Neposredno prije nego što će svanuti 4. travnja 1994. Abigail Alling i Mark van Thillo prepješačili su planinu Santa Catalina u Arizoni. Cilj su im bile velike kupole i piramide projekta Biosphere 2., kompleks koji je na hektaru i pol imao zasađenu minijaturnu kišnu šumu, mangrova drveća, pustinju i koraljni greben, skupa sa sedmero ljudi koji su unutra bili zaključani mjesec dana. Alling i Thillo tek su nedavno izašli iz Biosphere 2 nakon što su tamo proveli dvije godine.
Ovaj put, međutim, uhićeni su zato što su, kako su pričali novinarima, strahovali za sigurnost ljudi unutra. I zato su krenuli zaustaviti ovu misiju. Izvana su širom otvorili petora vrata Biosphere 2 i slomili pečate na vratima kako bi unutra jurnuo svježi zrak. Ušli su i potom razbili nekoliko staklenih zidova. Ta provala značila je kraj jednog od najčudnijih eksperimenata u ljudskoj povijesti znanosti, o čemu je na odgovarajuću obljetnicu članak objavio New York Times.
Nitko nikada ranije nije stvorio zatvoreni ekološki sustav tolikih razmjera kao što je bio taj i nitko nikada u nečem tako zatvoren nije preživio tako dugo. Projekt su poslije odbacili kao glupost i traćenje vremena. No, 25 godina poslije on zaslužuje da ga se iznova otkrije, ovaj put kako bi se iz njega izvukle pouke o vođenju Biosphere 1, našeg planeta. Ideja za Biosphere 2 rodila se na ranču Synergia u Novom Meksiku početkom 70-ih.
Stanovnici su se bavili eksperimentalnim kazalištem, poljoprivredom i proizvodnjom namještaja, sebe su doživljavali kao one koji žive na komadićima ruševina civilizacije.
"Zapadna civilizacija ne umire, ona je već mrtva. Mi istražujemo njene ruševine kako bismo iz toga uzeli što god je korisno za izgradnju nove civilizacije za zamijeniti je", jednom je prilikom rekao suosnivač John Allen.
Počeli su maštati kako da ujedine ekologiju i tehnologiju u novi oblik. Podržao ih je Ed Bass iz bogate teksaške obitelji koji je postao predsjednik tvrtke Space Biospheres Ventures. Tvrtka je 1984. proglasila da gradi zračno nepropusnu strukturu u kojoj će bujati ekološki sustavi koji će time opskrbljivati ljude unutra zrakom za disanje, vodom i hranom.
Projekt je bio jako popularan u medijima i u magazinu Discover znanstvenik sa Sveučilišta Arizona Carl Hodges rekao je da bi to mogao biti najznačajniji projekt svih vremena. Mnogi drugi smatrali su da bi projekt mogao spasiti svijet. Projekt ima duboke korijene. Znanstvenici su izraz "biosfera" skovali još u 19. stoljeću, a 1926. ruski znanstvenik Vladimir Vernadski objavio je knjigu posvećenu tom konceptu, samoodrživoj ekološkoj mreži života koja tvori kožu planeta.
Takva slika potaknula je kasnije ekologe da stvaraju male staklene kugle pune vode, alga i malih beskralježnjaka. Sovjetski znanstvenici su u takvim komorama živjeli šest mjeseci kako bi istraživali načine života kozmonauta u svemiru, a udisali su zrak iz alga i biljaka iz hidroponskog uzgoja. Biosphere 2 je bio divovski korak u odnosu na sve do tada. Plan je navodio 3800 vrsta biljaka i životinja, uključujući i primate nalik lemurima te kolibriće.
Otpadne vode su planirali pročišćavati filtriranjem kroz tlo gdje bi mikrobi uklanjali nečistoće. Ideja gradnje takvog svijeta, slobodnog od onečišćenja i drugih užasa kraja 20. stoljeća, pokazala se neodoljivom. Noć prije nego što je misija počela, Space Biospheres Ventures organizirao je plesni party za 2000 ljudi, uključujući i Woodyja Harrelsona i Timothyja Learyja.. U jutro 26. rujna 1991. osmero ljudi, među kojima Alling i van Thillo, ceremonijalni su ušli unutra u trikoima nalik onima iz Zvjezdanih staza VI.
Bila je to pametna ideja tvrtke. Turisti su na tisuće dolazili razgledati oko Biosphere 2. Otkrića koja su tada uočena, vodila su razvoju novih patenata za pročišćavanje vode i podataka za vođenje sustava. Do 1995. nadali su se da će jednu moći poslati i u orbitu, a možda čak i graditi ih po Mjesecu i Marsu. Na Zemlji nije bilo sve idilično. Jane Poynter odsjekla si je vrh prsa u stroju za vršenje riže. Liječnik Roy Walford joj ga je ponovno prišio, ali je kasnije ipak odlučio da je bolje da ode u bolnicu na daljnje operacije.
Poynter se vratila nekoliko sati poslije, sada s dijelovima za kompjutor i kolor-filmom. Novinari će poslije doznati da su unutra vremenom unosili i sjeme i vitamine i klopke za miševe i slične stvari, i to dvaput mjesečno. Problem je bio i s oblačnim vremenom, zbog čega su biljke slabo uspijevale. Stanovnici su zato morali posegnuti za tromjesečnim zalihama hrane koje su si potajno spremili prije nego što su zapečaćena vrata.
Potom je Biosphere 2 stala gubiti kisik jer se u tlu eksplozivno aktivirala bakterija koja im je stala žderati kisik. Ljudi su se osjećali kao da su na visini od 4000 metara nad morem. Kada su ih spasili upumpavanjem cisterne tekućeg kisika, od radosti su počeli trčati uokolo. No, do tada su uginule ptice i pčele, više nisu oprašivale biljke. Crvi i uši napali su usjeve, zavladali su žohari.
Deset mjeseci nakon početka savjetnički odbor stručnjaka poslao je izvještaj u kojem se kritiziraju loše postavljeni ciljevi i manjak znanstvene ekspertize stanovnika. Stvari su došle do pucanja, mnogi su članovi odbora napustili cijelu stvar. A onda je 1993. na scenu stupio Steve Bannon, u to vrijeme još jako daleko od toga da postane nacionalistički (ne)popularan ili predsjednički savjetnik. U to doba još je bio investicijski bankar s Beverly Hillsa, specijaliziran za preuzimanja.
Bass ga je angažirao kako bi spriječio gubitke tvrtke za koje je Bannon prognozirao da će samo te godine narasti sa 16 milijuna dolara manjka na 20 milijuna. Kratko nakon što je prva posada projekta izašla vani i druga ušla unutra, Bannon je u travnju 1994. najurio kompletnu upravu projekta. I to je bilo ono što je navelo na akciju Alling i njenog kolegu van Thilla. Provalili su unutra. Alling je nakon uhićenja u suzama govorila novinarima da su to učinili zbog sigurnosti ljudi unutra.
Govorila je da se atmosfera unutra ne tretira kako treba, da bi ljudi mogli umrijeti. Navodila je kao primjer lošeg rukovođenja eksploziju space shuttlea "Challenger". Došlo je do niza tužbi, za kojima je slijedio i niz tihih nagodbi. Drugi tim biosferanaca pokušao je nastaviti projekt, ali je odustao pet mjeseci poslije. Bannon se dogovorio sa Sveučilištem Columbia da oni preuzmu vođenje Biosphere 2. Otada su snovi o Marsu okopnjeli.
Znanstvenici su se fokusirali na puno određenija pitanja, poput onih kako visoke razine CO2 utječu na koraljne grebene. Columbia je projekt vodila do 2003. kada ga preuzima Sveučilište Arizona. 2011. Bass je donirao sveučilištu 20 milijuna dolara za taj projekt i unutra se i danas proučava znanost. No, unutra više nema niti lemura niti ljudi u trikoima. Mnogi znanstvenici za originalni projekt su rekli da je bio divovski neuspjeh.
"Ukratko, Biosphere 2 nije uspio stvarati dovoljno zraka, pitke vode i hrane za samo osam ljudi, a potrošeno je 200 milijuna dolara", zaključila je ekologinja Rebecca Stewart sa svojim kolegama.
Znanstvenici Joel Cohen i David Tilman napisali su da još uvijek nitko ne zna kako da osmisli sustave u kojima bi se prirodno i besplatno održavali ljudi na životu. Prekrižiti Biosphere 2 ipak bi bilo pogrešno. Dvije godine osmero ljudi je unutra uzgajalo papaju, repu, banane, rižu i mnoštvo drugih kultura. Osim odrezanog prsta, zdravlje im je bilo odlično. Pili su vodu od koje se nisu otrovali. Neke su vrste izumrle, ali su ekosustavi izdržali. Biosphere 2 se nije ugušio u sluzi.
Istina jest da u znanstvenom smislu dosta stvari nije išlo kako treba. Događalo se puno stvari za koje se nije znalo što je uzrok, a što posljedica, uočeno se nije imalo s čime usporediti, pa se nisu mogli određivati obrasci. Znanstvenici su zaključili da Biosphere 2 jest samo jedan, ali da je samo jedna i Zemlja, a ljudi su ipak toliko naučili promatrajući samo nju. Izgubiti te podatke, napisao je ekolog William Schlesinger, bilo bi apsolutno šteta.
Ipak, kad se jedan od prvih stanovnika projekta javio Arizoni kako bi tražio podatke iz tisuća senzora postavljenih unutra, oni su mu rekli da ih nemaju, sve one koje nisu analizirali i objavili. A zašto je to bitno? U 25 godina otkako su Alling i van Thillo provalili unutra, naša vrsta je temeljito promijenila biosferu svijeta, Biosphere 1. 1994. koncentracija CO2 bila je 358 ppm, odnosno čestica na milijun čestica. Sada je preko 410 ppm, onoliko koliko nije bila u zadnjih najmanje tri milijuna godina.
Svijet je uzdrman. Jedna stvar do koje su doveli CO2 i drugi staklenički plinovi su globalno zagrijavanje. No, CO2 usto dovodi do sve kiselijih oceana do sve gorih i gorih ekstremnih pojava, vjerojatno s mnoštvom stvari koje nam tek slijede, a koje još ne možemo niti naslutiti. A možda u ekstravagantnom eksperimentu u Arizoni samo čekaju da ih nađemo neki novi tragovi spoznaje.
