Američki fizičar Richard Feynman, jedan je od najutjecajnijih fizičara 20. stoljeća, koji je naročito radio na polju kvantne elektrodinamike, smatrao je da ima, i govorio kako se svi fizičari teoretičari trebaju o tome pitati. On je to nazvao "jednom od najvećih misterija u fizici, misterioznom broju kojeg smo dobili bez razumijevanja".
Taj magični broj, konstanta fine strukture, je temeljna fizikalna konstanta povezana s jačinom elektromagnetskog međudjelovanja te ima isti iznos u svim sustavima mjernih jedinica i iznosi približno 1/137. Označen je grčkim slovom alpha - α. Posebno specijalno u ovom slučaju je to što se ona smatra najboljim primjerom čistog broja, onog kojem ne trebaju jedinice. On zapravo kombinira tri prirodne temeljne konstante, brzinu svjetlosti, električni naboj, te Planckovu konstantu, kao što je objasnio fizičar Paul Davis, piše Big Think.
Svoju privlačnost 1/137 duguje tome što se pojavljuje na sjecištu ključnih područja fizike kao što je relativnosti, elektromagnetizam i kvantna mehanika.
Britanski fizičar Laurence Eaves sa Sveučilišta Nottingham, smatra kako bi broj 137 mogao biti signal izvanzemaljcima da imamo jednu mjeru savladavanja našeg planeta i razumijevanja kvantne mehanike. I njima bi taj broj trebao biti poznat, posebno ako imaju napredno razvijenu znanost.
Ovaj je broj intrigirao i druge znanstvenike posebno nobelovca Wolfganga Paulija (1900-1958) koji je njime bio opsjednut cijelog života.
''Kada umrem moje prvo pitanje vragu će biti: Koje je značenje konstante fine strukture?'', govorio je u šali.
Tog se pitanja dotaknuo i tijekom primanja Nobelove nagrade u Stockholmu 1946. godine, govoreći kako je potrebna teorija koja bi odredila vrijednost i "time objasnila atomističku strukturu električne energije koja je važna kvaliteta svih atomskih izvora električnih polja koja se pojavljuju u prirodi''. Jedan od pionira kvante mehanike, umro u bolničkoj sobi 137. Pauli je tijekom cijelog svog života bio zaokupljen konstantom fine strukture.
Jedna od mogućnosti upotrebe ovog broja je izmjeriti interakciju nabijenih čestica, elektrona i elektromagnetskih polja. Alfa
određuje koliko brzo atom može emitirati foton. Također utječe na detalje svjetlosti koju emitiraju atomi. Znanstvenici su mogli promatrati uzorak pomaka svjetlosti koji dolaze iz atoma nazvanih "fine strukture". Ova "fina struktura" vidljiva je na suncu i svjetlu koje dolaze iz drugih zvijezda.
Fizičari su se pitali, zašto priroda inzistira na ovom broju?
U nizu različitih kalkulacija pojavljuje se od 1880-ih, no do dana današnjeg unatoč nizu mogućnosti, ni jedno objašnjenje se nije zadržalo. Posljednja istraživanja dovode mogućnost da se konstanta zapravo povećala tijekom šest milijardi godina.
