Kao što je poznato Hrvatska sa pitkom vodom (zasada) problema nema. Hrvatska ima prosjek od 27.330 kubičnih metara slatke vode po glavi stanovnika, što je stavlja na prvo mjesto u EU. No diljem svijeta voda je na rubu da postane "najvrjednija roba".
Države u kojima živi jedna četvrtina svjetske populacije pod velikim su rizikom da ostanu bez pitke vode. Od Indije i Irana do Bocvane, 17 zemalja, gotovo su potrošile svu vodu koju imaju, pokazuju to podaci World Resources Institute. Većinom je riječ o suhim zemljama, koje ovise o podzemnim vodama, i sl. Među tim državama su gradovi koji se bore sa akutnim problemom nestašice vode, uključujući i Sao Paolo u Brazilu, Chennai u Indiji i Cape Town, koji je u 2018. godini pobijedio Day zero, dan kada su sve njegove brane trebale presušiti.
"Takvih dana u budućnosti moglo bi biti sve više. Slika onoga što nas očekuje alarmantna je diljem svijeta", rekla je Betsy Otto iz World Resources Institute.
Klimatske promjene samo povećavaju taj rizik. Kiše su sve rjeđe, a na zalihe vode sve se manje može osloniti, a uz sve više temperature i veće potrebe za vodom, smanjuje se i količina zaliha.
Gradove koji se bore s tim problemom pogađaju najčešće dva ekstrema. Sao Paulo pogodila je poplava godinu dana nakon što su im gotovo svi izvori presušili. Chennai je pretrpio fatalne poplave prije četiri godine a sada su im spremnici gotovo prazni.
Glavni grad Meksika, Ciudad de México, crpi vodu toliko brzo da grad gotovo tone. Glavni grad Bangladeša Dhaka toliko ovisi o svojoj podzemnoj vodi za potrebe građana i tvornica pa kopa sve dublje i dublje. Žedni građani ovog grada koji su se godinama oslanjali na ove izvore, sada otkrivaju kako više nijednog nema. Diljem Indije i Pakistana poljoprivrednici iscrpljuju izvore kako bi uzgajali pamuk i rižu.
Među gradovima sa više od tri milijuna ljudi, istraživači sa World Resources Institutea zaključili su da se 33 grada u kojima živi više od 255 milijuna ljudi, bore sa rizikom od nestašice vode, koji može imati velike posljedice na javno zdravlje i društvo. Do 2030. godine broj takvih gradova mogao bi porasti na 45 a broj ljudi koji su ugroženi na 470 milijuna.
Za sve te gradove ulozi su veliki. Kada grad ili država koriste i tako iskoriste gotovo svu vodu koju imaju na raspolaganju, suša bi mogla imati katastrofalne posljedice, piše The New York Times.
Nakon trogodišnje suše Cape Town je 2018. godine bio prisiljen poduzeti iznimne mjere racionalizacije malo onoga što im je ostalo u spremnicima. I ta im je kriza samo povećala njihov kronični izazov. 4 milijuna stanovnika natječe se sa poljoprivrednicima i bori za te limitirane izvore vode.
Poput i Los Angelesa u kojem je suša završila ove godine. No zalihe vode ne mogu pratiti galopirajuće zahtjeve njegovih stanovnika, čemu ne pomaže ni sklonost građana prema bazenima u dvorištu.
Godine slabih kiša u Bangaloreu su otkrili koliko loše grad rješava svoju situaciju sa vodom. Velika količina jezera koje su jednom ukrašavale grad i njegovu okolicu su ili zagrađena ili zatrpana gradskim otpadom. Više ne mogu ispunjavati svoju dužnost spremnika kišnice kao što su to nekad činili. I tako grad mora pronaći načina za prikupljanje vode za svojih 8,4 milijuna stanovnika, i to sa udaljenih lokacija pa se i mnogo vode gubi putem.
A puno toga bi se moglo napraviti da se to stanje upravljanja vodom i popravi.
Gradske vlasti mogle bi ono vode što nestaje, ono što curi, uključiti u distribucijski sistem. I otpadna voda se može reciklirati. Kiša se može skupljati i čuvati za crna vremena, curenja i mokri dijelovi mogu se očistiti a stari bunari obnoviti. Poljoprivrednici bi se također mogli prilagoditi i umjesto usjeva koji traže puno vode, poput riže, uzgajati manje 'žedne' biljke poput prosa.
"Voda je lokalni problem i zahtjeva lokalno rješenje", rekla je Priyanka Jamwal iz Ashoka Trust for Research in Ecology and the Environment.
