Iako pogađa svaku 10. ženu tijekom reproduktivne dobi, za istraživanje ove bolesti izdvaja se u SAD-u samo oko 6.000.000 dolara, dok se primjerice za nesanicu izdvaja 50 puta više.
"Dokazano je da jaka bol mijenja središnji živčani sustav, pa tako i način na koji reagirate na bol u budućnosti i čini osobe mijenja način na koji takvi pacijenti reagiraju na bol u budućnosti jer ih čini potencijaln osjetljivijima na druga stanja kronične boli", kaže Katy Vincent, viša suradnica na Sveučilištu Oxford.
Primarni simptom je obično akutna karlična bol bez očiglednog fizičkog uzroka i obično je povezana s menstruacijom.
Mikroskopsko otkriće endometrioze otkrio je češki znanstvenik Karl von Rokitansky još 1860. godine, no bila su to uglavnom rudimentarna mikroskopska otkrića. Zapisi o simptomima sličnim endometriozi, u međuvremenu, datiraju iz antike. Također se preklapa s izrazom "histerija", koja proizlazi iz latinske riječi za "maternicu": jedna studija o prikazu boli u zdjelici u medicinskoj literaturi otkrila je da su mnogi slučajevi opisani kao "histerija" zapravo mogli biti endometrioza.
"Prvobitno značenje histeričnih konvulzija tijekom ovog razdoblja uglavnom se odnosilo na žene koje bi padale na tlo, zgrčene u položaj fetusa, što bi moglo ukazivati na akutnu bol u trbuhu", piše u studiji.
Povijesno podcjenjivanje i nerazumijevanje endometrioze nastavilo se i u modernoj medicini, ima manje istraživanja, pa stoga i dalje uzrok endometrioze nije poznat. Nema lijeka. Često je potrebno oko deset godina da bi se endometrioza dijagnosticirala, a jedino sredstvo definitivne dijagnoze je laparoskopija.
BBC je razgovarao s tri žene u 20-im i 30-im godinama života, kojima je dijagnosticirana endometrioza. Svima je isprva postavljena pogrešna dijagnoza i simptomi su se povezivali s drugim stanjima ili pak sasvim zanemareni.
Kažu kako nikad nisu čule ni liječnika opće prakse, kao ni specijalitu da izgovara riječ 'endometrioza'. Uvijek bi sumnjali na nešto drugo ili im čak rekli da izmišljaju. I što je još gore, kako utvrditi kolika je razina boli koju netko osjeća, i ozbiljnsti individualnog stanja. Budući da ne postoje neinvazivna sredstva definitivne dijagnoze, ukoliko liječnik ne vjeruje pacijentici koja se požali na ove simptome, nema ni upućivanja na endometriozu, a najčešći odgovor je 'sve je u vašoj glavi'.
Može biti malo iznenađenje, dakle, da je jedno britansko istraživanje provedeno na 2.600 žena s endometriozom utvrdilo da je 40% njih posjetilo liječnika 10 ili više puta prije nego ih je uputio na specijalistički pregled iako bi čak i kolabirale od bolova.
Caitlin Conyers, 24-godišnjakinja vodi blog 'Moj dnevnik endometrioze'. Sama je posumnjala da ima endometriozu, ali liječnici su to uporno odbacivali.
“Prije otprilike tri godine završila sam na hitnoj. Iako sam prije toga izguglala i rekla im da je možda u pitanju endometrioza, uporno su me uvjeravali da to nije to."
Humanitarne organizacije koje se bave endometriozom i aktivisti u cijelom svijetu rade na podizanju svijesti, a čini se da su njihovi napori pomogli. U 2017. godini australska vlada pokrenula je Nacionalni akcijski plan za endometriozu koji nastoji „poboljšati liječenje, razumijevanje ove bolesti i svijest“ o tom stanju, te povećati financiranje na 4,5 milijuna USD. U Velikoj Britaniji, vladino savjetodavno tijelo Nacionalni institut za zdravlje i njegu (Excellent) (Nice) objavilo je smjernice u 2017. godini s ciljem standardizacije dijagnoze i načina liječenja pacijenata.
Postoje već i mnoge smjernice za liječnike opće prakse koji još nisu sigurni u postavljanju dijagnoze, no Lone Hummelshoj, izvršna direktorica Svjetskog društva za endometriozu, dodaje da je nedostatak specijaliziranih centara veliki problem. Čak i nakon postavljanja dijagnoze, upravljanje simptomima nipošto nije jednostavno zbog dezinformacija.
Neki liječnici i dalje tvrde da je rjeđenje trudnoća, što je također netočno. U međuvremenu, glumica i producentica Lena Dunham otvorila je na društvenim mrežama profil u kojem je pisala o svom izboru da se podvrgne histerektomiji kao jedinom tretmanu endometrioze. No, i taj tretman je kontroverzan jer je stanje opisano lezijama izvan maternice, a ne unutar nje pa njezino uklanjanje nikako nije lijek i endometrioza se može vratiti.
Budući da razvoj endometrioznih lezija kontrolira estrogen, najčešće liječnici kreću s hormonalnim tretmanima. No, i to može pomoći, ali ne i izliječiti problem, a može imati i nuspojave. Žene koje su na hormonalnoj terapiji, prema istraživanjima provedenim u Danskoj, češće se liječe od depresije.
Još jedan potencijalni tretman je medicinska menopauza. Međutim, to nije dugoročna opcija jer može utjecati na gustoću kostiju, osobito kod mlađih žena, i iako rijetka, jedna od potencijalnih nuspojava je i slučajna potpuna menopauza, a navodi se uz lijek Zoladex. Zbog toga su u tijeku istraživanja o alternativnim metodama liječenja.
"Liječenje endometrioze u potpunosti je usredotočeno na hormone i treba nam nešto drugo jer mnogim ženama to naprosto ne funkcionira. Ima mnogo nuspojava i žene nisu spremne dugoročno ih trpjeti", kaže Krina Zondervan, profesorica reproduktivne i genomske epidemiologije na Sveučilištu Oxford.
Iako tretiraju samo simptome, a ne stanje, lijekovi protiv bolova su još jedna mogućnost. Ali nisu ni bez negativnih posljedica. Bodenham kaže kako su joj opioidni lijekovi protiv boli koje je uzimala tijekom tri godine, posljedično uzrokovali anemiju i hipertenziju. Nekoć je trčala bez problema i po 5 km, a danas joj problem predstavlja spuštanje i penjanje uz stube da bi u kuhinji popila čašu vode. Unatoč tome, Bodenham je sretna da se i opioidima rješava bolova, iako je svjesna opasnosti da postane ovisnica.
Ipak, za žene koje pate od endometrioze u razvijenim zemljama ima nade. Sve se više priča o ovoj bolesti i u zapadnim zemljama liječnike opće prakse se upućuje i educira o ovoj bolesti i simptomima. No, to nije dovoljno i stoga se oboljelima i dalje daju pogrešne dijagnoze s mogućim ozbiljnim posljedicama po njihovo mentalno i fizičko zdravlje.
